usnkrajina: 03-07-2025 | 11:18 | Kategorija: Društvo i politika
„Ako se nešto dogodi, a ja sam tu i preživim, a neko drugi bude ubijen, u sebi čujem glas, i stoga znam: kriv sam što sam i dalje živ“.
— Karl Jaspers
PIŠE: Nedžad BAŠIĆ
Dvanaestodnevni rat na Bliskom istoku, koji je već unaprijed bio dogovoren, završen je tačno onako kako je i isplaniran. Navodni cilj – uništenje nuklearnog potencijala Irana – nije ostvaren. Nema radijacije, nema dokaza, samo ruševine, mrtvi i golema dobit za svjetske naftne elite. Više od 500 ljudi je ubijeno, ne računajući one čija tijela i dalje leže ispod ruševina. Gubitke niko ne bilježi, a svijet okreće glavu.
U Gazi se genocid nesmetano nastavlja. Više od dva miliona ljudi – među njima 650.000 djece – preživljavaju pod vedrim nebom, u najvećem otvorenom koncentracionom logoru današnjice. Oduzeta im je i posljednja nada. Umiru pred kamerama i pred očima svijeta, dok čovječanstvo šuti. Uz sve to, svjedočimo beskrupuloznoj dehumanizaciji – izostanku osnovne ljudske samilosti.
AUTORITARNA PERFORMANSA MOĆI
Nema sankcija, nema odgovornosti. Umjesto toga, dogovoren je prostor za dalje jačanje autoritarnih režima, koji sada imaju otvorene ruke da se obračunaju s kritičarima unutar svojih država. Režimi koji genocid ne samo da tolerišu, već ga i podržavaju, sada diktiraju tok globalne politike, uz podršku vojnih i komercijalnih imperija. U toj igri sile, ljudska prava, sloboda govora i dostojanstvo čovjeka postaju kolateralna šteta.
Iran se više ne može osloniti čak ni na nominalne saveznike. Šiitski režim ostao je izoliran, a koncept „islamskog svijeta“ – nekada maglovit, ali simbolički važan – sada se čini potpuno mrtvim. Palestinci su mu okrenuli leđa, a politička karta Bliskog istoka dodatno je fragmentirana. To će imati dalekosežne posljedice ne samo za odnose Irana i Izraela, nego i za multipolarni svijet – SAD, Kinu, Rusiju, Indiju i EU – čiji se interesi ovdje brutalno sudaraju.
NAFTA, BERZA I NESTABILNI TROKUT MOĆI
Rusija nije pružila Iranu ništa osim praznih izjava. Naprotiv, napad na Iran poslužio je Moskvi da relativizuje vlastitu agresiju na Ukrajinu, tvrdeći: “Ako oni mogu, možemo i mi.” Tako je međunarodno pravo dodatno obezvrijeđeno.
Kina, iako strateški partner Irana, očigledno se vodi vlastitim interesima. Ohrabrila je Teheran da ne zatvara Hormuški prolaz – ključnu arteriju svjetske trgovine naftom – čime je zaštitila vlastite berzanske pozicije, ali time i naljutila Rusiju. Taj čin narušava političku i ekonomsku ravnotežu između Kine, Rusije i Irana. U taj vakuum tiho ulazi Indija – nova imperijalna sila, spremna da zauzme ključne geopolitičke pozicije.
ZAMRŠENI ČVOR MULTIIMPERIJALNIH INTERESA
Odnosi između Irana i Izraela sada postaju ključna točka sukoba i manipulacije u novoj svjetskoj strukturi. Nafta, plin, krv – sve to se miješa u destabiliziranom prostoru koji sve manje obećava život dostojan čovjeka. Mladi bježe, a nove izbjegličke krize postaju neizbježne.
U svemu tome, homo sapiens i njegova slobodna volja postaju smetnja. Glavni aksiom preživljavanja postaje: poticanje straha, brisanje razlika između dobra i zla, i kontrola ljudske slobode kroz dogovorene ratove.
DOGMA UMJESTO DIJALOGA
Strah od slobodne volje čovjeka globalno jača. Religije svih denominacija – jevrejska, kršćanska, islamska – pretvaraju se u oruđa autoritarnih režima. Ratovi više nisu posljedica spontanih sukoba, već dogovoreni, programirani akti kontrole.
Autoritarne ideologije gase svaku mogućnost dijaloga. Gube se razlike između istine i laži, dozvoljenog i zabranjenog. Retorika krajnje desnice postaje dogma – neprikosnovena, zatvorena za kritiku, deklarativno u ime naroda, a zapravo protiv njega.
IZA ZAVJESE – PRLJAVI POSAO
„Ovo je prljavi posao koji Izrael obavlja za sve nas“
— Friedrich Merz, njemački kancelar, za ZDF na samitu G7
Ova izjava savršeno oslikava dogovorenu prirodu izraelskog napada na Iran – kao dio šire strategije SAD-a, Izraela i Zapada. I to bez ikakvog osjećaja odgovornosti za moguće posljedice. Apsurd je još veći kad znamo da narod koji danas vrši taj „prljavi posao“ – ne tako davno – bio je i sam žrtva najmonstruoznijeg zločina: holokausta.
Istovremeno, predsjednik Trump se više puta pokušava pozicionirati kao „mirotvorac“. Nominacije za Nobelovu nagradu stižu iz raznih izvora, uprkos njegovim ratnohuškačkim stavovima i slavljenju nuklearnog bombardiranja Japana. Sam tvrdi da zaslužuje „barem četiri ili pet“ Nobelovih nagrada za mir.
CIJENA NAGRADE: LJUDSKI ŽIVOTI
Koliko života treba da bude ugašeno da bi autoritarni lideri dobili priznanja čovječanstva? To je suštinsko pitanje u ovom multipolarnom svijetu kojim vladaju desničarski režimi, oslobođeni moralne i političke odgovornosti. Homo sapiens je u tom poretku obespravljen, a njegova slobodna volja – sistemski uništavana.
Svijet ulazi u eru u kojoj se mir i rat dogovaraju kao dionice na berzi. Cijena – ljudski život, istina i sloboda.
Objavio: usn krajina
Društvo i politika