JE LI UGROŽEN IZVOR UNE: Radovi na izgradnji HE u Donjoj Suvaji u zamahu, pita li se išta “naša” strana!? Pravo je pitanje, je li iko kod nas ozbiljno zainteresiran za “demontažu” eko-bombe koja se montira na izvoru Une

FOTO: Centar za životnu sredinu

Iz Centra za životnu sredinu iz Bana Luke objavili su kako su posjetili rijeku Unu i pružili podršku mještanima u borbi za očuvanje ove rijeke od pošasti gradnje hidroelektrane na njenom izvorišnom dijelu.

Naime, u mjestu Donja Suvaja, općina Gračac, u susjednoj Hrvatskoj, privatna kompanija je tokom ovoga mjeseca započela radove na gradnji male hidroelektrane na samom izvorištu rijeke Une.

Izvor rijeke Une se sa 248 metara smatra jednim od najdubljih u Evropi. Sama rijeka Una predstavlja jednu od najznačajnijih rijeka Balkana, sa svojim geološkim i hidrološkim osobinama, kao i prisustvom raznovrsnog živog svijeta.

I dok su radovi uveliko otpočeli, pravo pitanje je kakava je reakcija s naše, bh strane. Možemo shvatiti da našim susjedima nije stalo do smaragdne ljepotice, jer najvećim dijelom protiče kroz našu državu, ali da odgovrnim u našoj zemlji, ako takvih uopće ima, nije stalo do očuvanja svjetskog bisera, to je već van pameti. I to baš na današnji dan, kada kreće jubilarna 50. Una regata!?

U opuštenoj atmosferi najavljujse program aktivnosti, a niko se ne osvrće šta se dešava na samom izvoru Une!

Zar pored silnih nevladinih udruženja, ministarstava, općina i gradova, koji se na sva zvona hvale “zaštitom” Une nema ni jednog koji je mogao NA VRIJEME reagirati prema vlastima u Hrvatskoj. Nije moguće da se niko ne može sjetiti silnih eu-konvencija koje prilično dobro tretiraju odnose među državama kada jsu u pitanju vodni resursi.

Ovom prilikom iznosimo glavne konvencije koje definiraju te odnose:

Kada se radi o odnosima između jedne države članice EU i države koja nije članica EU, a rijeka ili vodni resurs prelazi granicu između njih, situacija je složenija. Međutim, postoje međunarodni i regionalni mehanizmi koji pomažu u upravljanju takvim prekograničnim vodnim resursima. Evo kako se takvi slučajevi obično rješavaju:

1. Konvencije UNECE-a

Konvencije koje su pod okriljem UNECE (Ekonomska komisija UN-a za Evropu) mogu biti ključne u ovim situacijama. Na primjer:

• Konvencija o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera (Helsinška konvencija): Ova konvencija uključuje države članice UNECE, što znači da može obuhvatiti i države koje nisu članice EU. Pruža okvir za saradnju i upravljanje prekograničnim vodnim resursima i zahtijeva konsultacije i suradnju između država potpisnica.
• Konvencija o procjeni uticaja na okoliš u prekograničnom kontekstu (Espoo konvencija): Ova konvencija zahtijeva da države konsultiraju jedni druge o aktivnostima koje mogu imati prekogranični uticaj na okoliš, uključujući vodne resurse.

2. Bilateralni i multilateralni sporazumi

Države članice EU često sklapaju bilateralne ili multilateralne sporazume sa susjednim zemljama koje nisu članice EU. Ovi sporazumi mogu uključivati:

• Upravljanje vodnim resursima: Sporazumi mogu definirati kako će se vodni resursi koristiti i zaštititi, te kako će se rješavati sporovi.
• Koordinacija i suradnja: Uspostavljanje zajedničkih komisija ili radnih grupa za upravljanje prekograničnim vodama.

3. Europska Unija i međunarodna saradnja

EU može igrati ulogu posrednika ili podržavatelja u odnosima između svojih članica i nečlanica:

• Pomoć i podrška: EU može pružiti tehničku pomoć, finansijsku podršku ili savjetodavne usluge zemljama koje nisu članice EU u cilju upravljanja prekograničnim vodama.
• Politički pritisak: EU može koristiti svoje političke veze kako bi potaknula suradnju i rješavanje sporova između država članica i susjednih zemalja.

4. Globalni i regionalni standardi

Kada nema specifičnih sporazuma ili konvencija, opći principi međunarodnog prava mogu se primjenjivati, kao što su:

• Princip obaveze dijeljenja vodnih resursa: Države koje dijele vodne resurse trebaju djelovati na način koji ne nanosi štetu drugim državama.
• Princip suradnje i transparentnosti: Države trebaju surađivati i dijeliti informacije kako bi se osiguralo održivo upravljanje vodnim resursima.

5. Praktični primjeri

• Rijeka Sava: Države članice EU (poput Hrvatske i Slovenije) i države koje nisu članice EU (poput BiH i Srbije) surađuju na upravljanju rijekom Savom kroz međunarodnu komisiju.
• Rijeka Drava: Također postoje sporazumi između zemalja članica EU i nečlanica u vezi s upravljanjem ovom rijekom.

U konačnici, uspješno upravljanje prekograničnim vodnim resursima između članica EU i nečlanica često ovisi o uspostavljanju dobrih međudržavnih odnosa i implementaciji međunarodnih standarda i sporazuma.

Očito, djelovati se moglo na vrijeme, ali kao i uvijek, kasnimo!

O. Delić

Objavio: usn krajina

BiH