IZVRNUTA STVARNOST

Prof. dr. Nedžad Bašić

„Naše društvo je duboko bolesno. Naše duše su trajno prazne. Odrasli smo pretpostavljajući da su drugi krivi sve vrijeme, tako stvarajući stotine hiljada čuvara koji motre na našu moralnost savjesti, čistotu pogleda na svijet, povinovanje željama vlasti. Pretvorili smo istinu u zločin.“ (Aleksandar Nikolajevič Jakovljev, filozof sovjetske glasnosti).

U matriksu globalnih odnosa u 21. stoljeću autoritarni populizam se profilira kao jedna od najvećih prijetnji daljem demokratskom razvoju čovječanstva. S agresivnom retorikom traži nove koordinate u međunarodnim odnosima, u kojima se odbacivanje globalizacije, liberalizacije trgovine, gubitak kulturnog i nacionalnog identiteta naroda pojavljuju kao glavne determinante velike globalne krize, koja se ubrzo transformira u spiralu oružanih sukoba.

Dolazak Trampove autoritarne administracije u Bijelu kuću i sve ozbiljnije jačanje autoritarnog režima u Izraelu, Indiji i Argentini, izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz zajednice evropskih država, dolazak krajnje desničarskih političkih partija na pozicije vlasti u Mađarskoj, Poljskoj i Slovačkoj, zatim agresija Rusije na Ukrajinu, protjerivanje stotine hiljada Jermena iz Nagorno-Karabaha, neviđen pokolj stanovništva na Bliskom istoku vodili su sve ekstremnijoj podjeli i daljem geopolitičkom prestrukturiranju međunarodne zajednice. Sa sve izraženijim jačanjem desnog autoritarnog islamskog populizma u brojnim islamskim zemljama, sa sve agresivnijom autoritarnom diktaturom u Rusiji i Kini, autoritarni populizam će definitivno iskazati svoj interes i nakanu da vlada svjetskom političkom scenom.

Talas autoritarne populističke retorike zahvatio je i najmnogoljudniju zemlju svijeta, Indiju, koja je doskora važila za najstariji i nepresušni bazen građanskih sloboda. Ni Zapadna Evropa, najsnažnije uporište liberalne demokratije u 21. stoljeću, nije ostala pošteđena utjecaja ideja autoritarnog populizma.

Od autoritarnog populizma ka nacizmu i boljševizmu

Jačanje autoritarne populističke retorike ozbiljno ugrožava liberalnu demokratsku doktrinu, što bi moglo dovesti čovječanstvo na rub novog globalnog ideološkog sukoba, što bi ostavilo teške posljedice na korpus prava i sloboda čovjeka.

U milenijumu novih tehnologija, novih generacija sloboda i prava čovjeka i novih nadanja čovječanstva stvaraju se novi savezi između AUTORITARNIH PREDATORA I NASILNIKA. Taj novi predatorski savez, koji je ujedinjen samo u borbi protiv sloboda i prava čovjeka, uspješno je nametnuo kolektivna prava nacije, države i crkve kao prioritetna prava, koja potiskuju individualna prava čovjeka, što će otvoriti brojna pitanja sudbine čovječanstva u 21. stoljeću. Uspostavljajući dominaciju kolektivnih prava nad individualnim pravima i slobodama čovjeka, autoritarni populizam prividno prikriva i poravnava sve neravnine između stoljećima nepomirljivih kolektivnih vrijednosti koje su se sad našle interesno ujedinjene u vjekovnoj borbi protiv čovjeka, njegove slobode i prava na život. U tom jedinstvu autoritarnih interesa svaka ideja socijalne reforme i prava i sloboda čovjeka biva diskreditirana nasilnom nacionalističkom, rasističkom i nativističkom retorikom autoritarnog populizma.

Polako, metodično i sistematski autoritarni populisti „istjeruju narod iz pameti“. To je globalno psihološko raspadanje demokratske države koje uzima sve više i više maha, što na sve strane širi kriminal, nemoral, laž i prevare. Laž i prevara, kriminal i nemoral, prezir i mržnja postaju neophodni, a time i istiniti. U toj vibraciji između lažne istine i istinite laži svako počinje pitati sam sebe: Da li sam lud? Da li su svi ludi? Da li je cijeli svijet lud? I to je definitivno ciljani efekat autoritarne političke retorike populista. U tom općem psihološkom raspadanju demokratije (fenomen plinskog svjetla), u kojem „razum razdvaja ljude, a strast ih ujedinjuje“, gubi se svaka razlika između nacionalizma, fašizma, boljševizma i komunizma. Parola ispisana u retorici autoritarnih populista „sve je u državi, ništa izvan države, ništa protiv države“ objektivno je profašistički stav, koji postaje noćna mora demokratske skice svijeta u 21. stoljeću. Kult laganja, prevare, neznanja, neslobode i tiranije ponovo izrasta u najviše vrijednosti nastajućeg autoritarnog populističkog trenda, u kojem je teško koga uvjeriti da istina i sloboda uopće nešto znače. Laganje postaje toliko uobičajeno da je teško povjerovati da iko može govoriti istinu, izuzev ludaka, jeretika, sanjara i skeptika, koje ionako niko ne uzima za ozbiljno.

