Javni interes za kontrolu budžetskog novca ne znači automatski neograničeno pravo na objavu ličnih podataka svih zaposlenih

Veće čudo i veća gledanost je bila na web stranici e-Registra Ureda za borbu protiv korupcije USK, od nastupa naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u nogometu. Definitvno veću buru je podigla činjenica javno objavljenog registra zaposlenih koji primaju plaću iz javnih budžeta, od prolaska Zmajeva u nokaut fazu prvenstva.

Građani sada mogu pretraživati bazu podataka u kojoj su dostupni podaci o zaposlenima u javnim institucijama, uključujući ime i prezime, instituciju u kojoj rade, radno mjesto, stručnu spremu, stručno zvanje i iznos osnovne neto plaće propisane za radno mjesto.

Namjera uspostavljanja registra, prema obrazloženjima Ureda za borbu protiv korupcije USK, jeste povećanje transparentnosti javnog sektora i omogućavanje građanima uvida u način na koji se troše sredstva iz javnih budžeta.

Međutim, upravo način na koji je registar koncipiran otvorio je i drugo pitanje: da li je u nastojanju da se osigura transparentnost javnog novca prijeđena granica zaštite ličnih podataka zaposlenih osoba?

---

Javni novac jeste predmet javnog interesa

Nema dileme da građani imaju pravo znati kako se troši novac iz javnih budžeta.

Plaće zaposlenih u javnom sektoru financiraju se iz:

• poreza građana,
• budžeta kantona,
• budžeta jedinica lokalne samouprave,
• javnih fondova i drugih javnih izvora.

Zbog toga postoji legitiman interes javnosti da zna:

• koliko zaposlenih ima javni sektor,
• kakva je struktura zaposlenih,
• koja su radna mjesta,
• koji su platni razredi,
• koliko ukupno iznose izdvajanja za plaće.

Zakon o slobodi pristupa informacijama u Federaciji Bosne i Hercegovine upravo počiva na principu da informacije kojima raspolažu javni organi predstavljaju javno dobro, a transparentnost rada institucija jedan je od osnovnih ciljeva tog zakona.

Ali pravo javnosti da zna nije apsolutno pravo.

---

Lični podatak ostaje lični podatak, čak i kada se finansira iz javnog budžeta

Jedna od najčešćih zabluda u javnosti jeste stav:

“Ako neko prima plaću iz budžeta, onda je njegova plaća automatski javna.”

Pravno gledano, stvari nisu tako jednostavne.

Ime i prezime zaposlenog, povezano sa njegovim radnim mjestom i iznosom plaće, predstavlja lični podatak.

Zakon o zaštiti ličnih podataka BiH ne zabranjuje svaku objavu ličnih podataka, ali zahtijeva da za svaku obradu i objavu postoji:

• zakonit osnov,
• jasna svrha,
• opravdan javni interes,
• proporcionalnost između cilja i obima objavljenih podataka.

Drugim riječima, pitanje nije samo:

“Da li javnost ima pravo znati koliko košta javni sektor?”

nego i:

“Da li je za ostvarenje tog cilja neophodno objaviti ime i prezime svakog zaposlenog zajedno sa njegovom konkretnom platom?”

Primjer iz susjedne Hrvatske:

Hrvatska ima Registar zaposlenih u javnom sektoru i sistem centraliziranog obračuna plaća. Ti registri sadrže podatke o institucijama, radnim mjestima, zaposlenima i podatke potrebne za obračun plaća, ali pristup osobnim podacima nije otvoren svima. Pravo pristupa imaju ovlaštene osobe institucija i drugi subjekti u skladu sa zakonima o zaštiti osobnih podataka i tajnosti podataka.

Ključna razlika je u principu objave:

Hrvatski pristup:

• osobni podaci zaposlenika nisu automatski dostupni javnosti kroz pretraživu bazu;

• javna je informacija da postoji određeno radno mjesto, sistem plaća, koeficijenti, pravila obračuna i način trošenja javnog novca;

• država vodi centralne evidencije radi kontrole i upravljanja.

---

Razlika između javnog funkcionera i svakog zaposlenog

Kod nosilaca javnih funkcija i rukovodećih osoba argument transparentnosti je posebno snažan.

Građani imaju opravdan interes da znaju:

• koliko zarađuje ministar,
• koliko prima direktor javne ustanove,
• kolike su naknade rukovodilaca,
• kako se koriste javna sredstva.

Međutim, drukčije je pitanje kod zaposlenih koji ne donose javne odluke i koji nemaju javnu funkciju.

Nastavnik, administrativni radnik, tehničko osoblje ili drugi zaposlenik javne ustanove jeste finansiran iz javnog novca, ali to samo po sebi ne znači da je izgubio pravo na zaštitu privatnosti.

Upravo se tu nalazi granica koju zakon pokušava zaštititi.

---

Da li je e-Registar USK prešao tu granicu?

Na osnovu javno dostupnog izgleda registra, posebno je sporno to što sistem omogućava direktnu identifikaciju pojedinca i povezivanje njegovog identiteta sa konkretnim iznosom plaće.

Dakle, nije riječ samo o transparentnosti budžeta, nego o javno dostupnom pregledu:

• ko je osoba,
• gdje radi,
• koje je radno mjesto,
• kolika joj je plata.

Takav nivo dostupnosti podataka predstavlja najosjetljiviji oblik obrade ličnih podataka.

Ukoliko bi se procjenjivalo po principu proporcionalnosti, postavlja se pitanje:

Da li se isti cilj borbe protiv korupcije i kontrole javne potrošnje mogao postići manje invazivnim načinom?

Primjerice:

• objavom plaća po radnim mjestima,
• objavom platnih razreda,
• objavom ukupnih troškova po institucijama,
• objavom imena i plata samo za rukovodeće i javne funkcije.

Ako je odgovor potvrdan, onda bi se moglo tvrditi da je objavljen širi obim podataka nego što je nužno potrebno.

---

Transparentnost ne znači ukidanje privatnosti

Važno je naglasiti: cilj zaštite ličnih podataka nije skrivanje rada javnih institucija.

Naprotiv.

Građani imaju pravo kontrolisati javnu potrošnju, propitivati budžetske prioritete i analizirati rad institucija.

Ali princip transparentnosti ne znači da svaka osoba koja radi u javnom sektoru automatski postaje javna ličnost.

Postoji razlika između:

kontrole javnog novca
i
javnog izlaganja privatnih podataka pojedinca.

---

Zaključak: potrebno pronaći ravnotežu

e-Registar zaposlenih u javnom sektoru USK nesumnjivo predstavlja značajan korak prema transparentnosti rada institucija i javne kontrole budžetske potrošnje.

Međutim, način na koji je postavljen otvara ozbiljno pravno pitanje: da li je objavljivanjem imena i pojedinačnih plaća svih zaposlenih u javnom sektoru pređena granica koja razdvaja javni interes od prava na privatnost?

Odgovor na to pitanje ne daje sama činjenica da se plaća isplaćuje iz javnog budžeta.

Javni novac zahtijeva transparentnost, ali zaštita ličnih podataka zahtijeva posebnu osjetljivost državnih organa koji su odgovorni za lične podatke sviju nas.

Na kraju, borba protiv korupcije i zaštita privatnosti ne bi trebale biti suprotstavljene vrijednosti. Pravo pitanje nije treba li javnost imati uvid u rad javnog sektora, nego koliko daleko taj uvid smije ići prije nego što transparentnost postane prekomjerno zadiranje u privatni život građana.

O. Delić

Ured za borbu protiv korupcije