U PITANJU JE PRAVNA BORBA, A NE POLITIČKI PROGON: Šta zaista stoji iza potjernice za Dodikom

Nakon što je Jerusalem Post objavio tekst u kojem se boravak napadača na Ustav i Dejtonski mirovni sporazum dovodi u vezu “iskorištavanja” Izraela, danas su objavili autorski tekst Arminke Helić koja podrobnije objašnjava situaciju oko našeg varalice i entitetskog sjecikese.

U nedavnom članku Jerusalem Posta (“Nelegitimna pravna borba: Bosna koristi Izrael kao bojno polje – mišljenje”, 15. april 2025), predstavljena je iskrivljena i nepotpuna slika u vezi s prisustvom predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika na konferenciji o antisemitizmu u Jerusalemu i zahtjevom Bosne i Hercegovine za njegovo hapšenje putem Interpola.

U središtu ovog slučaja ne nalazi se politički progon, već ozbiljna pravna i ustavna kriza koju je sam Dodik izazvao. U februaru, Sud Bosne i Hercegovine osudio ga je zbog odbijanja provođenja konačnih i obavezujućih odluka Ustavnog suda BiH i Ureda visokog predstavnika (OHR).

Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od godinu dana te zabrana obavljanja javne funkcije u periodu od šest godina. Optužbe nisu bile povezane s govorom ili diplomatskim djelovanjem, već s višekratnim, namjernim kršenjem vladavine prava i pokušajem da sebe i entitet Republiku Srpsku stavi iznad ustavnog poretka države.

Umjesto da iskoristi dostupne pravne mehanizme za žalbu, Dodik je dodatno pogoršao situaciju. Proglasio je da Bosna i Hercegovina “više ne postoji” i uveo hitne zakone u RS-u kojima se zabranjuje djelovanje državne policije, sudova i tužilaštava na teritoriji tog entiteta. Potom su uslijedili nacrti zakona za oživljavanje entitetske vojske, što direktno krši Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. godine.

Suočene s tim, institucije BiH su reagovale. Izdata je nacionalna potjernica. Kada je Dodik napustio zemlju i time pokazao nepoštovanje prema sudu – najprije odlaskom u Srbiju, a zatim u Izrael – Sud BiH je podnio zahtjev Interpolu za izdavanje crvene potjernice. Tajming zahtjeva – tokom konferencije u Jerusalemu – nije bio politički potez, već zakonski odgovor na njegovo bjekstvo.

Interpol je zahtjev odbio pozivajući se na Član 3. svog Ustava, koji zabranjuje uplitanje u političke slučajeve. Ovo odražava dosadašnju praksu Interpola, uključujući i slučajeve katalonskih lidera. Odluka ne poništava optužnice niti ukazuje na zloupotrebu sistema; ona samo pokazuje ograničenja međunarodne policijske saradnje u politički osjetljivim kontekstima.

Tvrdnja da je Sarajevo djelovalo kako bi omelo konferenciju o antisemitizmu nije samo netačna – ona je uvredljiva. Antisemitizam je rastuća i ozbiljna globalna prijetnja. Iskrene inicijative za njegovo suzbijanje moraju biti podržane, a korištenje takvih foruma kao zaklona od pravnih procesa – posebno protivno ustavnom poretku nakon genocida u BiH – je neprihvatljivo.

Važno je osporiti i impliciranu tvrdnju da Bosna i Hercegovina ima historiju neprijateljstva prema Jevrejima. Sarajevo je nekada bilo dom jedne od najintegrisanijih jevrejskih zajednica na Balkanu.

Tokom Holokausta, Jevreji u Bosni i Hercegovini najviše su stradali od ustaškog režima u NDH – fašističke marionetske države iz Drugog svjetskog rata, koja nije bila proizvod bosanskih institucija. Mnogi lokalni građani, posebno muslimani, rizikovali su vlastite živote da zaštite svoje jevrejske komšije.

