BOSANCI I HERCEGOVCI: Sretan Vam Dan nezavisnosti

Tih dana, kada su na srušenim temeljima SFRJ otvoreno najavljeni velikodržavni projekti, naša država je išla jedinim ispravnim putem.

Bosna i Hercegovina 1. marta obilježava 34. godišnjicu referenduma na kojem su se građani, gotovo dvotrećinskom većinom, izjasnili za suverenu i nezavisnu državu. Na referendumsko pitanje – „Jeste li za suverenu i nezavisnu BiH, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“ – većina izašlih birača odgovorila je potvrdno.

Prema zvaničnim podacima, referendumu je pristupilo 2.073.568 građana, odnosno 63,6 posto upisanih birača. Za nezavisnost je glasala gotovo cjelokupna izlaznost, dok je protiv bilo 6.037 birača ili 0,3 posto.

Dan nezavisnosti BiH jedan je od najznačajnijih datuma u savremenoj historiji zemlje, iako ga ne obilježavaju svi građani. Ipak, tadašnji donosioci odluka, kao i dio političke i akademske javnosti, saglasni su u ocjeni da je održavanje referenduma bilo neminovno te da je odluka o nezavisnosti predstavljala volju građana Bosne i Hercegovine.

Referendum kao historijska prekretnica

Bivši član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, akademik Ejup Ganić, ranije je isticao da referendum „nije imao alternativu“, ocjenjujući ga jedinim načinom da se sačuva državni kontinuitet i opstanak Bosne i Hercegovine.

„Ako izgubite državu, treba vam 500 godina da je vratite. Građani svih nacionalnih grupa tog dana su donijeli odluku da žele nezavisnu i suverenu BiH. Referendum je bio izbor – ili nestati u magli raspada ili sačuvati svoj identitet“, kazao je Ganić.

Govoreći o tadašnjim međunarodnim okolnostima, prisjetio se razgovora s britanskim diplomatom Lord Carrington i njemačkim ministrom vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher, koji su, kako je naveo, smatrali da je referendum jedini put za Bosnu i Hercegovinu u procesu raspada tadašnje Jugoslavije.

Tadašnji potpredsjednik Skupštine RBiH Mariofil Ljubić, potpisnik Odluke o raspisivanju republičkog referenduma, bio je odlučan da je njegovo održavanje bilo neophodno kako bi građani imali priliku da se izjasne o budućem statusu države, bez ulaska u tada osjetljivo pitanje njenog unutrašnjeg ustrojstva.

Međunarodni kontekst i današnja realnost

Član Skupštine RBiH Miro Lazović podsjetio je da je raspisivanje referenduma 25. januara 1992. godine uslijedilo u okolnostima raspada bivše Jugoslavije, te da je međunarodna zajednica priznanje nezavisnosti uslovila upravo referendumom.

Prema njegovim riječima, referendum nije bio uzrok kasnijih dešavanja, već je predstavljao pokušaj da se očuva okvir državnosti u procesu disolucije tadašnje federacije, na što je prethodno ukazala i Badinterova komisija.

Govoreći o današnjoj Bosni i Hercegovini, Lazović je naveo da je država suočena s brojnim političkim i ustavnim izazovima, te da društvo ostaje duboko podijeljeno, uz neriješena pitanja jednakopravnosti građana na cijeloj teritoriji zemlje.

Uprkos različitim političkim pogledima i interpretacijama, rezultati referenduma iz 1992. godine otvorili su put međunarodnom priznanju Bosne i Hercegovine kao nezavisne države. Od tada se 1. mart obilježava kao Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.