GEOPOLITIKA: Posljednji put kada je direktor CIA-e otišao u Moskvu u trenutku kada je Washington bio duboko zabrinut zbog ruskih vojnih priprema, nekoliko mjeseci kasnije počeo je najveći rat u Evropi nakon Drugog svjetskog rata

Iznenadna posjeta direktora CIA-e Moskvi, ruske pripreme za moguću mobilizaciju i novo zaoštravanje s Velikom Britanijom otvaraju pitanje ponavlja li se obrazac iz 2021. godine, ali ovaj put s većim prijetnjama.

Postoje trenuci u međunarodnoj politici kada pojedinačan događaj nema dovoljno značenja da bi sam po sebi izazvao zabrinutost. Ali kada se nekoliko neuobičajenih događaja pojavi gotovo istovremeno, njihova povezanost postaje predmet ozbiljne analize.

Iznenadni dolazak direktora američke Centralne obavještajne agencije Johna Ratcliffea u Moskvu jedan je od takvih događaja.

Ratcliffe je 25. augusta stigao u rusku prijestolnicu u američkom vojnom transportnom avionu C-17 Globemaster III. Prema dostupnim informacijama, u Moskvi je održao sastanke s ruskim zvaničnicima iz sigurnosnog aparata. Kremlj je potvrdio da su postojali kontakti između sigurnosnih službi, ali nije objavio detalje razgovora. Američka administracija također nije javno objasnila svrhu posjete.

Sama posjeta ne znači da se priprema novi veliki rat. Obavještajni kanali između država koje se nalaze u sukobu često upravo služe tome da se spriječe pogrešne procjene i nekontrolirana eskalacija.

Ipak, sadašnji trenutak neobično podsjeća na događaje s kraja 2021. godine.

Gotovo isti obavještajni kanal, drugačije okolnosti

U novembru 2021. godine tadašnji direktor CIA-e William Burns otputovao je u Moskvu, gdje je razgovarao s najvišim ruskim sigurnosnim i obavještajnim zvaničnicima. Washington je u to vrijeme već raspolagao obavještajnim podacima o ruskom gomilanju snaga oko Ukrajine.

Nakon Burnsove posjete američka administracija počela je javno iznositi sve više detalja o onome što su američke službe procjenjivale kao pripremu velike ruske vojne operacije.

Početkom decembra 2021. godine američki obavještajni podaci govorili su o mogućnosti da Rusija u eventualnoj operaciji angažira do 175.000 vojnika. Istovremeno, Washington je naglašavao da nije sigurno da je Vladimir Putin već donio konačnu odluku o invaziji, nego da Rusija stvara vojnu sposobnost da je izvede.

Nepuna tri mjeseca kasnije počela je invazija punog obima.

Upravo zbog tog iskustva sadašnja Ratcliffeova posjeta Moskvi privlači posebnu pažnju.

Ne zato što ona sama predstavlja dokaz da Rusija priprema novu invaziju, nego zato što se ponavlja obrazac u kojem direktor CIA-e odlazi u Moskvu u trenutku pojačanih američkih sumnji u ruske vojne namjere.

Ovoga puta postoje i novi obavještajni signali

Američki Wall Street Journal objavio je da Rusija provodi pripreme za moguću novu rundu vojne mobilizacije. Prema informacijama koje list povezuje sa zapadnim obavještajnim procjenama, u Rusiji se provjerava spremnost sistema za prihvat, smještaj, opremanje i snabdijevanje većeg broja novih regruta.

Posebnu pažnju privlači činjenica da se takve aktivnosti prate i u strateški važnom Kalinjingradu.

Kremlj takve aktivnosti opisuje kao rutinske provjere, dok zapadne obavještajne službe u njima vide mogući znak pripreme za novu mobilizaciju. Za sada nema potvrde da je donesena odluka o općoj mobilizaciji.

Ta razlika je ključna.

Mobilizacijske pripreme same po sebi ne znače pripremu rata protiv NATO-a. Rusija i dalje vodi veliki rat u Ukrajini, trpi značajne gubitke i suočava se s problemom popune svojih jedinica. Nova mobilizacija može biti povezana upravo s tim ratom.

Ali ako američke službe procjenjuju da Rusija istovremeno povećava sposobnost za širi vojni angažman, onda je razumljivo zašto se posjeta direktora CIA-e Moskvi posmatra s posebnom pažnjom.

U međuvremenu, raste pritisak između Moskve i Londona

Istog dana kada se povećavala pažnja oko Ratcliffeove posjete, odnosi Moskve i Londona dodatno su zaoštreni zbog britanske odluke da Ukrajini omogući pristup klasificiranim tehničkim informacijama potrebnim za proizvodnju britanskih komponenti projektila Storm Shadow/SCALP.

Britanija time ne najavljuje samo novu isporuku gotovih projektila. Riječ je o prijenosu tehnologije koji bi Ukrajini trebao omogućiti razvoj vlastitog proizvodnog kapaciteta za dugometno oružje. Britanske i francuske kompanije trebale bi sarađivati s ukrajinskom stranom na razvoju proizvodnje.

Moskva je na odluku reagirala izuzetno oštro.

