PETO GODIŠNJE DOBA: Politička migracija i druge prirodne pojave

U domaćoj politici postoji rijetka, ali stabilna vrsta. Zove se vječiti zastupnik. On(a) ne stari, ne nestaje i nikada nije odgovoran. Samo mijenja dres. Preletač nije izdaja ideologije. To je sezonska selidba. Kao ptice. Samo što ptice lete zbog zime, a naši političari zbog funkcije. Jučer su branili principe, danas brane koaliciju. Sutra će braniti budžet. Sve zavisi gdje je većina toplija. Građani se svake četiri godine iznenade. Opet ista lica. Opet ista obećanja. Samo su slogani svježiji. Kao da ih je izbacio algoritam: “Nova energija”, “Vrijeme promjena”, “Stabilnost i razvoj”. Promijeni red riječi i dobiješ novi mandat. Najfascinantnije je što su svi uvijek “uz narod”. Samo se narod nikako ne sjeća kad je to tačno osjetio. Osim onih par dana kad krenu autobusne ekskurzije od rodnog sela do sela nevesela, i kad se onako svojski zagrle pa zapjevaju dok šofer uparkirava pred mjesnu zajednicu gdje ih čeka okupljena rodbina. I rodbina bi se vozala, pa ih dočekuje sa transparentima tipa “vrijeme je za promjene”, kao sad se vi vratite kući, a mi ćemo u fotelje. Gradski i demokratski.  Vječiti zastupnici su postali politički inventar. Kao mikrofon u sali, uvijek tu, niko ga ne dovodi u pitanje. Oni ne obećavaju više konkretno. Obećavaju atmosferu. Smjer. Viziju. Riječ koja ništa ne znači, ali lijepo zvuči u najavi dnevnika. A preletači? Oni su dokaz da kod nas uvjerenja imaju rok trajanja kraći od mandata. Nije problem što se političari mijenjaju. Problem je što se nikada ne promijene. I tako svake izborne godine dobijemo nova lica sa starim navikama. Generirana obećanja, reciklirane fraze i poznatu postavku u parlamentu. Jedino što je zaista novo jeste broj puta koliko smo već čuli isto.