OD SARAJEVSKOG ETF-a DO NASA-e: Prof. dr. Irfan Šljivo, dipl. ing. o velikim projektima istraživanja Svemira

Irfan je direktno uključen u NASA-in Projekt Starling 1.5

Irfan Šljivo, bosanskohercegovački stručnjak koji je svoj profesionalni put započeo u Sarajevu, danas radi na ključnim projektima u NASA-i (Američka agencija za aeronautiku i svemirska istraživanja i razvoj). Njegova priča o uspjehu, posvećenosti i hrabrosti da krene u nepoznato, nije samo inspiracija, već i snažan primjer kako obrazovanje i upornost mogu prevazići sve prepreke.

Dr. Šljivo danas radi na sigurnosti i pouzdanosti softvera za svemirske misije. Njegova ekspertiza obuhvata provjeru u realnom vremenu sigurnost sistema pogonjenih umjetnom inteligencijom, osiguravajući da najnaprednije tehnologije pouzdano rade.

Nakon studija na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, gdje je završio dodiplomski i master studij, kroz razmjenu studenata stvorila se prilika da ode na  švedski Univerzitet Mälardalen, što je bio presudni korak k daljem razvoju karijere.

Put od Sarajeva preko Švedske, do prestižne američke svemirske agencije, priča je o strasti za primjenjenom znanosti, ali i hrabrosti da se prepoznaju i iskoriste prilike, kao i želji o vlastitom rastu i razvoju.

Irfan je otkrio kako se postaje zaposlenik NASA-e i koji su izazovi s kojima se susretao.

U razgovoru s novinarom portala Radio Sarajeva, prenosimo neke od zanimljivih detalja iz profesionalnog ali I privatnog života našeg uglednog stručnjaka

Rođeni ste u BiH. Na  sarajevskom fakultute Elektrotehnike završili ste dodiplomski, onda i master studij, da bi doktorski studij odradili u Švedskoj. Danas živite i radite u SAD. Možete li opisati taj dio životnog puta, kako ste iz Sarajeva stigli u SAD?

“Preko Švedske. Dok sam bio na master studiju na ETF-u Sarajevo, otvorila mi se prilika za razmjenu studenata s Univerzitetom Mälardalen (MDU) u Švedskoj. Tamo sam proveo jedan semestar i vratio se u Sarajevo da završim master studij. To je bilo prije Erasmus programa, pa je bilo dosta nepoznanica kako će se kursevi s razmjene priznati. Ali eto, rizik se isplatio i po završetku master studija aplicirao sam za doktorski studij na Mälardalen Univerzitetu.

Kroz cijeli taj proces, velika podrška su mi bili naši Bosanci i Hercegovci koji su tada bili na Mälardalenu. Kroz doktorske studije, istraživanje me je odvelo u pravcu sigurnosno kritičnih sistema, što me je povezalo sa mnogim ljudima koji rade na takvim sistemima, uključujući neke istraživače iz NASA-e.

‘Prilika koju nisam mogao propustiti’

Po završetku doktorskog studija nastavio sam raditi na MDU, kada se otvorila pozicija u NASA-I u Odjeljenju Ames Research Center sa stručnjacima koji su radili na sličnim sistemima. I to je bila dodatna prilika koju nisam mogao propustiti.”

Kako je vaše obrazovanje u Bosni i Hercegovini oblikovalo vaš profesionalni put, i na koji način vam je iskustvo na Univerzitetu u Sarajevu pomoglo da nastavite sa napredovanjem u inostranstvu?

“Kroz naše obrazovanje sam dobio odlične teoretske osnove koje sam mogao primijenti prilikom doktoriranja, tako je bilo u NASA-i. Imao sam sreću da sam imao odlične  nastavnike tokom osnovnog (Čengić Vila I)I srednjoškoloskog obrazovanja (Druga Gimnazija), gdje su se stvarno trudili i nastojali da nam prenesu znanje i usade određene radne navike, koje su mi pomogle da što bolje iskoristim prilike za učenje kako na UNSA tako i van BiH.”

