Globalni udar na cijene hrane mogao bi se snažno preliti i na BiH: Domaću poljoprivredu već pritisnuli suša i vrućine, a zemlja istovremeno zavisi od uvoza

Globalne cijene hrane mogle bi ove godine porasti za 11,8 posto. Šta to znači za BiH, koja je zavisna od uvoza hrane, dok domaću poljoprivredu pogađaju suša i klimatski ekstremi?

Najnovije procjene o mogućem snažnom rastu globalnih cijena hrane otvaraju pitanje koje za Bosnu i Hercegovinu nije samo socijalno, nego i strateško: koliko je domaće tržište sposobno izdržati novi međunarodni cjenovni šok u situaciji kada je domaća poljoprivredna proizvodnja već ozbiljno pogođena klimatskim ekstremima, dok zemlja veliki dio prehrambenih potreba podmiruje iz uvoza?

Prema procjeni Oxford Economicsa koju je objavio Euronews, globalne cijene hrane mogle bi tokom 2026. godine porasti 11,8 posto, a u 2027. još 4,8 posto. Najveći pritisak očekuje se upravo na proizvode koji su posebno važni za svakodnevnu potrošnju – žitarice, voće, povrće i mliječne proizvode.

To, međutim, ne znači da će građani Bosne i Hercegovine automatski dobiti račun za hranu skuplji 11,8 posto. Put od svjetske cijene do police u bh. trgovini mnogo je složeniji. Ali za zemlju koja je veliki neto uvoznik hrane, svaki ozbiljniji poremećaj na svjetskom tržištu može se relativno brzo preliti na domaće tržište.

FAO već bilježi novi val pritiska

Signali s međunarodnog tržišta već postoje.

Prema podacima Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO), indeks svjetskih cijena hrane u julu 2026. iznosio je 131,1 bod, što je 0,6 posto više nego u junu i najviša vrijednost u više od tri godine. U odnosu na juli prošle godine indeks je bio viši za jedan posto.

Posebno zabrinjavaju žitarice. FAO je u julu zabilježio rast indeksa cijena žitarica od 3,8 posto, pri čemu je cijena pšenice porasla zbog poremećaja u izvozu iz crnomorskog regiona. Istovremeno su vremenski ekstremi dodatno pogoršali stanje u velikim poljoprivrednim proizvođačima.

Za BiH je to posebno važna vijest jer se domaće tržište žitarica ne može osloniti samo na vlastitu proizvodnju.

BiH nema dovoljno vlastite hrane

Bosna i Hercegovina raspolaže značajnim poljoprivrednim potencijalom, ali između potencijala i stvarne proizvodnje postoji veliki jaz.

Prema podacima koje navodi američki Trade.gov, BiH ima približno milion hektara obradivog zemljišta, ali se aktivno obrađuje oko 40 posto. Poljoprivreda čini približno pet posto BDP-a i oko deset posto zaposlenosti, dok je zemlja istovremeno neto uvoznik hrane. U 2024. godini vrijednost agroprehrambenog uvoza procijenjena je na oko 2,8 milijardi dolara, dok je izvoz iznosio približno 633 miliona dolara.

Drugim riječima, BiH nije samo izložena svjetskim cijenama hrane – ona ih dobrim dijelom mora prihvatiti jer domaća proizvodnja ne zadovoljava potrebe tržišta.

Poseban problem predstavljaju žitarice. Analize trgovine pšenicom i kukuruzom ukazuju na dugoročnu strukturnu zavisnost BiH od uvoza, dok je domaći izvoz tih proizvoda relativno mali.

To postaje još osjetljivije u godini u kojoj je domaća proizvodnja izložena ekstremnoj suši.

2026. godina donosi novi udar domaćim proizvođačima

Ovogodišnja slika s bh. polja nije ohrabrujuća.

Više uzastopnih toplotnih valova i dugotrajni nedostatak padavina već su ostavili ozbiljne posljedice na poljoprivredu. Associated Press je ovog ljeta posebno izdvojio Bosnu i Hercegovinu među evropskim zemljama pogođenim sušom, navodeći dramatičan pad prinosa kukuruza.

