IZAĐI I GLASAJ: Mijenjamo sve, osim njih – vječitih dupeglavaca koji nas odlučno vuku za nos

Samo u jednoj stvari smo precizniji od Japanaca i Nijemaca zajedno. To su, naravno, „Dani otvorenih laži i petljanije” ili, kraće, izborne utrke.

Katalog porodično-kumovsko-diletantskih firmi s plakata otvoren je jutros, tačno u sekundu i sve u skladu s napucima i pod budnim okom članova CIK-a kojima se omakla jedna greškica, pomiješali su ćirilično i latinično pismo na izbornom materijalu.

Ulice su preko noći „procvjetale” u hiljadama boja, ali nijedna boja na tim plakatima više ne predstavlja ideologiju, vrijednost ili viziju. To su obični bedževi sa slikama lica koja nemaju nikakvu drugu svrhu osim da posluže kao garantni list za ostanak na budžetskoj sisi. Politički subjekt odavno više nije organizacija ljudi s idejama, nego visokodjelotvorna, najobičnija mafijaška organizacija prethodno samozaštićena zakonskim propisima – agencija za ljudske resurse, specijalizirana za udomljavanje uže i šire rodbine.

Svečana radost počinje u zoru. Sinčić koji je prošlog mjeseca zahvaljujući partijskoj knjižici sjebao i preskočio dvjesto kvalifikovanih kandidata na konkursu u javnom preduzeću, jutros je preuzeo svoju svetu radnu obavezu. Njegov zadatak nije radno mjesto na kojem ionako samo troši kisik i kancelarijsku stolicu, već digitalno ratovanje na društvenim mrežama. Svojim širokim krugom „Facebook prijatelja” šalje panične pozive da se glasa upravo za njegovog dobrotvora s plakata. To nije politička podrška, to je uredno ovjerena otplata prve rate kredita za radno mjesto.

I taj krug, ti krugovi čistog lopovluka koji se odvija pred našim očima, a koji je potpuno u skladu sa zakonom – to se još jednom mora istaći – šire se koncentrično. Nakon brata, na red dolazi hanuma koja dobiva savjetničku ili referentsku fotelju jer posjeduje neprocjenjivo iskustvo u ispijanju kafa i šeranju objava s lažnih profila.

Cijela familija sada živi u ritmu izbornog štaba, dok se s nestrpljenjem čeka onaj sveti rođendanski trenutak kada će mlađahna dječica navršiti osamnaest godina. Za njih se diploma ne traži po fakultetima, već se završava na nekoj od njihovih „tvornica diploma”, koje su, opet u skladu sa zakonom, otvorili upravo oni – imbecilni političari, kao sigurnu bazu održavanja štafetnog modela prijenosa vlasti koja sa sobom nosi neograničen pristup novcu i privilegijama. Ima među njima i takvih koji su nekako uspjeli završiti fakultete, mahom društvenog smjera, i baš na osnovu njihovog „djelovanja” i aminovanja smo došli do ovog sveukupnog stanja očaja i besmisla koje nas sve zajedno vodi ravno do dna septičke jame „morala i poštenja”.

Izađi i glasaj – „rješenje” je u tvojim rukama! Jer ono “Izađi i bori se!” odavno ne postoji u glavama naših “glasača”.

O. Delić

Preferiraj na Googleu