KOMENTAR: Ogledalo politike

PIŠE: Fahrudin Vojić

Ima sastanaka koji donesu rješenja, ima i onih koji otvore nova pitanja, a ima i sastanaka koji se ne održe ali kažu više nego da su trajali satima. Takav je bio i posljednji pokušaj razgovora o izgradnji Doma zdravlja u Bihaću. Sastanak nije održan, nije usvojen nijedan zaključak, nije napravljen nijedan korak naprijed ali je javnost dobila još jednu potvrdu onoga što već dugo zna – da u Krajini često nije problem nedostatak novca, projekata ili stručnjaka, nego višak politike tamo gdje bi trebali govoriti zakoni, procedure i struka. Dom zdravlja je postao paradigma krajiškepolitičke stvarnosti u kojoj su svi za projekat, niko nije protiv njega, a opet se ništa ne dešava. Svaka nova godina donese neko novo objašnjenje, novi sastanak i novog krivca, dok problem ostaje na istom mjestu. Dom zdravlja je postao simbol sistema u kojem administrativni čvorovi postaju deblji od užeta kojim su vezani i simbol politike koja se vrti u krug uvjeravajući nas da stvari idu naprijed. Najveća ironija u cijeloj priči je to što se svi kunu u interese građana, dok građani godinama čekaju napredak i konkretna dešavanja. Politika kod nas često liči na pozorište apsurda. Glumci se mijenjaju, scenografija ostaje ista. Svaka nova scena počinje obećanjem, a završava objašnjenjem zašto obećanje nije ispunjeno. Krivac je uvijek negdje drugo. U proceduri, u zakonu, u instituciji, u prethodnicima, u partnerima, u protivnicima, nikad u onima koji trenutno donose odluke. A vrijeme prolazi i vrijeme je jedini sudija koji ne prima žalbe. Dok političari vode bitke za narative, vrijeme nas podsjeća da su prošle četiri godine od zemljotresa koji je otvorio pitanje izgradnje novog objekta Doma zdravlja. Četiri godine prepiski, sastanaka, zahtjeva, dopuna, tumačenja i međusobnih optužbi. Neko je davno rekao da se kvalitet vlasti ne mjeri brojem održanih press konferencija već brojem završenih projekata. Po toj logici, građani imaju pravo postaviti jednostavno pitanje: gdje je Dom zdravlja? Jer građanima ne trebaju političke pobjede, ne trebaju im ni saopćenja,ne trebaju im ni fotografije sa sastanaka – građanima trebaju rezultati. U ozbiljnim društvima institucije su mostovi koji povezuju rješenja. Kod nas često postaju rovovi iz kojih se vode bitke za političke poene. A kada institucije postanu rovovi, građani ostaju na ledu. Možda je upravo zato neodržani sastanak o Domu zdravlja važniji od mnogih održanih. On nas podsjeća da najveći problem nije u tome što se političari ne slažu, demokratija i podrazumijeva neslaganje. Problem nastaje kada se ne slažu toliko dugo da projekti postanu taoci njihovih sukoba. Dom zdravlja u Bihaću ne smije biti ni gradski ni kantonalni politički trofej. Ne smije biti ni izborna tema koja će se vaditi iz ladice svakih nekoliko mjeseci. On mora postati ono što je od početka trebao biti – zajednički projekat oko kojeg nema pobjednika i poraženih jer kada se konačno otvore vrata novog Doma zdravlja, građane neće zanimati ko je pobijedio u političkom sukobu. Pamtit će samo koliko su dugo čekali da razum pobijedi sujetu.