PRIMIRJE JE PRAZNA RIJEČ ZA PALESTINCE: Izrael je sravnio Gazu, sada radi na etničkom čišćenju Zapadne obale

Prošlo je nešto više od šest sedmica otkako je primirje u Gazi stupilo na snagu, i jasno je da bi se to preciznije nazvalo „smanjenjem“ vatre, a ne prekidom. Desetine Palestinaca i dalje ubija izraelska vojska; dovoljno, u bilo kom drugom scenariju, da se smatra i alarmantnim i vrijednim vijesti. Više od 100 ljudi je poginulo od 19. januara, rekao je portparol službe civilne zaštite Gaze. Ta ubistva, pored ostalih kršenja, predstavljaju sumorni rekord stotina prijavljenih kršenja primirja od strane izraelske vlade.

Posljednja među njima je odluka izraelskih vlasti da zaustave humanitarnu pomoć u Gazi, kako bi izvršili pritisak na Hamas da prihvati nove uvjete prekida vatre: samo nekoliko sati nakon što je prva faza primirja istekla, Izrael je prekinuo sve isporuke . Čineći to, Izrael koristi hranu i civilnu pomoć kao političko oruđe za postizanje svojih ciljeva, što je potez koji je katarsko ministarstvo vanjskih poslova nazvalo “jasnim kršenjem” uslova primirja i međunarodnog humanitarnog prava.

Ovo je blokada koja neće pogoditi samo nekoliko Palestinaca: ona obuhvata svaku osobu koja živi u Gazi. Cjelokupnu populaciju drže u zatočeništvu. Prema Amjadu al-Shawi , direktoru palestinske mreže nevladinih organizacija u Gazi, “cijelo stanovništvo Gaze se u potpunosti oslanja na pomoć, svih vrsta, kao rezultat rušenja ekonomske i socijalne infrastrukture”. Prekid vatre kakav sada postoji nije prepreka smrti, gladovanju i opsadi čitavog stanovništva čiji su domovi uništeni, gdje se bebe i dalje smrzavaju u hladnoći potrganih šatora.

Na Zapadnoj obali, obrazac sporog, ali upornog napada odvija se mjesecima, a eskalira sedmicama. Ukupan broj poginulih na Zapadnoj obali od 7. oktobra zbog intenziviranja nasilja među naseljenicima i napada izraelskih odbrambenih snaga iznosi skoro 1.000. Prekid vatre je samo pogoršao situaciju. Kako Gaza troši manje svojih resursa i aktivnog vojnog angažmana, Izrael je svoju pažnju preusmjerio na okupirane teritorije na Zapadnoj obali. Rat u Gazi, i ono što je tamo bilo dozvoljeno u smislu ubijanja civila, masovnog raseljavanja i gađanja medicinskih ustanova, postao je model testiran na stres koji se sada primjenjuje na Zapadnoj obali. Sigurna u saznanju da će zapadni saveznici nastaviti da je podržavaju i daju oružje i političko pokriće, izraelska vlada ponavlja svoju taktiku na drugim mjestima.

U trenutku kada je dogovoreno primirje, Izrael je pokrenuo operaciju Gvozdeni zid, vojnu kampanju na Zapadnoj obali, kao da svojim tajmingom signalizira da je ovo sada vječni rat trajne osvete. Samo u protekloj godini izraelske snage i naseljenici su ubili više od 224 djece na Zapadnoj obali, prema Uredu UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova. Da bismo dali predstavu o tome koliko je oštra tačka preokreta, ovaj broj čini skoro polovinu ukupnog broja djece ubijene na Zapadnoj obali od kada su evidencija počela prije 20 godina. Među njima su Ayman al-Hammouni, čije je ubistvo snimljeno kamerom, dodajući arhivi video i audio zapisa o jezivim, paničnim posljednjim trenucima i smrti djece širom palestinskih teritorija. Među njima je i dvogodišnja Layla al-Khatib , ubijena u svojoj kući. I nerođeno dijete Sundosa Jamala Mohammeda Shalabija , u osmom mjesecu trudnoće, koje je umrlo zajedno sa djetetom kada je ubijena. I sve ovo traje i dalje: nemilosrdno, nezamislivo, nezaustavljivo.
Obrazloženja su jezivo slična onima koja se koriste u Gazi. Gađanje militanata postaje objašnjenje za čitav niz razornih aktivnosti, uključujući, ali ne ograničavajući se na: uništavanje infrastrukture, protjerivanje ljudi iz njihovih domova bez prava na povratak ( 40.000 do sada , za manje od dva mjeseca, prema Unrwa, humanitarnoj agenciji UN-a). Prema Unrwa , “upotreba zračnih napada, oklopnih buldožera, kontroliranih detonacija i naprednog naoružanja od strane izraelskih snaga postala je uobičajena pojava” na Zapadnoj obali i predstavlja “prelijevanje rata u Gazi”. Rezultat je napad na Zapadnu obalu koji je isto toliko historijski kao što je bio i u Gazi.

Operacija Gvozdeni zid već je najduža na Zapadnoj obali od druge intifade. Tenkovi su pristigli, a vojnici IDF-a se na duže staze naseljavaju u izbjegličkim kampovima u područjima kao što su Jenin i Tulkarm, po prvi put u 20 godina. Ove akcije označavaju materijalnu promjenu u načinu na koji Izrael odlučuje da se bavi palestinskim stanovništvom u Gazi i na Zapadnoj obali. Napravljena je tranzicija od brutalnog iscrpljivanja kroz nasilje, opsadu, prekoračenje zakona i pritvor bez suđenja, na smrtonosniji i opresivniji način vlasti koji izgleda da nema stratešku svrhu ili dugoročni plan za stabilnost. Čini se da je cilj širenje nelegalnih izraelskih naselja, vojno prisustvo i zatvaranje i kontrola života miliona Palestinaca, diktiraju sve, od toga da li im je vrijeme za jelo, do toga da li imaju pravo na život. Rezultat je smanjenje onoga malo što Palestinci svakim danom imaju sve više, odnosno cilj je manje zemlje, još manje autonomije I, na kraju, manje ljudskih prava.

U takvoj asimetričnoj ravnoteži snaga, i uz takvu nekažnjivost, Izrael nije podstaknut da djeluje na način koji smanjuje stvari. Izraelska blokada Gaze otkriva kavalirski stav o važnosti održavanja pregovora. Ako se prekid vatre u Gazi uruši, sukob će se vratiti i rezultirati nesrazmjerno visokim žrtvama na palestinskoj strani. Ako više ljudi umre na Zapadnoj obali, to samo hrani nelegalna naselja koja se šire na teritorije protjeranih Palestinaca.

Ovakvo krvavo i zagušljivo stanje prekida vatre ne bi trebalo nikoga dovesti u zabludu da je Palestina na putu povratka na status quo prije rata, ili da postoji bilo kakvo obećanje stabilne budućnosti nakon njega. Donald Tramp, arapski lideri i izraelska vlada mogu da idu naprijed-nazad koliko žele o tome šta je najbolji “plan za Gazu”. Realnost je da je rat u Gazi za sada možda gotov; ali je počelo nešto drugo, širom palestinskih teritorija .

N. Malik

Objavio: usn krajina

Treći Vijesti