Stari poredak je narušen ili se rastače u cijelom svijetu, a čovjek je u grču između nedovršene arhitekture savremenih znanstvenih trendova i političkih dogmatskih i teoloških struktura koje ga još uvijek drže zarobljenim u lancima njihove moći i utjecaja, a njegovo neznanje čini ga nemoćnim da prepozna opasnost koja mu se približava. „Nestala nada, iznevjerena dobrota, nekažnjene laži“ postaju glavne odrednice „autoritarnog populističkog svijeta“, koji se sve jasnije ocrtava na horizontima čovječanstva, sa malom vjerovatnoćom pobune čovjeka protiv samog sebe u tom svijetu.

U doba osakaćene istine, iskrivljenog mišljenja, izgubljenog morala, iskvarenog jezika, zloupotrebe moći, izgubljenog nadanja i otvorene mržnje i masovnog planskog ubijanja nemoćnih, na prvi pogled se čini da svijet na samom početku 21. stoljeća ulazi u apokaliptični matriks najvećih strahova i zabluda homo sapiensa otkako se otisnuo na svoj evolucijski put dug više od 200.000 godina. Na tom putu homo sapiensa redovito su pratile velike prirodne katastrofe, glad, nemiri i grubosti divlje prirode, klimatske promjene, nuklearne prijetnje, velike pandemije. Danas se njegovo preživljavanje odvija u globalnoj međuzavisnosti svih tih prijetnji povezanih u jedinstvenoj nestabilnoj kompleksnosti svijeta, u kojoj i najmanji poremećaj može pokrenuti opći kolaps čovječanstva.

Iz te nestabilne kompleksnosti svijeta izrasta objektivna nužnost globalne saradnje Homo sapiensa, bez obzira na njegovu rasu, vjeru, kulturu, političko uvjerenje ili civilizaciju kojoj pripada. Nedostatak saznanja te objektivne nužnosti čini se danas najtežom dionicom preživljavanja čovječanstva.

Na putu od retorike ka ideologiji

Da li autoritarna populistička retorika ima svoju unutarnju koherentnost da preraste u autoritarnu populističku ideologiju, kao koherentnu ideološku snagu da se otvoreno susretne s ideologijom modernog liberalizma, teško je prognozirati. Ali ono što je sasvim evidentno na međunarodnoj sigurnosnoj sceni jeste da je ideologija modernog liberalizma pred velikim izazovom. To pokazuju i najnovija politička dešavanja i spirala povezanih oružanih sukoba koji se dešavaju u Ukrajini, Gazi, Iranu i u brojnim zemljama Afrike, te permanentne političke tenzije na Zapadnom Balkanu, kao i dolazeća politička previranja u zemljama EU i SAD-a.

Mada je početak 21. stoljeća period uraganskih političkih promjena u međunarodnoj zajednici, koje su vidljive na ideološkoj, političkoj, razvojnoj, tehnološkoj i moralnoj platformi, put stvaranja autoritarnog populističkog „novog svijeta“ još uvijek ostaje van vidljive ideološke strukture. Stvaranje tog „novog autoritarnog svijeta“, koje vodi preko stvaranja društva anarhije i „mješovite tiranije“, društva „upravljane demokratije“ i totalitarizma, ideologija tog svijeta još nije doktrinarno uobličena. Na tom putu stvara se društvo razornog nasilništva, samovolje, beskrupuloznosti, neodgovornosti, niskopoklonstva, duhovnog, materijalnog i moralnog siromaštva i distopijske jednakosti i mira, na kojem se razvija autoritarni nacionalizam i kulturni konzervatizam, na čemu se stvaraju pretenzije stvaranja autoritarne populističke ideologije tog „novog autoritarnog svijeta“.

U tom „novom svijetu“ autoritarne populističke retorike, na poluistinama, laži, obmani i strahu stvara se „alternativna stvarnost“ u kojoj „ništa nije istina, a sve je moguće“. U toj „alternativnoj stvarnosti“, gdje istina nije istina i gdje „borba protiv laži postaje mnogo teža i zamornija nego njihovo ponavljanje“, ne može se očekivati stvaranje ideologije koja bi mogla ponuditi ozbiljne odgovore na pitanja koja se danas postavljaju pred čovječanstvo. Stvarna moć autoritarnog vladara i populističkog režima, koja se mjeri brojem onih koji vjeruju u besmislenost, brojem onih koji funkcioniraju u zasebnom populističkom matriksu razmišljanja, u kojem mržnja prema protivnicima autoritarne populističke demagogije doseže najvišu kulminaciju mračnjaštva, beskrupuloznosti, arogancije i surovosti, teško može izrasti u iole ozbiljnu ideologiju.