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da Rusija odluku Londona smatra krajnje negativnom i optužio Britaniju da sudjeluje u ratu na strani Kijeva. Prema njegovim navodima, ruske službe već prikupljaju podatke o lokacijama na kojima bi se mogli proizvoditi projektili i druga vojna oprema.

Takva retorika sama po sebi nije nova. Međutim, u trenutku kada se govori o mogućem napadu na proizvodne kapacitete povezane s britanskom vojnom industrijom, ona dobija dodatnu težinu.

Jer Velika Britanija je članica NATO-a.

Svaki direktni ruski napad na britansku teritoriju ili infrastrukturu zato bi imao sasvim drugačije posljedice od napada na ciljeve u Ukrajini.

C-17 i nekoliko sati u Moskvi

U cijeloj priči pažnju je privukao i način na koji je Ratcliffe stigao u Moskvu.

C-17 Globemaster III prvenstveno je transportni avion namijenjen prijevozu ljudi, opreme i tereta. Njegova upotreba sama po sebi nije dokaz nikakve posebne operacije. Ipak, riječ je o neuobičajenom načinu putovanja za direktora obavještajne službe.

Avion je iz SAD-a preko Rige stigao u Moskvu, dok je u ruskoj prijestolnici istovremeno primijećena američka diplomatska kolona.

Šta je, osim Ratcliffea, prevezeno avionom, nije poznato.

Moguće je da je riječ samo o sigurnosno-logističkom aranžmanu. Teoretski je moguće i da je avion korišten za transport specijalizirane opreme ili osjetljivog materijala. Za takvu pretpostavku, međutim, zasad nema javno potvrđenih dokaza.

Zbog toga taj detalj treba posmatrati kao otvoreno pitanje, a ne kao dokaz skrivene operacije.

Ponavlja li se 2021. godina?

Odgovor, barem zasad, bi trebao biti – ne.

Današnje okolnosti bitno su drukčije.

Rat u Ukrajini traje godinama. NATO je ojačao svoje istočno krilo. Evropske države povećavaju izdvajanja za odbranu. Ukrajina raspolaže oružjem i vojnim sposobnostima koje nije imala 2021. godine.

Ali postoji jedna važna sličnost.

I tada i sada američka obavještajna zajednica raspolaže informacijama koje javnost ne može vidjeti u cijelosti.

Krajem 2021. godine javnost je vidjela gomilanje ruskih snaga, vojne vježbe i sve oštriju retoriku. Američke službe su, međutim, imale širu sliku koja je uključivala konkretne procjene o ruskim vojnim planovima.

Danas javnost vidi Ratcliffeov dolazak u Moskvu, ruske pripreme za moguću mobilizaciju, zaoštravanje odnosa s Velikom Britanijom i sve intenzivniju vojnu podršku Ukrajini.

Ono što javnost još ne zna jeste šta je tačno američka obavještajna zajednica procijenila da se događa iza tih događaja.

Najvažnije pitanje nije hoće li početi rat

Zbog svega toga bilo bi prerano zaključiti da je veliki rat između Rusije i NATO-a neposredno pred vratima.

Za takvu tvrdnju nema dovoljno dokaza.

Mnogo ozbiljnije i preciznije pitanje glasi:

Da li Washington u ovom trenutku pokušava spriječiti novu fazu eskalacije koju je već prepoznao u ruskim vojnim pripremama?

Ukoliko su izvještaji o ruskoj pripremi za novu mobilizaciju tačni, Ratcliffeova posjeta može biti dio pokušaja da se procijene ruske namjere i uspostavi direktan kanal s Moskvom prije nego što određeni potezi postanu nepovratni.

To bi zapravo bilo najlogičnije objašnjenje za ovakvu posjetu.

Jer obavještajna služba ne služi samo za otkrivanje rata koji dolazi. Jedna od njenih najvažnijih funkcija jeste da političkom vrhu omogući da prepozna opasnost dovoljno rano da bi je pokušao zaustaviti.

Zato će mnogo važnije od samog Ratcliffeovog dolaska biti ono što će uslijediti nakon njega.

Ako se u narednim sedmicama pojave novi dokazi o ruskoj mobilizaciji, premještanju većih vojnih formacija, povećanju logističkih kapaciteta ili pritisku prema teritoriji NATO-a, današnja posjeta dobit će potpuno drugačije značenje.

Ako se, međutim, nakon nje otvore novi sigurnosni i diplomatski kanali između Washingtona i Moskve, moguće je da je upravo to i bio cilj.

Za sada je zato najrazumniji zaključak mnogo oprezniji od najcrnjih scenarija:

postoje indikatori povećane strateške napetosti, ali još nema dokaza da je donesena odluka o širem ratu.

Iskustvo iz 2021. godine, međutim, pokazuje zašto takve indikatore ne treba ignorirati.

Jer posljednji put kada je direktor CIA-e otišao u Moskvu u trenutku kada je Washington bio duboko zabrinut zbog ruskih vojnih priprema, nekoliko mjeseci kasnije počeo je najveći rat u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Centralna obavještajna agencija John Ratcliffe Putin SAD