usnkrajina: 19-03-2026 | 11:03
PIŠE: Fahrudin Vojić
Krajišnici su počeli gubiti bitku onog trenutka kada je politika prestala vjerovati vlastitim institucijama i počela se oslanjati na skrivene centre moći. Umjesto transparentnog sistema u kojem odluke donose izabrani predstavnici i nadležne institucije, uspostavljen je paralelan poredak – neformalna mreža pojedinaca i interesnih grupa koja djeluje iz sjene, ali ima presudan utjecaj na procese odlučivanja. U takvom sistemu odgovornost se dodatno izvrće – stvarni kreatori odluka ostaju nevidljivi i nekažnjeni, dok političku i pravnu cijenu njihovih poteza u konačnici snose zvaničnici i izabranici koji obnašaju različite funkcije u sistemu. U takvom ambijentu, demokratski mehanizmi postaju puka formalnost, izbori gube smisao i suštinu jer ključne odluke ne nastaju u institucijama, već u neformalnim krugovima moći – daleko od očiju javnosti. Time se direktno podriva vladavina prava, a institucije kantona slabe, pretvarajući se u servis za potvrđivanje odluka donesenih u kafani. Jedan od najočitijih alata tog paralelnog sistema jesu organizirane mreže botova i trolova, čija je osnovna funkcija manipulacija javnim mišljenjem. Kroz koordinirane kampanje, dezinformacije i targetirane napade oblikuju se percepcije građana, a javni prostor pretvara u poligon za propagandu. Posebno su na udaru novinari – upravo zbog prirode posla kojim se bave. Umjesto da se otvaraju pitanja zloupotreba i odgovornosti, pažnja javnosti se svjesno skreće na privatne živote novinara, njihove porodice i lične okolnosti. Naprimjer, problem nije kada se zaposli supruga gradonačelnika ili ministra, djeca nekih izabranih zvaničnika ali jeste kada se radi o porodici nekog medijskog radnika. Istovremeno, stvarni nosioci nepravilnosti ostaju zaštićeni sve dok ih mediji ponovo ne razotkriju. Taj obrazac nije slučajan, već sistemski – diskreditirati glasnike kako bi se sačuvali oni koji donose odluke iz sjene. Posljedice takvog djelovanja su višestruke i dugoročno razorne. Istina postaje sve teže dostupna, a javni prostor zasićen manipulacijama i nepovjerenjem. Korupcija se produbljuje jer paralelne strukture omogućavaju izvlačenje ogromnog budžetskog novca u džepove uskih interesnih krugova. Pravna jednakost nestaje – obični građani snose posljedice svojih postupaka, dok moćnici ostaju izvan domašaja zakona. Uslijed toga društvo se dodatno polarizira. Nepovjerenje među građanima raste, a institucije gube kredibilitet. Reforme se blokiraju jer ugrožavaju interese skrivenih mreža, a sistem ostaje zarobljen u statusu quo. Dok drugi kantoni pronalaze načine za napredak, Unsko-sanski kanton stagnira – ne zbog nedostatka potencijala, već zbog viška nevidljive, ali stvarne moći paralelnog sistema. Ko zaista upravlja – institucije ili oni koji djeluju mimo njih? Od odgovora na to pitanje zavisi budućnost Krajine.