KOMENTAR: Život na pola

PIŠE: Fahrudin Vojić
Kažu da je vrijeme u kojem živimo, vrijeme kompromisa. Možda i jeste, ali postoji granica nakon koje kompromis prestaje biti mudrost, a postaje odricanje od samoga sebe jer čovjek može dijeliti imovinu, vrijeme ili obaveze, ali ne može podijeliti karakter. Ne može biti pošten do podne, a nepošten poslije podne. Ne može biti vjernik petkom, a ostatkom sedmice turista u vjeri. Izgradili smo društvo u kojem se ogledala više cijene od prozora. Važnije nam je kako izgledamo nego šta vidimo u sebi. Zato se često divimo sjaju fasade dok kuća iznutra polako truhne. Na javnoj sceni paradiraju moralisti koji propovijedaju vodu, a piju vino. Govori se o principima, ali samo dok ne postanu prepreka ličnom interesu. Istina je dobrodošla dok potvrđuje naše stavove, a čim postane neugodna, proglašava se napadom, teorijom zavjere ili političkom podvalom. U toj predstavi svi igraju svoje uloge – jedni glume poštenje, drugi patriotizam, treći moralne svece zaodjenute ogrtačima vjere. Kostimi su besprijekorni, scenografija raskošna, a publika zadovoljna. Problem nastaje kada se ugase reflektori. Tada čovjek ostaje sam naspram sebe i vlastite savjesti, a ona je jedini sud koji se ne može kupiti, prevariti niti ušutkati. U ovom vremenu ljudi posebno vole riječ „pomalo“ – pomalo pošten, pomalo vjernik, pomalo odgovoran, pomalo čovjek. Kao da su vrline švedski sto sa kojeg svako uzima onoliko koliko mu odgovara. Kao da se karakter može sastaviti od ostataka koje pokupimo usput. Život nije trgovina u kojoj se moral prodaje na kilograme. Niti je vjera sezonski kaput koji se oblači kada zahladi, a ostavlja u ormaru kada ugrije sunce. Vrijednosti nisu dekoracija nego temelj, a temelj koji je napola čvrst, ustvari je već napola urušen. Možda je najveća ironija našeg vremena to što nikada nismo više govorili o vrijednostima a rijetko kada smo ih manje živjeli nego danas. Nikada nije bilo više javnih poziva na moral, a manje spremnosti na ličnu žrtvu. Kao da smo povjerovali da se poštenje može objaviti statusom ili komentarom na društvenim mrežama, a vjera dokazati fotografijom. Život je neumoljiv učitelj koji ne prihvata maske i prije ili kasnije svaka fasada pokaže pukotine, svaka gluma dođe do posljednjeg čina, a svaka poluistina zatraži svoju cijenu.