PETO GODIŠNJE DOBA: Nove generacije

Taman smo se mi iz izgubljenih generacija, takozvani metuzalemi počeli udobno ljuljati u ovom novododbnom vremenu, kad opet neke promjene. Brzopotezne. Brzinski, dok još piješ jutarnju kafu i učiš nove riječi da bi razumio svijet oko sebe, objave kao vijest svih vijesti da je neshvaćeni influeneser, to se sada tako kaže za probisvjete raznih vrsta u nekom namještenom boks meču savladao jednako promašenog protivnika i pobijedio ga promašenim udarcima za siću od stotinjak hiljada eurića. Neki ga hvale i slave, neki kojima još nije sve sjelo odmahuju glavom kao ne vjeruju kuda ide ovaj svijet. Onda mi je odgovor na neka pitanja sasvim slučajno uletio kada je jedna dvadesetogodišnjakinja, na kritiku “generacije metuzalema” kako današnja mladež ništa ne vrijedi, kazala da to i nije baš istina, jer da oni nisu birali ni kada, ni gdje ni u kakvom će se svijetu roditi, da su odrasli u svijetu kakvog su za njih priredile starije generacije i da u njemu takvom kakvom jeste sada žive i traže svoj komadić neba. Vala, da bi reč rekel, tačno smo tako i mi mislili u njezinim godinama, jelde? Pa, ruku na srce, ništa nije ni pogriješila, sve ovo što sada živimo, stvorili smo sami dok smo tiho i šutke poginjali glave i čekali da nam ga stave, sve u redu, bez trzaja, vriske i dreke. I sada se kočoperimo da nam djeca ne valjaju, da bulje u telefone i ne slušaju bogaoca. A kad ste išli aralukati na profesore kada bi vašoj djeci snizili ocjenu ili vladanje, to ste zaboravili, sada se pitate zašto su generacije odrasle mlateći se sa nastavnicima koje ste vi nekad poštovali. Nisu djeca zaribala svijet, nego oni koji su im takav svijet izgadili. Sad se privikavajte na novomoderno i šutite, jednako glasno kao onda kada ste pristali da vam ukinu sve ono za čim sada patite. Dobra su djeca, ja još nisam čula da je dijete započelo rat, počinilo strašne zločine, ne vjerujem ni da djeca u rukama imaju šifre bojevih glava, samo sam načula da o tome odlučuju oni koje su ovakvi poput nas, negdje birali da ih vode, ravno do dna. Dajte djeci djetinjstvo dječije i vidjet ćete kakvi će divni ljudi biti, nije do njih.

Objavio: usn krajina