Možete li nam reći više o vašem temi doktorske disertacije i kako vas je istraživanje pripremilo za rad u NASA-i?

“Kao što advokat priprema pravni slučaj da pokaže da je njegov klijent nedužan, tako i kompanije koje razvijaju kritične sisteme moraju da prave “sigurnosni slučaj” za svaki sistem da pokažu da je takav sistem siguran. Na doktorskom studiju sam radio na mogućnostima I metodama kako da provjerimo da zadani sistem i kako uraditi da sa sistemom “komunicira”. S obzirom da je to važna stvar za sve kritične industrije, na doktorskom studiju sam imao sreću da radim na sistemima iz različitih industrija uključujući  aeronautičku i automobilsku industriju.

S obzirom da NASA nije samo svemirska agencija, već i aeronautička, ono što sam radio na doktorskom studiju bilo je direktno povezno s jednim dijelom aeronautičkog sistema. A pošto moje doktorsko istraživanje nije ograničeno na samo jednu industriju, tako je itekako imalo primjenu u svemirskim programima.”

Rad na Starling 1.5 misiji

Vaš rad u NASA Ames Research Centru je impresivan i naišao je na veliko interesovanje bh. građana. Možete li nam otkriti kako se postaje zaposlenik NASA-e i koji su izazovi s kojima ste se susretali?

“U NASA-i se dijelimo na državne službenike i “kontraktore”, odnosno na zaposlenike koji su posao dobili preko kompanije koja ima ugovor sa NASA-om. To je jedan poseban način na koji NASA i mnoge državne agencije zapošljavaju ljude koji nisu američki državljani, jer samo američki državljani mogu biti državni službenici. Kao stranac, zaposlenik mora proći razne faze kako bi ostvario viši nivo pristupa podacima. Trenutno radim na Projektu Starling 1.5 ali i unutar istraživačke grupe za razvoj softwarea.

Ono što je postala praksa zadnjih decenija jeste da se nove funkcionalnosti u kritičnim sistemima uglavnom dodaju kroz software, što znači da naš sistem sa istim fizičkim komponentama može da dobije novu funkcionalnost prosto dodavanjem novih računarskih programa. To povećava kompleksnost samog softwarea, i otežava provjeru da je sistem s takvim softwareom zaista siguran. Pogotovo kada pokušavamo praviti autonomne funkcionalnosti za svemirske sisteme, sama ograničenost resursa koje ti sistemi imaju i potreba za visokom pouzdanošću takvih sistema postaje veliki izazov.”

Kako se razvija primjena AI (umjetne inteligencije) u svemirskim misijama, i kakve sigurnosne izazove ona nosi za buduće misije?

“Naša grupa, između ostalog, radi na alatima i standardima za provjeravanje sigurnosti primjene AI tehnologija u aeronautičkim i svemirskim sistemima. Trenutno je veliki izazov napraviti pouzdane funkcionalnosti koristeći AI tehnologije kao dio samih sistema. AI tehnologije imaju puno veću primjenu u sistemima za podršku upravljanju, razvoju, i provjeravanju sigurnosti tih sistema.”

Svi bh. stručnjaci na jednom mjestu

Jedan ste od pokretača Akademskog Imenika, platforme koja okuplja i promoviše bosanskohercegovačke akademike i profesionalce. Koji su vaši motivi za osnivanje Imenika i kakve koristi platforma donosi?

“Imamo više organizacija koje rade na povezivanju naših akademika i profesionalaca, ali nam je nedostajalo jedno mjesto na kojem možemo pronaći sve naše stručnjake. To je bitno za studente kojima su potrebni mentori, uputstva, savjeti, za sve koji ulaze u svijet nauke i istraživanja, a preko Imenika to postaje daleko lakše i brže. Pored toga, namjera nam je da pokažemo mnoštvo kvalitetnih istraživanja naših ljudi  kako u domovini, tako i u dijaspori. Posebno je impresivno koliko se radi istraživanja iz oblasti medicinskih nauka u BiH.”

kakvi su Vaši planovi? Šta Vas inspiriše da nastavite s radom?

