Dan kada je slomljen obruč: Historijsko rukovanje dvojice generala na državnoj granici

Na današnji dan prije 31 godinu krenula je VPO “Oluja” čime je Republika Hrvatska vojno porazila paravojne formacije tzv. Republike Srpske Krajine, oslobodila Knin i izbila na državnu granicu s Bosnom i Hercegovinom. Upravo taj trenutak, dva dana kasnije, trajno će obilježiti historijski susret generala Atifa Dudakovića, komandanta 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine s generalom Hrvatske vojske Marijanom Marekovićem na rijeci Korani.

---

BIHAĆ, 4. augusta — Na današnji dan prije tačno 30 godina, Oružane snage Republike Hrvatske pokrenule su veliku vojno-policijsku operaciju „Oluja“. Cilj ove munjevite akcije bio je povratak pod ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske privremeno okupiranih područja, koje su četiri godine bile pod nadzorom pobunjenih Srba i s kojih se pod obručem držao prostor tadašnje Bihaćke regije. Posebno teško bilo je u vremenu kada su paravojne snage Fikreta Abdića udružene s vojno-obavještajno-policijskim strukturama Savezne Republike Jugoslavije i tzv. Republike Srpske Krajine izvršile agresiju i upad na širi prostor Velike Kladuše.

U svega nekoliko dana silovitog djelovanja, oslobođen je najveći dio teritorija, uključujući i grad Knin. Bio je ovo ujedno dugo očekivani signal pripadnicima Armije Republike BiH, tačnije Petom armijskom korpusu, da pokrenu vlastitu vojnu operaciju deblokade tadašnjeg Bihaćkog Okruga. Ovaj slobodni dio Bosne i Hercegovine nalazio se više od 1.200 dana u potpunoj, surovoj blokadi.

Uzroci operacije: Slom diplomacije i obrana golih života

Pokretanju „Oluje“ prethodilo je dugogodišnje odbijanje mirovnih inicijativa od strane rukovodstva u Kninu, uključujući i konačni plan “Z-4” koji je jamčio široku autonomiju unutar Hrvatske. Istodobno, situacija u Bihaćkom okrugu dosegnula je kritičnu tačku. Snage tzv. Vojske Republike Srpske, pobunjenih Srba iz Krajine te autonomaši Fikreta Abdića, uz pomoć Srbije, stezali su obruč oko Bihaća, otvoreno prijeteći da ponove scenarij masovnih zločina iz Srebrenice.

Pravni i strateški temelj za zajedničko djelovanje postavljen je 22. jula 1995. godine, kada su predsjednici Alija Izetbegović i Franjo Tuđman potpisali Splitsku deklaraciju, koja je otvorila vrata sinhroniziranoj akciji s obe strane državne granice.

Tok borbi i nadljudski napor Petog korpusa

Operacija je počela 4. augusta1995. u ranim jutarnjim satima na frontu dugom preko 630 kilometara. Već sljedećeg dana, 5. augusta, hrvatska se zastava zavijorila na kninskoj tvrđavi, što je označilo potpuni kolaps paradržavne strukture.

Na taj jasan signal, borci Petog korpusa Armije RBiH pokreću vlastite vojno-oslobodilačke operacije. Po drugi i konačni put oslobođena je Velika Kladuša. Pripadnici Petog korpusa su u svojoj zoni odgovornosti nadljudskim naporima uspješno očuvali i obranili državnu granicu Bosne i Hercegovine. Slomivši neprijateljski pritisak i tjerajući protivnika u povlačenje, bosanskohercegovački su vojnici s neizmjernim olakšanjem na samoj državnoj granici dočekali snage Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Historijski stisak ruke na rijeci Korani

Spajanje dviju vojski i službeni trijumf deblokade ovjekovječeni su 6. augusta 1995. godine na rijeci Korani, na području Tržačkih Raštela. Komandant Petog korpusa, general Atif Dudaković, i zapovjednik Izdvojenog zapovjednog mjesta HV-a, general-bojnik Marijan Mareković, pružili su ruku jedan drugome na mostu.

Antologijska snimka trajno svjedoči riječima generala Dudakovića: “Gospodine generale, dugo smo Vas čekali, ali smo dočekali. Dobrodošli na državnu granicu Bosne i Hercegovine”, na što je general Mareković odgovorio: “Hvala gospodine generale, u ime Hrvatske vojske i hrvatskog naroda”. Ovaj stisak ruke simbolizirao je kraj višegodišnje izolacije, humanitarne katastrofe i zajedničku vojnu pobjedu koja je promijenila tijek povijesti na Balkanu.

---

Na našu žalost, slobodu i toliko željenu deblokatu Bihaćkog okruga nije dočekao rahmetli Izet Nanić, komandant 505. viteške brigade. General Nanić je za života ušao u legendu koju znaju preživjeli stanovnici Bihaćkog okruga. Našeg Izeta je dijelio samo jedan dan od historijskog susreta na državnoj granici kojeg je sanjao i o kojem je ostavio posljednju, u mraku ispisanu poruku.

---

Dani nakon operacije: Egzodus, zločini i put prema miru

Završetak ratnih operacija donio je dramatične promjene na terenu. Područje Krajine napustilo je, prema procjenama, između 150.000 i 200.000 građana srpske nacionalnosti. Ovaj masovni odlazak uslijedio je nakon evakuacijskih poziva vlasti iz Knina, ali i zbog opravdanog straha od odmazde.

U danima nakon akcije, na oslobođenom području zabilježeni su teški incidenti, pljačke, paljenja imovine te ubojstva preostalih srpskih civila, većinom starije dobi, od kojih su najpoznatiji zločini u Gruborima i Varivodama. Zbog ovih je događanja Međunarodni sud u Haagu (ICTY) procesuirao hrvatske generale (Gotovina, Markač, Čermak), no oni su 2012. godine pravomoćno oslobođeni svih optužbi, čime je operacija “Oluja” s međunarodnog pravnog stajališta potvrđena kao legitimna vojna akcija.

Slomom paradržavnih struktura u Hrvatskoj, snage Petog korpusa su u danima koji su uslijedili potpuno porazile i snage odmetnutog Fikreta Abdića i njegovu paradržavnu tvorevinu koju su na cjedilu ostavili upravo oni u koje se Abdić najviše pouzdao – Milošević, Martić i Karadžaić – odreda ratni zločinci, čime je uspostavljen ustavni poredak na cijelom području današnjeg Unsko-sanskog kantona. „Oluja“, te naknadne zajedničke operacije u BiH poput „Maestrala“ i „Južnog poteza“ trajno su izmijenile vojnu kartu regije i izravno prisilile vlasti u Beogradu i Banjoj Luci na potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma u novembru iste godine.

General Atif Dudaković Marijan Mareković