KOMENTAR: Vlast trolova

PIŠE: Fahrudin Vojić

Krajišnici su počeli gubiti bitku onog trenutka kada je politika prestala vjerovati vlastitim institucijama i počela se oslanjati na skri­vene centre moći. Umje­sto transparentnog sistema u kojem odluke donose izabrani pre­dstavnici i nadležne institucije, uspostavljen je pa­ralelan poredak – nefo­rmalna mreža pojedinaca i interesnih grupa koja djeluje iz sjene, ali ima presudan utjecaj na procese odlučivanja. U ta­kvom sistemu odgovo­rnost se dodatno izvrće – stvarni kreatori odluka ostaju nevidljivi i neka­žnjeni, dok političku i pra­vnu cijenu njihovih poteza u konačnici snose zvani­čnici i izabranici koji obna­šaju različite fu­nk­cije u sistemu. U takvom ambijentu, demokratski mehanizmi postaju puka formalnost, izbori gube smisao i suštinu jer klju­čne odluke ne nastaju u institucijama, već u nefo­rmalnim krugovima moći – daleko od očiju javnosti. Time se direktno podriva vladavina prava, a institucije kantona slabe, pre­tvarajući se u servis za potvrđivanje odluka do­ne­senih u kafani. Jedan od najočitijih alata tog paralelnog sistema jesu organizirane mreže bo­tova i trolova, čija je osnovna funkcija manipulacija javnim mišlje­njem. Kroz koordinirane kampanje, dezinformacije i targetirane napade oblikuju se percepcije građana, a javni prostor pretvara u poligon za propagandu. Posebno su na udaru novinari – upra­vo zbog prirode posla ko­jim se bave. Umjesto da se otvaraju pitanja zlou­potreba i odgovornosti, pažnja javnosti se svjesno skreće na privatne živote no­vi­nara, njihove poro­dice i lične okolnosti. Naprimjer, problem nije kada se zaposli supruga gradonačelnika ili ministra, djeca nekih izabranih zvaničnika ali jeste kada se radi o porodici nekog me­dijskog radnika. Isto­vremeno, stvarni nosioci nepravilnosti ostaju zašti­ćeni sve dok ih mediji ponovo ne razotkriju. Taj obrazac nije slučajan, već sistemski – diskreditirati gla­snike kako bi se sa­ču­vali oni koji donose odlu­ke iz sjene. Posljedice takvog djelovanja su više­struke i dugoročno razo­rne. Istina postaje sve teže dostupna, a javni prostor zasićen manipulacijama i nepovjerenjem. Korupcija se produbljuje jer paralelne strukture omogućavaju izvlačenje ogromnog budžetskog novca u džepove uskih inte­resnih krugova. Pra­vna jednakost nestaje – obični građani snose po­sljedice svojih postupaka, dok moćnici ostaju izvan domašaja zakona. Uslijed toga društvo se dodatno polarizira. Nepo­vjerenje među građanima raste, a institucije gube kredibilitet. Reforme se blokiraju jer ugrožavaju inte­rese skrivenih mreža, a sistem ostaje zarobljen u statusu quo. Dok drugi kantoni pronalaze načine za napredak, Unsko-sanski kanton stagnira – ne zbog nedostatka potencijala, već zbog viška nevidljive, ali stvarne moći paralelnog sistema. Ko za­ista upravlja – institucije ili oni koji djeluju mimo njih? Od odgovora na to pitanje zavisi budu­ćnost Krajine.