usnkrajina: 07-09-2026 | 13:14
Dok su američki kongresmeni Greg Murphy i Marc Veasey danas u Potočarima odali počast žrtvama genocida i govorili o očuvanju istine i odgovornosti, u Beogradu se hiljade ljudi okupljaju na ispraćaju Ratka Mladića, pravomoćno osuđenog za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Između ova dva događaja nema formalno potvrđene direktne veze, ali njihova istovremenost otvara mnogo ozbiljnije pitanje: gdje danas stoje Washington i Bruxelles prema pokušajima relativiziranja i glorifikacije ratne prošlosti?
Dok se u Beogradu održava sahrana Ratka Mladića, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske koji je pred Međunarodnim sudom u Haagu pravomoćno osuđen na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja, američki kongresmeni Greg Murphy i Marc Veasey stigli su u Srebrenicu i posjetili Memorijalni centar u Potočarima.
Iz Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini objavljeno je da su Murphy i Veasey došli kako bi odali počast žrtvama genocida iz 1995. godine te potvrdili predanost SAD-a „očuvanju istine i promovisanju odgovornosti“.
U Potočarima američki kongresmeni nisu odali počast nekoj političkoj ideologiji niti jednoj od ratnih strana. Došli su na mjesto na kojem je obilježeno stradanje više od osam hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka ubijenih nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine.
Poruka Ambasade SAD-a pritom je bila pažljivo formulirana: istina i odgovornost.
To su dvije riječi koje u kontekstu Srebrenice imaju mnogo veće značenje od protokolarnog diplomatskog jezika.
Jer pitanje Srebrenice odavno više nije pitanje političkog tumačenja događaja.
Genocid je utvrđen pred međunarodnim pravosudnim institucijama, a odgovornost najviših vojnih i političkih struktura bosanskih Srba utvrđena je pravosnažnim sudskim presudama.
Zbog toga je važno i to što su Murphy i Veasey predstavnici različitih političkih stranaka.
Greg Murphy je republikanac iz Sjeverne Karoline, dok je Marc Veasey demokrata iz Teksasa. Njihov zajednički dolazak u Potočare zato se može posmatrati u širem kontekstu dugotrajnog dvostranačkog američkog odnosa prema Srebrenici i odgovornosti za ratne zločine.
To nije bez presedana.
Američki senatori i članovi Predstavničkog doma i ranije su zajednički obilježavali godišnjice genocida u Srebrenici i insistirali na tome da historijska istina ne smije biti predmet političkog prekrajanja. U augustu ove godine grupa demokratskih i republikanskih američkih senatora i kongresmena upozorila je upravo zbog pritisaka na Memorijalni centar Srebrenica-Potočari i zatražila zaštitu njegove nezavisnosti.
Još direktnija bila je reakcija Washingtona pred današnju sahranu.
Dan prije sahrane, senatorica Jeanne Shaheen, demokrata i članica Senatskog odbora za vanjske poslove, republikanac Chuck Grassley, predsjedavajući Senatskog odbora za pravosuđe, te republikanski kongresmen Keith Self, predsjedavajući pododbora Predstavničkog doma za Evropu, objavili su zajedničku izjavu.
U njoj su Mladića nazvali ratnim zločincem i „arhitektom genocida u Srebrenici“ te pozvali vlasti Srbije i Republike Srpske da se distanciraju od planiranih ceremonija i da ga ne predstavljaju ni na koji način osim kao osuđenog počinioca genocida.
Još je značajnije što su američki zakonodavci cijelu stvar povezali s evropskim i euroatlantskim integracijama Srbije i Republike Srpske.
Drugim riječima, američki Kongres nije ostao na simboličnom sjećanju na žrtve.
Pitanje odnosa prema Mladiću i prošlosti počeo je vezivati za političku budućnost regiona.
To daje današnjoj posjeti Murphyja i Veaseyja Potočarima dodatnu težinu.
Ne zato što postoji dokaz da je njihova posjeta organizirana kao direktan odgovor na Mladićevu sahranu, nego zato što se događa u trenutku kada iz Washingtona istovremeno stižu vrlo jasne poruke o tome šta predstavlja prihvatljiv odnos prema čovjeku koji je pravomoćno osuđen za genocid.
U međuvremenu, Evropska unija je svoju poruku učinila još direktnijom.
Evropska komesarka za proširenje Marta Kos otkazala je planiranu posjetu Srbiji nakon što je ocijenila da je glorifikacija Mladića nespojiva s vrijednostima na kojima počiva evropski put Srbije.
Kos je pitanje Mladićeve sahrane postavila u mnogo širi kontekst: suočavanje s prošlošću, pomirenje i poštovanje žrtava ratnih zločina.
Još važnije, poručila je da će način na koji Srbija bude postupala u vezi s Mladićevom sahranom biti važan test njenog evropskog puta.
