usnkrajina: 15-04-2026 | 09:12
Današnji datum, 15. april, u Bosni i Hercegovini se obilježava kao Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine – ključni trenutak u procesu organiziranja odbrane države nakon obnove njene nezavisnosti 1992. godine.
Odlukom tadašnjeg državnog rukovodstva naloženo je objedinjavanje svih legalnih vojnih struktura – prije svega Teritorijalne odbrane – kao i dobrovoljačkih jedinica, u jedinstvene oružane snage. Taj proces odvijao se paralelno s djelovanjem Ministarstva unutrašnjih poslova RBiH, koje je zajedno s novouspostavljenom vojskom činilo temelj odbrane uoči i tokom agresije.
Predsjedništvo RBiH donijelo je odluku o proglašenju neposredne ratne opasnosti, utvrdivši 15. april kao krajnji rok za ujedinjenje oružanih formacija. Do 4. jula iste godine snage su formalno djelovale pod nazivom Teritorijalna odbrana BiH, nakon čega je uspostavljen naziv Armija Republike Bosne i Hercegovine.
U ratnim okolnostima, Armija RBiH predstavljala je jedinu međunarodno priznatu i legalnu oružanu silu države na čijoj teritoriji je izvršena agresija, uz učešće snaga iz susjednih zemalja Srbije i Hrvatske, kao i paravojnih formacija poput tzv. Vojske Republike Srpske (VRS) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Organizaciono, Armija RBiH bila je strukturirana u korpuse prema regionalnom principu: Prvi korpus u Sarajevu, Drugi u Tuzli, Treći u Zenici, Četvrti u Mostaru i Hercegovini, Peti u Bihaću i Bosanskoj krajini, Šesti u Konjicu te Sedmi u Travniku. Pored njih, pod direktnom komandom Generalštaba djelovale su i Operativna grupa Istočna Bosna, odnosno 28. divizija u Srebrenici i 81. divizija u Goraždu. U njenom sastavu bile su i elitne jedinice poput Gardijske brigade, Vojne policije i jedinice „Crni labudovi“.
Grb Armije RBiH bio je izveden iz državnog grba, uz dodatak dva ukrštena zlatna mača i vojnih obilježja.
Za posebne zasluge u odbrani zemlje dodjeljivana su najviša ratna priznanja – Orden heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata, koji je dodijeljen devetorici pripadnika, te Zlatni ljiljan, kojim je odlikovano 1.742 borca. Od skromnih početaka, Armija RBiH izrasla je u respektabilnu vojnu silu koja je kraj rata dočekala s oko 200.000 pripadnika.
Primarni cilj Armije bio je očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine kao nezavisne države svih njenih građana. Tokom rata, odbrambene operacije prerasle su u oslobodilačke, a okončane su potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Nakon Vašingtonskog sporazuma i uspostave primirja između Armije RBiH i HVO-a, ove snage su integrirane u Vojsku Federacije BiH, a kasnije i u Oružane snage Bosne i Hercegovine, unutar kojih tradiciju Armije danas baštini 2. rendžerski puk.
Posebna dimenzija djelovanja Armije RBiH ogleda se u njenom kontinuitetu s antifašističkom tradicijom iz Drugog svjetskog rata. Kako je istakao dr. Emir Suljagić, riječ je o jedinoj vojnoj formaciji u ratovima raspada Jugoslavije koja baštini takvo nasljeđe.
Simbolično priznanje toj borbi stiglo je 9. maja 1995. godine u Parizu, kada je Bosna i Hercegovina prvi put učestvovala u vojnoj paradi povodom Dana pobjede nad fašizmom. Time je Armija RBiH dobila međunarodno priznanje i potvrdu pripadnosti evropskoj antifašističkoj tradiciji.
Zastavu s ljiljanima tom prilikom nosio je mostarski komandant Semir Drljević Lovac – simbol otpora i kontinuiteta borbe za slobodu, pod istim obilježjima kakva su nosili i antifašisti pola stoljeća ranije.