PETO GODIŠNJE DOBA: I opet, kamo dalje rođače?

PIŠE: Niha Džanić

Trideset i dvije godine nakon rata, zemljom i dalje haraju ljudi sa sumnjivim diplomama, kupljenim titulama i biografijama koje više liče na policijske zapisnike nego na životopise državnika, stručnjaka, ovih, onih, uglavnom. A opet upravo takvi danas drže govore o moralu, patriotizmu i budućnosti, napretku i svemu što nas se kao tiče. Nekad se učilo godinama da bi se postalo doktor, profesor ili stručnjak. Danas je dovoljno imati stranačku knjižicu, kumovsku vezu i dovoljno obraza da laž ponavljaš dok ne postane funkcija. Proizvedeni stručnjaci proizvode proizvedene krize, a narod plaća račun. I dok škole propadaju, mladi odlaze, a bolnice vape za kadrom, politička scena se puni ljudima kojima je jedina kvalifikacija sposobnost da viču glasnije od drugih. Zato više niko ne pita šta znaš, nego čiji si. Najstrašnije od svega nije ni korupcija ni kriminal. Najstrašnije je što je dio društva počeo praviti kult ličnosti od ubojica, nasilnika, kriminalaca i političkih manipulatora. Ubojice se predstavljaju kao heroji. Presuđeni kriminalci postaju “zaštitnici naroda”. Bahatost se naziva snagom. Neznanje se prodaje kao autentičnost. I onda se čudimo što svako želi u politiku. Naravno da žele. Gdje još možeš sa upitnom diplomom dobiti službeni automobil, zaštitu, medijski prostor i armiju poslušnika koja će ti pljeskati dok urušavaš državu? Gdje još nerad donosi privilegiju, a odgovornost predstavlja slabost? Politika je postala najbolje plaćeni bijeg od stvarnog rada. A narod? Narod umoran, prevaren i osiromašen, često više ni ne bira nego navija. Kao da su političke stranke nogometni klubovi, a ne interesne mašine koje već tri decenije hrane iste ljude i iste strahove. Zato danas imamo generacije djece koje znaju imena kriminalaca, profitera, tiktok ubleha, ali ne znaju ime naučnika iz vlastite zemlje. Znaju ko je kome opsovao na političkoj i viralnoj sceni, ali ne znaju ko im je ukrao budućnost. I možda je upravo to najveći poraz ovog društva, što smo pristali da nam buka zamijeni znanje, a kult ličnosti državu. Jer zemlju ne uništavaju samo loši političari. Uništava je trenutak kada narod počne vjerovati da boljih nema.