To je već institucionalna politika Evropske unije.
Nije riječ samo o moralnoj osudi.
Bruxelles je odnos prema ratnoj prošlosti povezao s jednim od ključnih strateških ciljeva Srbije – članstvom u Evropskoj uniji.
Istoga dana kada se u Potočarima govori o žrtvama, istini i odgovornosti, u Beogradu se hiljade ljudi okupljaju na ispraćaju čovjeka-monstruma čija je komandna odgovornost za genocid i druge ratne zločine pravomoćno utvrđena.
Mladićevo tijelo prethodno je iz Haga prevezeno u Srbiju avionom Vlade Srbije. Na današnjoj sahrani okupile su se hiljade ljudi, među njima veterani Vojske Republike Srpske i simpatizeri koji Mladića i dalje doživljavaju kao heroja.
Upravo je to ono što je izazvalo reakcije u Bruxellesu i Washingtonu.
Jer jedno je privatno pravo porodice da sahrani svog člana.
Drugo je pitanje javnog i političkog odnosa prema čovjeku koji je pred međunarodnim sudom osuđen za genocid.
Tu granicu danas je teško previdjeti.
Zato su Potočari i Beograd danas postali gotovo simbolična dva kadra iste historije.
U jednom je mjestu Memorijalni centar i sjećanje na žrtve.
U drugom se oko kovčega osuđenog ratnog zločinca okupljaju hiljade ljudi.
U jednom slučaju govori se o očuvanju istine i odgovornosti.
U drugom se dio javnosti okuplja oko osobe koju međunarodni sudovi nisu ostavili u prostoru historijske interpretacije, nego su joj pravosnažno utvrdili odgovornost za najteže zločine.
I tu dolazimo do važnog pitanja: je li posjeta američkih kongresmena Srebrenici nova američka politika?
Odgovor bi morao biti oprezan.
Ne postoje dokazi da je Washington danas donio neku novu strategiju prema Srbiji ili Bosni i Hercegovini.
Ali postoje vrlo jasni znakovi kontinuiteta politike.
Američki zakonodavci – republikanci i demokrati – posljednjih mjeseci ponavljaju iste ključne poruke: genocid u Srebrenici mora biti nazvan pravim imenom, Memorijalni centar mora biti zaštićen, historijska istina ne smije biti izbrisana, a destabilizirajuće djelovanje i glorifikacija osuđenih ratnih zločinaca ne mogu biti prihvaćeni kao put prema stabilnosti.
U martu su američki senatori iz obje stranke pozvali administraciju da provede sankcije protiv Milorada Dodika i njegovih saradnika zbog djelovanja koje, prema njihovoj ocjeni, ugrožava teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i Dejtonski mirovni sporazum.
A sada, samo nekoliko mjeseci kasnije, Washington ponovo govori o Srebrenici, dok Bruxelles govori o evropskom putu Srbije.
Možda je upravo zato današnji dan važniji nego što na prvi pogled izgleda.
Jer pitanje više nije samo kako će Srbija gledati na Ratka Mladića.
Pitanje je kakvu budućnost želi graditi na prostoru koji još uvijek nosi posljedice ratova devedesetih.
Evropska unija od Srbije traži suočavanje s prošlošću i poštovanje žrtava ratnih zločina kao dio procesa približavanja EU.
Američki zakonodavci istovremeno insistiraju na očuvanju teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, zaštiti institucija koje čuvaju sjećanje na genocid i odgovornosti onih koji destabiliziraju zemlju.
A onda se, istog dana, u Beogradu održava sahrana Ratka Mladića.
Zbog toga današnji dolazak dvojice američkih kongresmena u Potočare ne treba posmatrati izolirano.
Njihov potez sam po sebi nije nova američka doktrina. Ali u kontekstu svega što se posljednjih dana događa između Washingtona, Bruxellesa, Beograda, Banje Luke i Sarajeva, on postaje vrlo jasna potvrda jedne politike: Srebrenica nije završena historijska fusnota, a odnos prema njenim žrtvama, genocidu i odgovornosti počinilaca i dalje je pitanje međunarodne politike.
I možda je upravo u tome najveća simbolika današnjeg datuma.
Dok jedni u Potočarima čuvaju sjećanje na žrtve, drugi u Beogradu čuvaju kult čovjeka kojeg su međunarodni sudovi osudili za genocid. Između te dvije slike danas stoje Washington i Bruxelles – s porukom da odnos prema prošlosti nije samo pitanje sjećanja nego i pitanje budućnosti.
O. Delić
Izvori: Ambasada SAD-a u BiH, U.S. Senate Committee on Foreign Relations, Reuters, RFE/RL, Euronews
Američki Kongres Genocid u Srebrenici Greg Murphy Jeanne Shaheen Marc Veasey Potočari