U sjeveroistočnoj BiH proizvođači govore o prinosima koji bi mogli biti višestruko manji od uobičajenih. Jedan od proizvođača iz tog područja za AP je naveo da je ranijih godina ostvarivao šest do sedam tona kukuruza po hektaru, dok ove godine očekuje svega 1,5 do dvije tone.

To je ključ problema.

Ako domaći proizvođač proizvede manje, a istovremeno međunarodno tržište poskupi, BiH se nalazi između dvije vatre: manje domaće ponude i skupljeg uvoza.

A posljedice se ne zaustavljaju na kukuruzu.

Lošija proizvodnja stočne hrane može povećati troškove uzgoja stoke, što se zatim može preliti na cijene mesa i mlijeka. Manjak domaćih žitarica može povećati troškove mlinarske i pekarske industrije, dok suša i visoke temperature mogu pogoditi voće i povrće.

Poljoprivredni proizvodi u BiH već su mnogo skuplji nego prije nekoliko godina

Da problem nije samo buduća prognoza pokazuju i službeni podaci.

Agencija za statistiku BiH objavila je da su cijene poljoprivrednih proizvoda u 2025. godini bile čak 52,4 posto više nego u prosjeku 2020. godine. Cijene biljne proizvodnje povećane su za 49,9 posto, a cijene stočne proizvodnje za 55,9 posto.

To je važna razlika između pogleda potrošača i pogleda proizvođača.

Kada poskupi kilogram hrane na polici, često se pretpostavlja da je proizvođač automatski u boljoj poziciji. Međutim, proizvođač istovremeno plaća skuplje gorivo, đubrivo, sjeme, zaštitna sredstva, mehanizaciju, radnu snagu i stočnu hranu.

Zato rast cijena poljoprivrednih proizvoda ne mora značiti i proporcionalno veći prihod poljoprivrednika.

Građani će pritisak osjetiti prije nego što se vidi u statistici

Inflacija u BiH već pokazuje koliko su cijene osjetljive na vanjske šokove.

Prema Agenciji za statistiku BiH, u maju 2026. ukupni nivo potrošačkih cijena bio je 5,6 posto viši nego u istom mjesecu prethodne godine. Istovremeno su cijene hrane i bezalkoholnih pića na mjesečnom nivou pale jedan posto.

Ovaj podatak je važan jer pokazuje da se globalni rast cijena hrane ne prenosi automatski i istom brzinom na domaće police.

Ali upravo zbog toga nije opravdano ni zaključiti da je opasnost prošla.

Cijene hrane zavise od zaliha, ugovora između proizvođača i trgovaca, kursa, transporta, troškova energije, marži, domaće proizvodnje i konkurencije. Šok na svjetskom tržištu može se zato pojaviti s određenim zakašnjenjem.

Ako se istovremeno smanji domaća proizvodnja, taj prijenos može biti brži.

BiH ima još jedan problem – transport i energiju

Hrana nije samo poljoprivredni proizvod. Ona je i gorivo, transport, skladištenje, hlađenje, prerada i trgovina.

Zbog toga cijena nafte i goriva ima veliki utjecaj na konačnu cijenu proizvoda. Tokom ljeta 2026. u BiH su već zabilježeni snažni pritisci na cijene goriva, što dodatno povećava troškove transporta i proizvodnje.

To je posebno važno za BiH jer se veliki dio hrane i sirovina transportuje iz inostranstva, ali i zato što je domaća poljoprivreda prostorno fragmentirana.

Drugim riječima, čak i kada bi svjetska cijena pšenice ostala nepromijenjena, skuplji transport, energija i prerada mogli bi povećati konačnu cijenu hljeba.

Problem nije samo koliko će hrana poskupjeti, nego ko će to moći platiti

Za prosječnu bh. porodicu rast cijena hrane ima mnogo veći značaj nego za domaćinstva s visokim primanjima.

Hrana zauzima veliki dio kućnog budžeta, pa se svako novo poskupljenje mnogo brže pretvara u smanjenje raspoloživog dohotka.

To znači da isti procentualni rast cijena ne pogađa sve građane jednako.