To naslijeđe nastavilo se i u 20. stoljeću. Sarajevska Hagada – jevrejski rukopis iz 14. stoljeća od svjetskog značaja – dvaput je spašavana. Prvo ju je sakrio muslimanski kustos tokom nacističke okupacije, a zatim je ponovo sakrivena tokom opsade Sarajeva 1990-ih, ovaj put od snaga bosanskih Srba.

Ironično, upravo te iste snage Dodik danas nastoji oživjeti kroz zakonske inicijative. Sarajevska Hagada ostaje snažan simbol bosanske multikulturalnosti i međureligijske solidarnosti, koju treba priznati, a ne brisati.

Bosna i Hercegovina brani svoj ustavni poredak

Članak također pogrešno prikazuje visokog predstavnika kao neizabranog “prokonzula”. U stvarnosti, OHR je osnovan Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine. Takozvane “bonske ovlasti”, koje je međunarodna zajednica usvojila 1997. godine, omogućuju visokom predstavniku da interveniše kada domaće institucije zakažu ili budu namjerno blokirane. Ove ovlasti imaju utemeljenje u međunarodnom pravu i više puta su potvrđene od strane Ustavnog suda BiH.

Te ovlasti se uvijek koriste štedljivo. Sadašnji visoki predstavnik nije nametao strane vrijednosti, već je djelovao kako bi zaštitio pravne temelje države, suočen s ozbiljnim unutrašnjim prijetnjama – mnoge od kojih dolaze upravo iz RS-a. Njegove odluke ne narušavaju Dejton, već ga štite.

Tvrdnje da Bosna i Hercegovina nije demokratska zbog prisustva OHR-a su pogrešne. Povlačenje međunarodnog nadzora vezano je za ispunjavanje konkretnih kriterija. Upravo djelovanje secesionista i njihovih saveznika – uključujući podrivanje pravosuđa, blokadu državnih institucija i pokušaje zakonske secesije – usporava taj proces.

Ovdje se ne radi o političkom progonu. Lideri entiteta u BiH imaju određeni stepen slobode u vanjskim odnosima, ali nisu iznad zakona. Dodik nije gonjen zbog prisustva na konferenciji, već zato što je izbjegao izvršiti zakonitu sudsku odluku.

Neki komentatori pokušavaju ovaj slučaj prikazati kao dio šire kampanje protiv nacionalističkih lidera. Međutim, ovdje nije riječ o ideologiji – već o zakonitosti.

Krivični zakon podjednako važi za sve građane, bez obzira na politički ili etnički identitet. Dodik je suđen u skladu s domaćim zakonodavstvom i međunarodnim standardima, a poznato je da koristi svoje pravo na žalbu – pravo u okviru sistema koji istovremeno pokušava potkopati.

Nazivati ovo “pravnom borbom” (lawfare) znači ne razumjeti ili namjerno iskriviti suštinu dešavanja. Bosna i Hercegovina, kroz zakonske mehanizme i uz veliki stepen uzdržanosti, pokušava zaštititi svoj ustavni poredak. Izjednačavanje zakonitih pravnih postupaka s političkim progonom ohrabruje one koji otvoreno žele razgraditi demokratske temelje države.

Međunarodna reakcija, ako išta, bila je uzdržana – možda i previše. Visoki predstavnik je intervenisao samo kada su svi drugi mehanizmi zakazali. Sankcije i zabrane putovanja koje su uvele evropske vlade bile su proporcionalne, ciljane, pravno utemeljene i usmjerene ka jačanju vladavine prava, a ne kažnjavanju neslaganja.

Bosni i Hercegovini sada ne treba nametanje, već principijelna podrška njenih saveznika, međunarodnih institucija i posmatrača. Braniti Dejton ne znači miješati se – to znači očuvati sporazum koji je sačuvao mir skoro tri decenije.

Od 1995. godine, BiH se suočila s brojnim izazovima. Danas najveća prijetnja dolazi iz samog sistema. Očuvanje vladavine prava putem sudova, a ne političke retorike, nije provokacija – to je temelj demokratske države. Bosna i Hercegovina nije izuzetak.

Objavio: usn krajina

Treći Vijesti