Za autoritarne populiste svaka ideja univerzalnih razvojnih, moralnih ili pravnih standarda nije ništa drugo nego platforma novog hegemonizma i imperijalizma koji se po svojoj prirodi diskriminatorno miješaju u unutrašnje stvari nacionalnih država, što u njima ugrožava tradicionalne kulturne standarde i nacionalnu kulturu življenja naroda, namećući time nejednakost i privilegije u korist internacionalnih sistema vrijednosti. Na konceptu nacije koju promovira autoritarni populizam na samom početku 21. stoljeća otvara se nov sukob između nacionalizma i univerzalizma.

Na samom početku ovog milenija autoritarna populistička retorika dovest će u pitanje multilateralnu saradnju među državama, intenzivirat će ulogu i značaj interesa autoritarne nacionalne države, odbacujući time značaj univerzalnih vrijednosti i zajedničkih interesa čovječanstva koji počivaju na zajedničkim globalnim sociokulturnim vrijednostima općih prava i sloboda čovjeka i manjina. Jačanje autoritarne populističke retorike vodilo je stvaranju nove globalne paradigme svijeta, što će uvjetovati istupanje Velike Britanije iz EU, do agresije Rusije na Ukrajinu, s povratkom Donalda Trampa u Bijelu kuću, činjenja genocida u Gazi od strane Izraela, te agresije SAD-a i Izraela na Iran i Liban. To će značajno promijeniti arhitekturu globalnih odnosa, što eksplicitno ukazuje na veliku političku moć autoritarne populističke retorike.

Neizvjesna budućnost

Danas najveću prijetnju preživljavanju Homo sapiensa predstavlja autoritarna populistička demagogija koja se koristi svim tehnološkim, naučnim i materijalnim dostignućima ljudske civilizacije da bi slobodu ljudske misli stavila u funkciju razaranja i demonizacije globalnog društva, kako bi učinila nemoćnim Homo sapiensa da djeluje jedinstveno i odgovorno. Time autoritarna populistička retorika sve izravnije i otvorenije izrasta u novu emocionalnu platformu „novog autoritarnog svijeta“ s nacističko-fašističkom i boljševičkom doktrinom, s apsolutno nepogrešivim vladarom i fanatičnom netrpeljivošću i nasiljem prema onima koji sumnjaju u ispravnost te ideologije. U tom „novom autoritarnom svijetu“, koji počiva na poluistini, laži, obmani i strahu, stvara se „alternativna stvarnost“ u kojoj „ništa nije istina, a sve je moguće“.

U toj „alternativnoj stvarnosti“, gdje istina nije istina i gdje „borba protiv laži postaje mnogo teža i zamornija nego njihovo ponavljanje“, opće ludilo doseže vrhunac. U tom ludilu sve se okreće naglavačke. Stvarna moć autoritarnog vladara i populističkog režima mjeri se brojem onih koji vjeruju u besmislenost, brojem onih koji funkcioniraju u zasebnom populističkom matriksu razmišljanja, u kojem bjesnilo mržnje prema protivnicima autoritarne populističke demagogije doseže najvišu kulminaciju mračnjaštva, beskrupuloznosti, arogancije i surovosti. U tom koktelu bjesnila, cinizma, besmislica, ispraznosti, lakovjernosti i propagande, u kojem se čovjek odriče svih svojih ideala i stvarnih vrijednosti, nema mjesta činjenicama koje se protive alternativnoj stvarnosti „novog autoritarnog svijeta“.

Na konceptu autoritarnog populističkog nacionalizma na samom početku 21. stoljeća otvara se sukob između nacionalizma i univerzalizma koji u političkom prostoru ubrzo prerasta u konflikt između dva određujuća sistema vrijednosti: sistema vrijednosti „Gulaga“ i sistema vrijednosti „Googlea“, kao određujućeg konflikta u ovom stoljeću. Taj neizbježni sukob između nezavisne, hermetički zatvorene, autoritarne nacionalne države i univerzalnog carstva novih tehnologija, globalnih standarda i globalnih sistema vrijednosti definitivno će odrediti dalju sudbinu prava i sloboda čovjeka, dakako i sudbinu čovječanstva u ovom mileniju.

Kako desničarski populistički nacionalizam, po uzoru na nacional-socijalizam, ima opasnu pretenziju izazivanja velikih sukoba, pod izgovorom otvaranja širih prostora za demokratizaciju sloboda i prava nacije, što ga može činiti na prvi pogled prihvatljivim, otpor prema ovom procesu još uvijek ostaje ideološki zamagljen i nedefiniran. Zamagljenost i nedefiniranost ideološkog odgovora prema autoritarnoj populističkoj retorici u 21. stoljeću efektno će poslužiti autoritarnom populizmu da preuzme ideologiju nacizma/boljševizma kao sopstvenu ideologiju borbe protiv globalizacije i univerzalnih sloboda i vrijednosti čovjeka.

---

Freelance Professor
Fulbright Scholar
HEC Foreign Faculty Scholar
HUMAN RIGHTS CONFLICT
PREVENTION CENTRE
Faculty of Law, University of Bihac
Kulina Bana 2/II 77000 Bihac,
Bosnia & Herzegovina
E-mail: nbasic.hrcpc@gmail.com