Za porodicu s visokim prihodima dodatnih 100 ili 150 KM mjesečno može biti neugodno, ali podnošljivo. Za porodicu koja većinu prihoda troši na hranu, stanovanje, energiju i prijevoz, isti iznos može značiti odustajanje od pojedinih proizvoda, manje kvalitetnu ishranu ili dodatno zaduživanje.

Paradoks BiH: imamo zemlju, ali nemamo dovoljno proizvodnje

Upravo je zato priča o budućim cijenama hrane u BiH mnogo šira od pitanja hoće li kilogram brašna poskupjeti.

Bosna i Hercegovina ima zemljište, vodne resurse, različite klimatske zone i dugu poljoprivrednu tradiciju. Ali domaća proizvodnja ostaje fragmentirana, veliki broj gazdinstava je malog obima, a proizvodnja je u značajnoj mjeri osjetljiva na vremenske uslove.

Istovremeno, poljoprivreda se suočava s depopulacijom ruralnih područja i nedostatkom radne snage.

Ako se tome dodaju klimatske promjene, problem postaje dugoročan.

Nije dovoljno proizvesti više kada je godina dobra. Potrebno je izgraditi sistem koji može proizvoditi i kada su temperature ekstremne, padavine neredovne, a međunarodno tržište nestabilno.

Vrijeme je da se prehrambena sigurnost prestane posmatrati kao socijalna tema

Upravo tu se nalazi možda najvažnija poruka ovogodišnjih globalnih kretanja.

Prehrambena sigurnost više nije samo pitanje cijene u supermarketu. Ona je pitanje nacionalne ekonomske sigurnosti.

Ako BiH u isto vrijeme ima manju domaću proizvodnju, povećanu potrebu za uvozom i rast svjetskih cijena, posljedice neće osjetiti samo potrošači. Osjetit će ih mlinovi, pekare, stočari, prerađivačka industrija, trgovci i ugostiteljstvo.

Zato bi najave o mogućem globalnom rastu cijena hrane trebale biti upozorenje institucijama da je potrebno povećati otpornost domaće proizvodnje.

To podrazumijeva ulaganje u navodnjavanje, akumulacije i druge sisteme upravljanja vodom, modernizaciju mehanizacije, kvalitetnije sjeme i sorte otpornije na sušu, osiguranje poljoprivredne proizvodnje, bolje skladišne kapacitete i efikasnije lance otkupa.

Jednako važno bilo bi strateški povećavati proizvodnju pšenice, kukuruza, uljarica, stočne hrane, mlijeka, mesa, voća i povrća – upravo onih sektora koji direktno utiču na prehrambenu sigurnost.

Podaci Ujedinjenih naroda o poljoprivredi u BiH već su ranije ukazivali da su proizvodi od posebnog značaja za prehrambenu sigurnost, uključujući pšenicu, kukuruz i uljarice, nedovoljno podržani u odnosu na njihovu stratešku važnost.

Ne mora doći do „eksplozije“ cijena – ali BiH ima razloga za oprez

Prognozu od 11,8 posto zato ne treba čitati kao najavu da će građani BiH ove godine plaćati hranu 11,8 posto skuplje.

Ali bilo bi jednako pogrešno ignorisati je.

FAO već registruje rast globalnih cijena, žitarice su pod pritiskom, ratovi i poremećaji transportnih pravaca povećavaju rizik, a klimatski ekstremi istovremeno smanjuju proizvodne kapacitete u dijelovima Evrope i svijeta.

Za BiH se tome dodaje vlastiti problem: ovogodišnja suša već je pogodila dio domaće proizvodnje, posebno kukuruz, dok je zemlja strukturalno zavisna od uvoza hrane.

Zato pravo pitanje za BiH nije hoće li globalna hrana poskupjeti.

Pitanje je koliko će domaća proizvodnja moći ublažiti taj udar – i koliko dugo će domaćinstva moći podnositi nove udare na kućni budžet.

Ako se globalna prognoza ostvari, zemlje s razvijenom domaćom proizvodnjom i snažnim sistemima podrške proizvođačima imat će više prostora da amortizuju šok.

BiH taj prostor nema u dovoljnoj mjeri.

A ovogodišnja suša pokazuje koliko bi cijena tog propusta mogla biti visoka.

poljoprivreda proizvodanj hrane