Vojni potres na Dalekom istoku: Pada posljednji tabu Korejskog poluotoka, Seoul će dobiti nuklearnu bombu?!

Pokušaj Washingtona da obuzda nuklearne ambicije Sjeverne Koreje je u slijepoj ulici. Ta je nacija sada nuklearna država, a njezin arsenal raste i veličinom i sofisticiranošću tehnologije. Iako Pjongjang nikada neće biti u stanju izvesti preventivni napad na Sjedinjene Države, uskoro bi mogao biti u stanju uzvratiti Washingtonu zbog njegovog obrambenog stava prema Južnoj Koreji, prenosi Jutarnji list.

Promjenjiva ravnoteže potaknula je ozbiljnu raspravu u SAD-u i Južnoj Koreji u vezi nuklearne politike. Prvo pitanje je ima li smisla nastaviti s denuklearizacijom, odnosno poznatim CVID-om (Complete, verifiable, irreversible dismantlement ili, doslovno – potpuna, provjerljiva, nepovratna demontaža), kada Sjeverna Koreja već ima nuklearnu bombu. Samo nekolicina nepopravljivih optimista još uvijek zamišlja da se sjevernokorejskog vođu Kim Jong-una može nagovoriti ili natjerati na nuklearno razoružanje. Iako službena politika Washingtona odlučno odbija priznati Sjevernu Koreju kao nuklearnu državu, stvarnost bi na kraju mogla prisiliti na političko povlačenje.

Što je još značajnije, establišment u Seulu želi se dočepati američkog nuklearnog oružja ili se barem približiti tome. Ili bi, kako je predložio je južnokorejski predsjednik Yoon Suk-yeol, Seul mogao razviti vlastito. Mnogi dužnosnici Južne Koreje navijaju za stacioniranje “strateških sposobnosti” na Korejskom poluotoku i neki oblik “dijeljenja nuklearnog oružja”, sličan konceptu u Europi. Južnokorejski cinici – ili možda realisti – koji sumnjaju u trajnost Washingtonove predanosti i iskrenost njegovih obećanja, žele vlastitu bombu, a čini se da su neki američki kreatori politike otvoreni za tu mogućnost, piše Doug Bandow, viši suradnika na Cato institutu za Foreign Policy.

Sve veća nuklearna moć Sjeverne Koreje prijeti sigurnosnom ‘statusu quo‘ na poluotoku. Od ratifikacije Ugovora o uzajamnoj obrani iz 1953. godine, Sjedinjene Države obvezale su se na obranu Juga. To je obećanje bilo relativno lako dati u prvim godinama, budući da je odgovornost SAD-a bila ograničena na bojno polje. Iako je Korejski rat bio žestok i razoran, kao i prethodni globalni sukobi, tamošnje nasilje se jedva osjetilo na američkom tlu. Sve donedavno, Sjeverna Koreja nije imala načina dosegnuti SAD, pa čak ni svoje pacifičke posjede. Washington bi lako mogao prilagoditi svoju politiku za svoju korist – primjerice, kao što je učinio 1953. odlučivši se ne boriti za ujedinjenje poluotoka, unatoč tome što je tadašnji južnokorejski predsjednik Syngman Rhee odbio potpisati primirje.

Međutim, čini se da su kreatori politike u Seulu sve nervozniji zbog održivosti koncepta proširenog odvraćanja, konvencionalnog i nuklearnog. Prošle godine, brojna testiranja projektila na Sjeveru, više od 90 testiranja balističkih projektila, dominirala je pozornošću javnosti. Pjongjang ulaže golem trud kako bi uštimao nuklearne bojeve glave s interkontinentalnim balističkim projektilima, dovodeći tako američke gradove u opasnost. Pitanje je bi li Washington i dalje ispunjavao svoje obveze ako bi Kim mogao isporučiti “vatru i bijes” na tlo SAD-a.

Ukrajina nije ugovorni saveznik SAD-a, ali je svejedno pojačala ta strahovanja. Očigledna zabrinutost administracije američkog predsjednika Joea Bidena u vezi izazivanja ruske eskalacije rata – posebice mogućeg korištenja nuklearnog oružja od strane Moskve – postavlja pitanja o eventualnoj reakciji Sjedinjenih Država ako Sjever izgradi sličnu – iako mnogo manju – nuklearnu sposobnost .

“Ono što mi nazivamo proširenim odvraćanjem također je i poruka SAD-a nama da ne brinemo jer će se pobrinuti za sve. No, sada je naše ljude teško uvjeriti u to”, pojasnio je južnokorejski predsjednik Yoon. On je naznačio da će Seulu biti pružena pomoći pri korištenju američkog nuklearnog oružja: “Nuklearno oružje pripada Sjedinjenim Državama, ali planiranje, razmjenu informacija, vježbe i obuku trebaju zajednički provoditi Južna Koreja i Sjedinjene Države”.

Za tu zabrinutost postoje razumni razlozi. Naravno, američki dužnosnici odgovorili su izražavajući svoju duboku i vječnu privrženost Južnoj Koreji. Bijela kuća navela je “čvrste temelje” saveza u svibnju 2022. Američka administracija posebno je istaknula predsjednikov posjet Južnoj Koreji. “Predsjednik Biden potvrđuje obvezu SAD-a prema proširenom odvraćanju za Republiku Koreju korištenjem cjelokupnog raspona američkih sposobnosti obrane, uključujući nuklearne, konvencionalne i proturaketne obrambene sposobnosti”, naglašeno je tada.

Međutim, uobičajena, generička jamstva i dalje imaju malu vrijednost. Ukrajinci se dobro sjećaju ‘bezubog‘ Budimpeštanskog memoranduma iz 1994. godine, ponuđenog u zamjenu za pristanak Kijeva da preda svoje nuklearno oružje iz sovjetske ere, koji nije nudio nikakav ozbiljan ‘lijek‘ za neku nepovoljnu situaciju te se ne bi se mogao provesti čak i da jest.