UMJETNOST KAO SVJEDOČANSTVO PAMĆENJA: Likovna kolonija u Srebrenici: umjetnički odgovor na bolnu tišinu

Memorijalni centar Srebrenica i Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu organizirali su prvi saziv umjetničke kolonije Srebrenica – Potočari, održan od 15. do 21. juna ove godine. Umjetnička djela nastala tokom kolonije postaju dio stalne zbirke Memorijalnog centra i biće predstavljena javnosti 11. jula, na obilježavanju trideset godina od genocida u Srebrenici – jednog od najmračnijih poglavlja savremene evropske historije.

Kolonija je okupila trinaest umjetnika i umjetnica: Admira Mujkića, Džeku Hodžića, Iru Skopljak Viteškić, Samira Sufija, Adisa Lukača, Džejlanu Karaman Pašić, Samira Hažbića, Amera Hadžića, Salema Pezića, Mehu Muratovića, Miralema Brkića, Adija Karaila i autora ovog zapisa – Adnana Dupanovića. Iako različiti po stilu i mediju izražavanja, sve nas je povezivao snažan osjećaj moralne odgovornosti i svijest o značaju ovog poduhvata.

Za mene lično, ovo je bilo prvo “hodočašće” u Srebrenicu. Do tada sam, poput noja, izbjegavao suočenje – misleći da ako ne gledam, neću morati osjećati. Radili smo unutar Memorijalnog centra, nekadašnje fabrike akumulatora i baze UN-a, a danas institucije koja nosi teško breme kolektivnog pamćenja genocida iz jula 1995.. Od prvog trenutka osjetio sam nevidljivu, ali sveprisutnu težinu u zraku – kao da tihi eho zla još lebdi nad ovim mjestom. Taj osjećaj bio je zajednički, i zbližio nas je više nego riječi.

Iza sebe imam brojne kolonije u BiH i inostranstvu, ali ova je bila posebna – emocionalno, kontekstualno i ljudski. Već sam poziv za učešće izazvao je strahopoštovanje. Postavljao sam sebi pitanje: kako govoriti o ovoj tragediji, a ne upasti u kliše? Kako prikazati bol, a izbjeći patetiku?

Genocid u Srebrenici je, nažalost, i dalje tema o kojoj svijet šuti. 8372 ljudska bića zbrisana su s lica zemlje u samo nekoliko dana – samo zato što su bili muslimani. Ta činjenica je istovremeno i optužnica protiv međunarodne zajednice, kao i paralela sa današnjom tragedijom u Palestini. Satelitski snimci u Memorijalnom centru jasno pokazuju da su svjetske sile znale šta se događa, i ništa nisu poduzele da to spriječe.

Moj umjetnički odgovor bio je konceptualan: slika o islamofobiji. Na platnu, u stilu arapske kaligrafije, ispisao sam – uz pomoć prijatelja kaligrafa Sinanudina Bajrića – banalni tekst: uputstvo za korištenje frižidera na arapskom jeziku. Namjera je bila pokazati kako oblik (kaligrafija) automatski izaziva religijske asocijacije i strah, uprkos bezazlenom sadržaju. Ta disonanca je srž rada – vizuelna ironija koja razotkriva predrasude: arapsko pismo automatski se veže za religiju, islam za ekstremizam.

Islamofobija je plod neznanja, stereotipa, kampanja i straha od “drugačijeg”, i upravo je to bila tema mog rada.

Umjetnička kolonija Srebrenica – Potočari planira se kao tradicija. Vjerujem da smo mi, kao prvi učesnici, postavili snažne temelje za budućnost ove plemenite ideje.

Adnan Dupanović

---

Prijevod teksta sa slike na arapskom jeziku:

• Ne pretrpavaj police kako bi omogućio cirkulaciju zraka.
• Stavi meso i ribu u donji dio frižidera.
• Čuvaj mliječne proizvode i jaja na srednjoj polici.
• Stavi voće i povrće u ladicu za kontrolu vlage.
• Isključi uređaj iz struje prije čišćenja.
• Obriši unutrašnjost mekanom krpom i toplom vodom s blagim deterdžentom.
• Ne koristi abrazivne materijale ili jaka hemijska sredstva.

Objavio: usn krajina

Drugi kultura