BIOLOŠKI NESTAJU KREATORI AGRESIJE, GENOCIDA I PROGONA: Umrla Biljana Plavšić – Od ratne politike i Arkana do haške presude i zatvora

Biljana Plavšić, bivša predsjednica Republike Srpske i politička figura ratnog rukovodstva bosanskih Srba, umrla je u Beogradu u 96. godini. Pred Haškim tribunalom priznala je krivnju za progon nesrpskog stanovništva i osuđena na 11 godina zatvora.

Biljana Plavšić, bivša predsjednica Republike Srpske i jedna od najistaknutijih političkih figura bosanskih Srba tokom rata u Bosni i Hercegovini, umrla je jutros u Beogradu u 96. godini.

Plavšić je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osuđena na 11 godina zatvora nakon što je priznala krivnju za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, kao zločin protiv čovječnosti. Bila je jedina žena osuđena pred tim tribunalom.

Od profesorice biologije do vrha ratne politike

Prije ulaska u politiku Plavšić je bila univerzitetska profesorica biologije i dekanica Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu. Uoči raspada Jugoslavije priključila se Srpskoj demokratskoj stranci (SDS), a početkom rata postala je jedna od ključnih figura političkog rukovodstva bosanskih Srba.

Od 1992. do 1996. bila je potpredsjednica Republike Srpske, uz Radovana Karadžića, a nakon njegovog povlačenja s funkcije, pod pritiskom međunarodne zajednice, preuzela je predsjedničke ovlasti. Na izborima 1996. izabrana je za predsjednicu Republike Srpske, na toj funkciji ostajući do 1998. godine.

Tokom rata bila je poznata po izrazito nacionalističkoj retorici. U jednom od svojih javnih istupa iz 1993. godine govorila je o bosanskim muslimanima kao ljudima koji su navodno „genetski deformirani“ zbog prelaska na islam, što je kasnije postalo jedna od najpoznatijih ilustracija njenog tadašnjeg političkog diskursa.

Poljubac s Arkanom u Bijeljini

U aprilu 1992. godine Plavšić je, kao članica tadašnjeg političkog rukovodstva BiH, otišla u Bijeljinu nakon što su grad preuzele snage povezane sa Željkom Ražnatovićem Arkanom.

Pred zgradom općine susrela se s Arkanom i poljubila ga u obraz. Svjedočenje o tom susretu zabilježio je Institute for War and Peace Reporting, dok je snimak tog događaja kasnije evidentiran i kao dokazni materijal u postupcima pred međunarodnim sudovima.

Susret je ostao jedna od upečatljivijih fotografija ratnog perioda, posebno zbog činjenice da su Arkanove jedinice prethodno u Bijeljini počinile ubistva i druge zločine nad civilima.

Sukob s Karadžićem i uspon Dodika

Nakon rata i preuzimanja funkcije predsjednice Republike Srpske, Plavšić je ušla u otvoreni sukob s Radovanom Karadžićem i njegovim političkim krugom na Palama.

Uz podršku međunarodne zajednice, postupno je premjestila političko središte vlasti prema Banjoj Luci i odvojila se od SDS-a. Godine 1997. osnovala je Srpski narodni savez, a njen sukob s političkom strujom okupljenom oko Karadžića prerastao je u jednu od ključnih političkih borbi u poslijeratnoj Republici Srpskoj.

Početkom 1998. godine upravo je Plavšić nominirala Milorada Dodika za mandatara. Dodik je potom izabran za premijera Republike Srpske uz podršku umjerenijih srpskih poslanika, ali i bošnjačkih i hrvatskih zastupnika. Njegov izbor tada je predstavljao udarac tvrdoj nacionalističkoj struji povezanoj s Karadžićem.

Optužnica za genocid, pa priznanje progona

MKSJ je protiv Plavšić podigao optužnicu koja ju je teretila za genocid, zločine protiv čovječnosti i druga kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Dobrovoljno se predala Haškom tribunalu u januaru 2001. godine.

Prekretnica u postupku dogodila se 2. oktobra 2002. godine. Plavšić je tada priznala krivnju po jednoj tački optužnice – za progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi kao zločin protiv čovječnosti. Tužilaštvo je nakon sporazuma odustalo od ostalih tačaka optužnice, uključujući optužbu za genocid.

U svom iskazu priznala je odgovornost političkog rukovodstva za kampanju etničkog razdvajanja, u kojoj su hiljade civila ubijene, a hiljade drugih protjerane iz područja koja su bosanski Srbi smatrali svojim teritorijem.

MKSJ ju je 27. februara 2003. godine osudio na 11 godina zatvora. U presudi je navedeno da je učestvovala u kampanji etničkog razdvajanja koja je dovela do smrti hiljada ljudi i protjerivanja hiljada drugih.

Nakon zatvora relativizirala vlastito priznanje

Kaznu je služila u Švedskoj, a na prijevremenu slobodu puštena je u oktobru 2009. godine, nakon što je odslužila veći dio kazne.

Nakon povratka u Beograd, međutim, Plavšić je u javnim istupima počela relativizirati vlastito priznanje krivnje, tvrdeći da je priznanje bilo dio političkog i pravnog dogovora.

Time je njen poslijeratni javni nastup došao u oštar kontrast s riječima koje je izgovorila pred Haškim tribunalom kada je prihvatila odgovornost za posljedice politike kojoj je i sama pripadala.

„Mladić je bio dobar čovjek“

Posebno je ostao zabilježen njen odnos prema Ratku Mladiću.

Plavšić je 1996. godine, kao predsjednica Republike Srpske, donijela odluku o smjeni Mladića s mjesta komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, u vrijeme snažnog međunarodnog pritiska na vlasti bosanskih Srba.

Godinama kasnije, međutim, o Mladiću je govorila sasvim drugačije.

Nakon njegove smrti u haškom pritvoru u augustu 2026. godine, Plavšić je za Srnu rekla da se zbog njegove smrti „grozno osjeća“, da je „bio dobar čovjek“ i da je „uvijek bila na njegovoj strani“.

Tako je život Biljane Plavšić, od univerzitetske profesorice u Sarajevu preko vrha ratne politike bosanskih Srba, sukoba s Karadžićem i političkog savezništva s tadašnjim „umjerenim“ Miloradom Dodikom, do haškog priznanja krivnje i zatvorske kazne, ostao duboko vezan za najteže godine rata u Bosni i Hercegovini.

agresija na Bosnu i Hercegovinu genocid ratni zločinci