PETO GODIŠNJE DOBA: Balkanski freestyle filozofi

Amerika, zemlja slobode i beskrajnih mogućnosti: prvo su otjerali Indijance, pa ih obukli u zapadnjačka odijela i natjerali da glume sami sebe u filmovima. Eto ti demokratije, otmu ti zemlju, a onda ti još dodijele sporednu ulogu u holivudskom vesternu. Neko bi rekao da je to kulturna razmjena, ja bih rekla, casting za neopresuđeni zločin. Australci imaju još bolji show: protest protiv migranata. Okupilo se more ljudi da viče „Ovo je naša zemlja!“, a nikome nije palo na pamet pozvati Aboridžine. Jer Aboridžini bi mogli pitati neugodno pitanje: „A odakle ste vi došli, brothers and sisters?“ Tako ti je to kad ti je pamćenje kratko kao reklama za pivo. A kod nas, balkanski freestyle. Naši „mislioci“ filo­zofiraju na sav glas: „Svi kradu, narod se nekako snađe.“ To je naša verzija Nobelove nagrade za mir s frižiderom, frižiderom koji zjapi prazan, al’ miran, jer je navikao. Kad cijene skoče, političari objašnjavaju da je to „globalni trend“, dok oni sjede u odijelima koja koštaju kao tuđa godišnja plata. A narod, ko narod, uvijek pronađe rje­šenje: ili ode kod rođaka u Njemačku, ili nađe sniženje ulja pa se slika s dvije flaše kao da je osvojio jackpot. Lice­mjerje je globalna valuta. Ameri ga pretvaraju u film, Au­stralci u protest, a mi u status na društvenim mrežama. A onda se svi smijemo, jer bolje je smijati se nego priznati da nas zapravo voze kao statističare u tuđoj predstavi. Dobrodošli u peto godišnje doba: kad svi lažu, a smijeh je jedino što je još uvijek besplatno. Naši političari su pose­bna sorta kolonizatora, koloniziraju vlastiti narod. Dok nas uvjeravaju da „živimo najbolje u regiji“, oni sebi dižu plate i kupuju službene limuzine s grijanjem u retrovizorima, da im ne promrznu ruke dok mašu sa prozora. Kad im spomeneš korupciju, oni kažu da je to „atak na institucije“. Kad pitaš gdje su pare, oni ti objasne da su „ulagali u budućnost“. Budućnost koga? Pa djece, naravno ,one koja već sad uče njemački ili štajaznam koji strani jezik, bitno da se uče, jer znaju da ovdje neće ostati ni papagaj, a kamoli čovjek.

Objavio: usn krajina