“Nastavljam raditi na “sigurnom integrisanju autonomnih sistema”. Postoji snažan pokret za kreiranje lunarne ekonomije, pogotovo kroz NASA-in Artemis program. Lunarna ekonomija uključuje aktivnosti kao što su rudarenje i stalno prisustvo ljudi na Mjesecu. Za sisteme koji su potrebni da bi se to ostvarilo neophodno je da se sigurno integrišu razne autonomne komponente.

Artemis sporazume potpisalo je puno država i to je već postao globalni program. Artemis generacija već donosi nevjerovatan napredak na raznim poljima u svemirskim sistemima, od poboljšanja sistema za lansiranje, demonstriranje prvih autonomnih funkcionalnosti satelita u orbiti, do sistema za mapiranje resursa, rudarenje i izgradnje na Mjesecu.”

Kako balansirate profesionalni život sa privatnim?

“Bitno mi je da imam vrijeme koje provodim s porodicom i da sam im tu kada god je potrebno. Ne stavljam posao ispred porodice, a zauzvrat oni su mi velika podrška da mogu da se bavim poslom koji volim.”

Poruka mladima u BiH

Pratite li dešavanja u domovini i aktualnu situaciju (od poskupljenja, bojkota, protesta studenata i penzionera, do konstantnih prijetnji ratom) – ako da, kako je komentirate, i kako ona, prema Vašem mišljenju, utječe na mlade ljude koji su budućnost ove zemlje?

“Naravno. Moja porodica je u Bosni i Hercegovini i pratim kao da sam tu. Jednostavno je komentarisati sa strane, a znam kako je teško kada čovjek sve to proživljava iz dana u dan. Mnogo mladih je umorno od čekanja da bude bolje, neki odustaju od pokušaja da naprave nešto bolje, pa svi nastavljaju živote negdje drugo. Neki drugi se vraćaju iz dijaspore kako bi pokušali napraviti neku promjenu, možda zaluđeni nekim idealizmom jer nisu svjesni hobotnice protiv koje se moraju boriti. I mislim da nam trebaju i jedni i drugi.

Ja s prijateljima uporno pokušavam da napravim neke korisne projekte za ljude u BiH i dijaspori, i često dođemo u situaciju da je neko već pokušao nešto slično, ali iz raznih razloga nisu uspjeli, pa su odustali. Onda mi pričamo s tim ljudima, da vidimo gdje je “zapelo”, da naučimo iz njihovih grešaka i probamo ponovo. I zato je bitno da ne prestajemo pokušavati napraviti nešto samo zato što neko nije uspio. Prirodno je da ljudi potroše energiju poslije nekog vremena, a da drugi dođu i nastave nositi te baklje promjene.

I to trebaju mladi da rade, da ne odustaju, da preuzimaju sve te pokrete sa novom energijom, i da prije svega uče iz grešaka svojih prethodnika. Najbitnije je da ne čekaju da se nešto promijeni samo od sebe, nego da budu aktivni u kreiranju svoje budućnosti.”

Za kraj, šta biste poručili mladim Bosancima i Hercegovcima koji žele da krenu sličnim putem kao Vi?

“Trebaju maksimalno koristiti sve prilike koje im se ukažu, i nema tog limita koji ne mogu dostići. Ne moraju biti rođeni u nekoj zapadnoj zemlji da bi postigli svoje ciljeve, mogu postići sve i iz BiH, doduše ne nužno i u BiH. Ne moraju ići na neke prestižne strane univerzitete, i naši BH univerziteti, kako u Sarajevu, tako i u drugim gradovima, daju i više nego dovoljno temelja da čovjek sam može dalje da se nadograđuje.

Sreo sam mnogo ljudi koji su završili BH fakultete, a koji sada rade na nevjerovatnim pozicijama, u nekim od najvećih kompanija svijeta. Tako da, ne trebamo potcjenjivati ono što imamo, nego uzdizati, i dodatno graditi”, zaključuje u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba dr. Irfan Šljivo.

Objavio: usn krajina

BiH Obrazovanje / Znanost