STRATEŠKI PROMAŠAJI U VRIJEME GLOBALNE KRIZE: Dok mudri spašavaju industriju, vlast u BiH je prepušta stihiji i gašenju

U trenutku kada globalne sile štite svoju industriju i osiguravaju ključne resurse, Bosna i Hercegovina radi upravo suprotno – gasi ih. Agresija na Iran, pored civilizacijskog sloma prvo je udarila na energetski sektor cijelog svijeta, Evrope posebno, a taj udar na našu državu došao je baš u trenutku još jedne ironije sudbine kada su naše vlasti odlučile ugasiti Koksaru u Lukavcu – ključne sirovine za čeličnu industriju!?

Gotovo istovremeno, Nova Željezara Zenica suočava se s rastućim troškovima i sve većom ovisnošću o uvozu.

Sve to dešava se u trenutku kada rat između SAD i Izraela, s jedne, i Irana, s druge strane, potresa globalna energetska tržišta.

Industrija bez oslonca

Koksara Lukavac, industrijski pogon star više od pola stoljeća, ugašena je početkom godine, ostavljajući stotine radnika bez posla i prekidajući ključni lanac snabdijevanja.

Posljedice su direktne: Željezara u Zenici sada mora uvoziti koks, što povećava troškove i smanjuje konkurentnost.

U industriji poput čelične, gdje su marže male, a energija i sirovine ključne, takav udarac često znači samo jedno – postepeno gašenje proizvodnje.

Globalni šok koji dolazi u najgorem trenutku

Sukob na Bliskom istoku dodatno pogoršava situaciju. Napadi na brodove i ograničen prolaz kroz Hormuški moreuz podigli su cijene nafte i plina na svjetskom tržištu.

Evropske industrije već osjećaju posljedice, a kompanije u sektorima čelika i hemije ulaze u tzv. „režim preživljavanja“.

Za razliku od velikih ekonomija, Bosna i Hercegovina u ovu krizu ulazi oslabljena – bez stabilnog energetskog sistema i bez kontrole nad ključnim industrijskim resursima.

Dok drugi spašavaju – mi gasimo

U britanskoj kompaniji Somers Forge, koja više od 160 godina proizvodi čelične konstrukcije za ključne projekte – od Bank of England do dijelova za RMS Titanic – troškovi energije naglo rastu.

“Trošimo samo ono što moramo. Ovo je čisti režim preživljavanja”, upozorava finansijska direktorica Tammy Inglis.

Prije izbijanja sukoba, energija je činila oko 20% troškova proizvodnje. Danas taj udio ubrzano raste.

Velika Britanija, koja uvozi oko 70% plina, posebno je osjetljiva. Cijene su skočile na nivoe kakvi nisu viđeni od 2022. godine, dok pojedine kompanije bilježe dramatičan rast troškova – i do 100.000 funti mjesečno više.

Istovremeno, industrijski giganti poput British Steel već posluju uz ogromne dnevne troškove koji dosežu milione.

Razlika između BiH i razvijenih industrijskih država nikada nije bila očitija.

Dok zemlje Evropske unije:

• subvencioniraju energiju za industriju
• spašavaju ključne fabrike državnim intervencijama
• grade dugoročne lance snabdijevanja

Bosna i Hercegovina:

• gasi strateške pogone
• prepušta industriju tržištu bez zaštite
• povećava ovisnost o uvozu

U praksi, to znači da se domaća proizvodnja zamjenjuje skupljim i nesigurnijim uvozom – upravo u trenutku kada globalna tržišta postaju nestabilna.

Lančana reakcija

Gašenje jednog pogona ne ostaje izolovan slučaj.

Industrijski sistem funkcioniše kao lanac:

• rudnici → koks → čelik → transport → prerađivačka industrija

Prekid u jednoj karici, poput Koksare, ugrožava cijeli sistem. Posljedice se već osjećaju kroz pad aktivnosti i rast troškova u povezanim sektorima.

Šta bi radile ozbiljne države

U ovakvoj situaciji, industrijski razvijene zemlje ne čekaju – intervenišu.

Mjere koje se u pravilu poduzimaju uključuju:

• osiguravanje domaćih ili dugoročnih izvora ključnih sirovina
• subvencioniranje energije za industriju
• privremeno državno preuzimanje strateških kompanija
• zaštitu od jeftinog uvoza i tržišnih šokova

Bez takvih mehanizama, industrija jednostavno ne može opstati u uslovima globalne krize.

Šta BiH ne radi – a morala bi

U bosanskohercegovačkom slučaju, ključni potezi izostaju.

Prije svega, nema pokušaja:

• obnove ili zamjene proizvodnje koksa
• osiguranja stabilnih i povoljnih izvora energije
• sistemske zaštite metalne i hemijske industrije

Istovremeno, male i srednje kompanije – koje čine okosnicu industrije – ostaju bez ikakve zaštite, i prve su na udaru rasta cijena.

Dok globalna energetska kriza redefiniše prioritete država, Bosna i Hercegovina i dalje upravlja svojim ključnim energetskim kompanijama kao administrativnim aparatima – a ne kao strateškim sistemima.

U fokusu moraju biti javna preduzeća poput Elektroprivrede Bosne i Hercegovine, Elektroprivrede Republike Srpske i Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg-Bosne – stubova elektroenergetskog sistema zemlje.

Strukturalni problem: višak administracije, manjak struke

Osnovni problem ovih sistema nije samo u tehnologiji ili investicijama, već u kadrovskoj strukturi.

Godinama se u elektroprivrede zapošljava:

• administrativni kadar
• pravnici i ekonomisti
• politički podobni kadrovi

Istovremeno, nedostaje:

• elektroinženjera
• energetskih stručnjaka
• operativnog tehničkog osoblja

Rezultat je sistem koji:

• sporo reaguje
• teško planira
• još teže provodi transformaciju

U industriji gdje su brzina odluke i tehnička ekspertiza ključne, takav disbalans postaje strateški rizik.

Energetski zaokret koji kasni

Evropa ubrzano prolazi kroz energetsku tranziciju, ali ne napušta realnost: plin ostaje ključni “most” između postojećih sistema i obnovljivih izvora.

Za Bosnu i Hercegovinu to znači:

• zadržavanje postojećih kapaciteta (posebno termoelektrana)
• paralelno uvođenje plinskih kapaciteta
• postepeno širenje obnovljivih izvora

Međutim, bez funkcionalnih i stručnih elektroprivreda, takav zaokret je praktično nemoguć.

Strukturni problem, ne samo kriza

Dodatni problem leži u samom modelu energetskog tržišta.

Kako upozorava Eurofer, cijene električne energije u Evropi često određuju elektrane na plin – čak i kada većina struje dolazi iz jeftinijih obnovljivih izvora.

To znači da svaki geopolitički poremećaj automatski podiže troškove industriji.

Za zemlje poput BiH, koje nemaju vlastite mehanizme zaštite, efekti su još teži.

Vrijeme odluke

Ključno pitanje više nije da li će kriza pogoditi industriju – već koliko duboko.

Ako se nastavi sadašnji pristup:

• ovisnost o uvozu će rasti
• domaća proizvodnja će padati
• industrijska baza će se postupno i potpuno gasiti

S druge strane, promjena kursa – kroz aktivnu industrijsku i energetsku politiku – mogla bi stabilizirati sektor i spriječiti daljnju deindustrijalizaciju.

Za sada, Bosna i Hercegovina ide u suprotnom smjeru od ostatka industrijskog svijeta.

Priredio: O. Delić

električna energija energetika metalna industrija