KOMENTAR: Birački labirint

PIŠE: Fahrudin Vojić

Kažu da se čovjek može preseliti za jedan dan. Kod nas izgleda može i bez selidbe. Probudiš se u Velikom Lugu, popiješ kafu u Velikom Lugu, pokosiš travu u Velikom Lugu, komšija ti mahne iz Velikog Luga, poštar ti donese račun za vodu u Ulici 25. novembar u Velikom Lugu… a onda ti neko hladno kaže da, zapravo, nisi iz Velikog Luga. Ne, nisi promijenio kuću. Kuća nije promijenila mjesto. Samo je administracija odlučila da ti promijeni adresu. I zbog toga su odgođeni izbori za Savjet Mjesne zajednice Veliki Lug. Da stvar bude zanimljivija, izbori će se sada ponavljati. Građani ponovo prikupljaju potpise, ponovo predaju kandidature, ponovo čekaju liste. Sve ispočetka. Kao da je neko pritisnuo dugme “restart”, ali nije popravio kvar. A kvar je, izgleda, star više od deset godina. Nekadašnja Prvomajska ulica promijenila je ime u Ulicu 25. novembar. Građani su to prihvatili iako ih niko nije ni pitao da li se slažu s takvom odlukom. Pošta prihvatila. Vodovod prihvatio. Komrad prihvatio. Samo je negdje u nekoj fioci, nekom registru ili nekoj bazi podataka ostala živjeti stara Prvomajska. I nije to problem dok vam dolazi račun za vodu. Ali postane problem kada poželite biti kandidat ili glasati u mjesnoj zajednici u kojoj ste rođeni i u kojoj živite cijeli život. Najzanimljivije je što stara Prvomajska danas postoji – ali u Pokoju. Tako ispada da vas administracija može preseliti nekoliko kilometara dalje, a da vi to uopće ne primijetite. Nema kamiona za selidbu, nema kutija, nema novih komšija. Samo jedan klik u bazi podataka i – dobro došli u drugu mjesnu zajednicu. I nije ovo priča o jednom čovjeku. Tokom ovih izbora za savjete mjesnih zajednica na području Grada Bihaća, žalili su se brojni građani na iste probleme. Žalili su se i na prethodnim izborima. Jedni nisu na biračkom spisku svoje mjesne zajednice, drugi ne mogu biti kandidati, treći se pitaju kako glasaju negdje gdje nikada nisu živjeli. Kad jedan čovjek pogriješi, to je greška. Kad se isto događa godinama, to više nije greška. To je sistem. Naravno, niko ne tvrdi da neko namjerno želi uskratiti građanima pravo da biraju i budu birani. Ali nije ni potrebno da postoji loša namjera. Dovoljna je dobra doza nemara. A nemar zna biti jednako opasan kao i loša namjera. Najgore u cijeloj priči nije što će se izbori održati nekoliko mjeseci kasnije. Najgore je što se polako navikavamo da je sasvim normalno da papir pobijedi stvarnost. I tako dođemo do apsurda da institucije manje vjeruju čovjeku koji cijeli život živi u svojoj ulici nego jednom zastarjelom podatku u računaru. Možda je zato vrijeme da se, prije novih izbora, ne prebroje samo kandidati nego i ulice. Da se vidi gdje je koja, kako se zove i kome pripada. Jer, ako administracija ne zna gdje građani žive, kako će znati šta im treba? A bez toga nema ni dobre mjesne zajednice, ni dobrih izbora, ni ozbiljne demokratije. Na kraju, možda najveći apsurd nije što je jedna ulica promijenila ime. Nego što je zbog toga demokratija zalutala