ZBIR NAŠIH STRAHOVA: Dvadeset godina EUFOR-a

Snage EUFOR-a su današnjim postrojavanjem u Butmiru kod Sarajeva obilježile jubilej 20-godišnjeg bitisanja i kuburisanja na tlu naše zemlje.

Od početnog prihvatanja neumoljive situacije i zatečenog stanja u poharanoj Bosni i Hercegovini, kako su prolazile godine, zavrzlama oko Snaga međunarodne zajednice postajala je uvrnutija.

Predsjednik susjedne države ne može probaviti činjenicu što vojne snage kojima je, kako to često ističe, vrhovni zapovjednik, ne sudjeluju u vojnoj misiji kod nas. Ako ovome dodamo “laktanja” koja dolaze od čelnih ljudi evropskih superdemokratskih država, poput Mađarske, Rumunjske, Bugarske, Hrvatske…, u kojima nastoje nogama i rukama progurati da baš iz takvih civilizacijskih bastiona Evrope dođe zapovjednik snaga EUFORA, stanje poprima oblik prave histerične drame u kojoj se svako malo raspravlja o samim temeljima države Bosne i Hercegovine, umjesto da je to odavno iza nas. Barem onoliko koliko su snage EUFORA prisutne.

Samo ova dva argumenta priličan su dokaz da je fokus neozbiljnih i indiferentnih demokracija, poput SAD-a, Njemačke, Francuske i Velike Britanije apsloutno skrenut s BiH.

Od svega, proslavljeni jubilej EUFORA najviše nalikuje na eksperiment sa žabom uronjenoj u hladnu vodu koja se postepeno zagrijava dok ne zaključa, a samim time skonča bijedni život vodozemca.

Jer dok iz danšnjeg oblika EUFOR dolaze prilično razumne poruke u kojima se, kako navode, “razmišlja o protekle dvije decenije, podsjećamo da se mir gradi kroz saradnju i povjerenje. I uz kontinuiranu podršku svih građana Bosne i Hercegovine, gledamo u budućnost. Naprijed, naprijed, zajedno—EUFOR i Bosna i Hercegovina, ujedinjeni u napretku i sigurnosti”, mi moramo priznati nedvosmislenu činjenicu da je sve to netačno, da ne kažemo laž.

Stalna prijetnja po opstanak naše zemlje uvijek je dolazila od susjeda.

Pustiti Srbiju i Hrvatsku da mimo potpisanog protokola o kontroli kupuju strateške sisteme naoružanja, dok se po Bosni i Hercegovini vozikaju “ovakve vojničine”, ne ostavlja dojam da nam se piše bajno.

I dok o unutrašnjem usuglašavanju o državi još ne možemo naći zajednički jezik, onda bi jedino smisleno bilo ići na demilitarizaciju kompletne regije. U prvom redu Srbije i Hrvatske. Samo na ovaj način stvari bi mogle “prodisati” i došlo bi trajne relaksacije stanja.

Sve drugo, kad-tad dovest će do belaja. Drukčije jednostavno ne može biti. Jer, po onoj staroj, ako nešto hoda kao patka, glasa se kao patka, onda je to patka.

Odlično znamo kako hodaju Vučić, MIlanović i kamarila. A pogotovo znamo da se “glasaju” kao prethodnici Milošević i Tuđman.

A baš zbog toga, današnja proslava jubileja najviše liči na potvrdu zbira svih naših strahova.

Objavio: Osman Delić

BiH