DEJTON 30 GODINA POSLIJE: EU mora daleko ozbiljnije pristupiti Bosni i Hercegovini – Okvirni sporazum se održao, Evropa mora popuniti prazninu

Trideset godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma jasno je da je dokument zamišljen kao privremeni okvir za izgradnju države, a ne konačna ustavna arhitektura. Sam naziv — Okvirni mirovni sporazum — naglašava da su kreatori Dejtona računali na njegovu naknadnu modernizaciju i prilagodbu demokratskim standardima.Vrijeme je da ekonomski moćna Unija demokratiski živim bojama popuni platno tog okvira, alternativa je dobro znano crnilo kojem nikome neće donijeti dobro

U današnjim raspravama ta riječ, “okvirni”, često se izostavlja. No upravo ona najbolje objašnjava zašto Bosna i Hercegovina danas ima sistem koji je iscrpljen i teško održiv: okvir koji se trebao nadograditi ostao je nepromijenjen, dok su političke tenzije rasle.

Bosna i Hercegovina između dvije centrifugalne sile

Tri decenije kasnije država se suočava s dvjema snažnim centrifugalnim politikama koje koriste svaki mehanizam da umanje nadležnosti države, izmijene karakter sporazuma ili ga potpuno dokinu. Time se produžava institucionalna kriza u kojoj je BiH faktički spriječena da funkcioniše kao stabilna demokratska država.

Međutim, važno je naglasiti: sadašnja kriza nije samo posljedica unutrašnjih nesuglasica. Ona predstavlja sigurnosni rizik za cijelu Evropu.

Evropska unija želi reforme, ali odugovlači s odgovornošću

EU sve jasnije poručuje da Bosna i Hercegovina mora reformisati Ustav nastao iz Dejtona, kako bi ispunila standarde članstva — od ljudskih prava i presuda Evropskog suda za ljudska prava, do funkcionalnih institucija. Ali istovremeno, Evropska unija odugovlači s konkretnim koracima i izbjegava preuzeti stratešku odgovornost.

Istovremeno, jedna država članica EU — Hrvatska — aktivno promoviše koncept “legitimnog predstavljanja”, model koji bi u bilo kojoj zemlji članici bio ocijenjen kao suprotan principima građanske demokratije. On je nespojiv s evropskim standardima, ali se uporno nastoji nametnuti Bosni i Hercegovini.

Kada svemu tome dodamo demokratskog bogalja s istočne strane, sa svojim, sada je očito, nerješivim unutrašnjim podjelama i stalnom društvenom krizom na rubu, koji, čak i takav, ima ogroman uticaj na unutrašnje stvari naše države, onda se jedino može zaključiti da je EU birokracija i ovaj put posustala i nema rješenja za nijednu ozbiljniju situaciju u svom trbuhu, a kamoli širom svijeta.

Ako EU zaista želi da BiH napreduje ka članstvu, onda mora jasno razgraničiti šta je usklađeno s evropskim vrijednostima, a šta nije — uključujući i postupke država članica koje utiču na političku dinamiku u BiH.

Zašto je BiH pitanje sigurnosti Evrope

Bosna i Hercegovina je jedina država u Evropi u kojoj političke napetosti, vanjski utjecaji i institucionalna fragmentacija mogu vrlo brzo proizvesti lančanu destabilizaciju na kontinentu. EU to zna, ali je do sada djelovala više reaktivno nego preventivno.

Zato je neophodno da Evropska unija:

• prizna da se Dejtonski okvir iscrpio;
• inicira sveobuhvatnu ustavnu reformu zasnovanu na standardima EU-a;
• adresira destruktivne politike unutar BiH i izvan nje;
• osigura da i članice EU, uključujući Hrvatsku, poštuju evropske principe u odnosima prema BiH.

Vrijeme za stratešku evropsku politiku prema BiH

Evropa više nema luksuz da Bosnu i Hercegovinu posmatra samo kroz prizmu “tri politike koje se ne mogu dogovoriti”. Radi se o državi čija bi destabilizacija imala direktne posljedice na sigurnost EU-a.

Ako želi stabilan region i zaustavljanje malignih političkih utjecaja, Evropska unija mora:

• djelovati brže,
• djelovati ozbiljnije,
• i djelovati dosljedno sopstvenim vrijednostima.

A to podrazumijeva i da se Hrvatske političke intervencije u BiH stave u okvir evropskih normi — jer evropske vrijednosti moraju važiti jednako u Zagrebu i u Sarajevu.

“Bosna i Hercegovina više ne može čekati da se Evropa odluči. A ni Evropa više nema pravo da odugovlači.”