POLITIČKE (PRE)PORUKE: Izjednačavanje lobiranja za državu, s onim koje je direktno ruši

Lider HDZ-a BiH i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora Dragan Čović u razgovoru za RTVHB govorio je o stanju unutar HNS-a i odnosu prema strankama koje su napustile ili se distancirale od Sabora. Istakao je da je, prema njegovim riječima, bivši američki ambasador Murphy još prije godinu i po okupljao dio hrvatskih političkih aktera s ciljem stvaranja opozicije HDZ-u i partnerima iz HNS-a. A zaboravio je reći da je gospodin Murphy kreator “jednodnevnog Ustava Federacije Bosne i Hercegovine” i tim potezom direktno usmjerio vodu na Čovićev mlin i na ostvarenje ne samo političkih, već prvenstveno subverzvinih planova slabljenja državnih institucija i države same.

Međunarodna zajednica predvođena tadašnjim američkim ambasadorom Michaelom Murphyem bila je uvjerena da će zadovoljenjem interesa HDZ-a u Domu naroda FBiH, praktično najznačajnijoj instituciji za ovu stranku, a onda izbacivanjem SDA iz vlasti, uspjeti otkočiti procese u Bosni i Hercegovini i dugoročno razbiti savez Dragana Čovića i Milorada Dodika. Međutim, politička stvarnost je ubrzo ugasila takve nade, ne samo zbog Čovićevog opiranja takvoj ideji, već i zbog promjene američke administracije.

Čović je poručio da su „sve stranke dobrodošle dok se bore za hrvatske interese“, ali je upozorio na „loše primjere iz Žepča i Odžaka“ s prethodnih lokalnih izbora.

Lobiranje uoči Trumpove administracije

Govoreći o lobiranju prema novoj američkoj administraciji, Čović je naglasio da „svi lobiraju“ i da taj proces ne treba potcijeniti. Kao primjere je naveo:

• da je iz Banje Luke „uloženo stotine miliona“ u lobiranje,
• da „Bošnjaci lobiraju preko centara na Bliskom istoku i gdje god imaju uporište“.

U svojim porukama Čović ove dvije strane – bosansku i politički odmetnutu „Banja Luku“ – stavlja u istu ravan lobističkog djelovanja, iako je suštinska razlika jasna i ne smije se zanemariti.

Razlika između legitimnog lobiranja i separatističkog lobiranja

Iako Čović lobiranja navodi kao simetrične procese, njihova stvarna priroda je potpuno različita. Lobiranje bosanskohercegovačkih političkih struktura uglavnom se kreće u okviru očuvanja državnog kontinuiteta, međunarodne suradnje i jačanja institucija, dok lobiranje političkog vrha, danas ipak političkog i svakog drugog dna iz kaljuže Banje Luke dugi niz godina ide u pravcu:

• slabljenja državnih institucija BiH,
• blokiranja ključnih procesa u pravosuđu, policiji i odbrani,
• promocije narativa o „pravu na otcjepljenje“,
• traženja međunarodne podrške za de facto odvajanje od Bosne i Hercegovine.

Zbog toga se radi o dva potpuno različita politička cilja. Na jednoj strani je lobiranje za funkcionalnu državu, na drugoj lobiranje za slabiju državu ili njeno razbijanje. Izjednačavanje te dvije stvari stvara političku maglu u kojoj se prikrivaju pravi motivi separatističke politike iz Republike Srpske — kao i činjenica da takva politika nema uporište u Ustavu, međunarodnom pravu niti u bilo kojem relevantnom evropskom standardu.

Hrvatsko lobiranje: „Skromno, ali efikasno“

Čović tvrdi da hrvatska politika nema resurse za velike lobističke kuće, ali da postojećim kanalima djeluje kvalitetno. Navodi da se uskoro očekuju sastanci hrvatskih predstavnika s evropskim partnerima kako bi se nastavila komunikacija s američkom stranom.

Stabilna BiH kao interes Zagreba i Hrvata

Naglasio je da je „stabilna Bosna i Hercegovina primarni interes Hrvatske“, čak i u hipotetičkoj situaciji bez Hrvata u BiH. Po njegovom tumačenju, obaveza Republike Hrvatske je da brine o položaju Hrvata kao konstitutivnog naroda, te da koristi dostupne instrumente kako bi se taj položaj zaštitio.

Pitanje unitarizacije i zahtjevi Evropske unije

Čović u više navrata ponavlja da sa „bosansko-suverenističke strane“ dolazi pokušaj unitarizacije, što tumači kao dominaciju jednog naroda. Međutim, pritom zanemaruje činjenicu da je Evropska unija više puta jasno poručila da ovako decentralizirana BiH ne može napredovati prema EU bez jačanja zajedničkih državnih institucija — pravosuđa, policije, sigurnosnih struktura i odbrane. Nikada dosad Čović nije govorio o funkcionalnoj državi Bosni i Hercegovini. Njegovi stavovi uvijek su u skladu s nekim opskurno-pragmatičnim uskim interesima koji uvijek i stalno taj konstitutivni narod za kojeg se zalaže nastoji držati i održati izvan svih zajendičkih tokova, osim naravno kada su u pitanju financije. I ovdje je sukus svih problema, što niko iz Sarajeva ne izađe pred javnost i otvoreno kaže šta EU od nas traži i ima li tu barem malo onoga na šta se poziva gospodin Čović.

Ukoliko se takvi reformski zahtjevi označe kao unitarizacija, onda se opravdano postavlja pitanje da li se time zapravo prikriva politički narativ koji Milorad Dodik otvoreno zastupa.

O aktivnostima lobiranja ljudi bliskih Čoviću u Washingtonu, „Slobodna Bosna“ je ranije objavila detalje.