03/05/2024

DOZVOLA ZA GENOCID U REALNOM VREMENU: Preko virtualnih platforma svijet se suočava s najdubljom krizom ljudskog postojanja

Objavljeno: 11-10-2023 | 09:36

DOZVOLA ZA GENOCID U REALNOM VREMENU: Preko virtualnih platforma svijet se suočava s najdubljom krizom ljudskog postojanja

FOTO: Djelo predstavlja brata Tomása de Torquemadu u prisutnosti katoličkih monarha, kralja Ferdinanda i kraljice Izabele, koje poziva da protjeraju Židove iz svojih kraljevstava

“Pretrpjeli smo izuzetno velike gubitke… To nas, međutim, neće odvratiti i neće oslabiti našu odlučnost”, rekao je glasnogovornik izraelske vojske potpukovnik Jonathan Conricus u videu u kojem iznosi najnovije informacije o ratu s Hamasom, a kojeg su prenijele svjetske redakcije.

Potpukovnik u jednakom, skoro pa sintetičkom tonu kakvog androida nastavlja: “Nadamo se da će tako ostati čak i kada se borbe intenziviraju, a prizore koji dolaze iz Pojasa Gaze bude teže razumjeti i nositi se s njima”, rekao je.

Nema sumnje da se tamni oblaci terora spuštaju nad Palestince u njihovoj vjekovnoj zemlji, nažalost, zemlji bez administrativnog uređenja države.

U svim dosadašnjim ratovima diljem svijeta pamtimo, kako se čini, samo dvije NAJAVE genocida. Prva je, naravno, ona za skupštinskom govornicom presuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića, u kojoj je najavio nestanak Muslimana Bosne i Hercegovine, a druga je, po svemu sudeći, upravo ova potpukovnika Conricusa u kojoj najvljuje vjerovatno sličan scenarij za stanovnike Gaze.

Naša planeta pamti veliki broj zločina i genocida. Uvijek su takve grozote na površinu isplivale nakon ratnih dešavanja. Najgori je, nesumnjivo, bio onaj za vrijeme Drugog svjetskog rata koji je počinjen nad evropskim Jevrejima u nacističkoj Njemačkoj, ali i na prostoru satelitskih i marionetskih državica, poput Nezavisne Države Hrvatske, čije tadašnje rukovodstvo je odgovorno za zločine genocida  u Jasenovcu i Lepoglavi, dok je u tadašnjoj Srbiji, u suradnji s Nijemcima, general Milan Nedić (koji je sebe zvao “srpski Pétain“)  gotovo sve dijelove postojećeg srpskog državnog aparata stavio na raspolaganje nacistima. Pogotovo srpsku policiju koja je pomagala nacistima pri hapšenju Židova.

Već u august 1942. godine Srbija je među prvim državama u Evropi proglašena “Judenfrei” (nacistički izraz za područje “očišćeno” od Židova).

Nekoliko vjekova prije najvećeg svjetskog sukoba, na Pirinejskom poluotoku 1391. godine ubijeno je oko 3,500 Jevreja i skoro 11.000 muslimana.

Dok se Kristofor Kolumbo spremao da “otkrije” Ameriku (treba li reći da  su davno prije Vikinzi skoro pa redovno plovili do ovog kontinenta), pretpostavljalo se da je u Španiji, pod muslimanskom vlašću, živjelo oko 400.000 Jevreja.  Upravo u godini otkrića Amerike, katolička Inkvizicija je uz kraljev blagoslov protjerala preko 300.000 Jevreja.

“Kada su španjolski kralj (Aragonije) Ferdinand i kraljica (Kastilje i Leona) Izabela 1492. godine donijeli ‘Edicto de expulsion de los judios'[‘Proglas o protjerivanju Jevreja’] i istjerali Jevreje, ali i muslimane, jedina država koja je primila sav taj narod bila je Osmanska imperija. Zbog čega? Zbog toga što su sultani bili multikulturalno opredijeljeni. Pogledajte koliko je sultana oženilo Jevrejke ili kršćanke. Drugim riječima, osmanska uprava nikada nije bila genocidna i nije ubijala ljude zbog toga što su drukčiji.

