PETO GODIŠNJE DOBA: Okreni moj broj…

PIŠE: Niha Džanić

Vidi, stvar je jasna..nema ovdje naprijed sve dok se i dalje stvari od svačijeg interesa rješavaju privatnim pozivima, u stilu: de mi vidi ovo, valjat će nam svima. Tu naprijed nema, ima samo tancanja u mjestu, ma šta o tome neko mislio. Upravo taj sindrom: ja to rješavam jednim pozivom, ili imam ja čovjeka za to, dobro nas je uvukao u stanje beznađa u kojem se koprcamo. Ali dobro, stvari su tako postavljene, trebat će puno volje, truda i vremena da se privatizacijski odnos prema institucijama izbije iz našeg moda. Zafrktala se ova predizborna halabuka, ne pamtim da je bilo teže izdržati sve ono šta nam jurišnici na funkcije nude u ponudi. Od njih, gotovo da i ne vidimo druge, a ima ih sigurno, koji su u ovu utrku upali sa željom da mijenjaju sve loše, a ni krivi ni dužni zaglavinjaše u cirkus. Da ih se deset takvih izabere, pardon, da deset njih dobije šansu, bili bismo na pravom putu da se izvleknemo iz užasne situacije. Takav, ako ne i teži proces preslagivanja sigurno čeka ili je potreban komšijama, ali nisam sigurna da će im se u ovom stoljeću to dogoditi. Mada, mene baš i ne interesuje posebno šta komšiluk radi, osim ako to ne ugrožava mene, u ovom slučaju ono što nam prve komšije preko grane rade, rade samo da otežaju nama. Eto, kad se odluče riješiti svojih demona, možda i njima sa one strane svane. Nama će granuti kad se riješimo onih koji jedino nemaju problem sa novim padežom koruptivom, to kad se strmekne, sve ostalo nakaradno stvoreno u ovoj zemlji, otpast će samo, jednog dana. Do tog dana, još ćemo trpjeti sve nevjerojatne stvari koje nam dojučerašnji nikogovići i nikogovićke predstavljaju kao lični poziv od javnog interesa. S’vaćaš?