Jevreji su bili milet (vjerska autonomija) koji je bio povlašten. Osmanska carevina bila otvorena za sve. Naravno, imali su i koristi od Jevreja koji su donijeli potrebna znanja, zanate i bankarstvo. Svaki je sultan imao liječnika Jevreja. Imao je neslužbene ministre vanjskih poslova, imao je ambasadore Jevreje”, rekao je Kamhi.

Historičarka Behija Zlatar o dolasku Jevreja u Bosnu napisala je da se pravni i društveni položaj Jevreja u Sarajevu nije  razlikovao od položaja Jevreja nastanjenih po drugim gradovima Osmanskog Carstva. Svoje porodične, bračne, nasljedne i druge imovinsko – pravne poslove Jevreji su rješavali pred svojim vjerskim starješinom, dok su u agrarno – pravnim stvarima odgovarali isključivo pred kadijom.

Osmanski izvori pokazuju da su Jevreji od svog dolaska u Bosnu mogli slobodno da vrše svoje vjerske obrede.

Društveni i kulturni život Jevreja bazirao se na tekovinama donijetim iz Španije, piše Zlatar. Oni su dugo čuvali svoje pjesme romanse u njihovom izvornom obliku kao dio folklornog blaga i kulturne baštine.

Poslije austrougarske okupacije u Sarajevo su se doselili i aškenaski Jevreji, i već 1879. g. zaključili da osnuju svoju opštinu i sagrade hram.

Nevjerovatni su ovo primjeri dijametralno suprotstavljenih političkih, ali i vjerskih dogmi. Ko se danas usudi reći da je osmanska Imperija bila daleko humanija i daleko tolerantnija na raznolikost svog stanovništva od jedne moćne kraljevine Španije, koja je izdašno pomagala “otkrića”, jedan uljepšan izraz za porobljavanje i pljačku tadašnjeg Novog svijeta u kojima su s lica zemlje izbrisani Azteci, Maje i drugi domorodački narodi.

I kada sve to pogledamo iz današnje perspektive, kada svijet srlja u propast, moramo se zapitati kako je moguće da “demokratski”, napredan svijet može u istu ravan staviti opravdau borbu Ukrajine i opravdanu pomoć koju dobija od tog I takvog demokratskog svijeta, dok, istovremeno, na decenijske pokolje, poniženja i sistemsko otimanje zemlje od Palestinaca, gledamo kao na jednako pravo Izraela.

Nema sumnje da je teroristički čin Hamasa za svaku osudu i da nema opravdanja za naganjanje i zvjersko ubijaje djece, ali da to bude povod i razlog za totalno istrebljenje katatonično izmrcvarenih Palestinaca, bilo bi, u najmanju ruku, ravno podržavanju Putina u odnosu na Ukrajinu, a daleko sličnije bi bilo davanju podrške Karadžićevoj genocidnoj politici.

Na kraju, ako svi ti lideri naprednog svijeta govore kako Hamas ne predstavlja Palestince, s čime se svi slažemo. Zašto onda gube samo Palestinci? Zašto se dozvoljava ubijanje Palestinaca, ako je kriv Hamas koji ih ne predstavlja?

Sada vidimo da su ostaci historijskih obmana, kao eho tih vremena, definitivno iskrivljene slike o kraljevstvima i carstvima, koje se nakon toliko vjekova odbijaju o današnju “demokraciju”, “vladavinu prava”, Ujedinjene nacije, Arpasku ligu…i ko zna kakve sve organizacije koje, samo na papiru, promoviraju ljudska prava.

Posljednje vijesti iz Gaze govore da jedina preostala elektrana ima goriva za 12 sati rada…

Osman Delić

Objavio: usn krajina