EDINA MURATOVIĆ ISOVIĆ PRIMJER DOBROG BALANSA IZMEĐU PROFESIONALNE KARIJERE, LJUBAVI PREMA PRIRODI I ŽELJE ZA FIZIČKOM AKTIVNOŠĆU: Inžinjerka koja uživa u svojoj oazi prirode u Bužimu

Balans između obaveza u porodici i profesionalnoj karijeri sa radom na plantaži Edina je odlično uklopila da niko ne ostane uskraćen za dio nje kao kćerke, majke, supruge i radne kolegice – Vikend joj dođe kao vrijeme relaksacije, a rad na plantaži neki vid izduvnog ventila

Edina Muratović Isović, četrdesetogodišnja magistra građevine iz Bihaća, primjer je kako se profesionalna karijera može uspješno balansirati s ljuba­vlju prema prirodi i željom za fizičkom aktivnošću. Po struci specijalizirana za hi­dro­tehniku i zaštitu okoliša, Edina radi u firmi „Euroing“ sa sjedištem u Bihaću. Pored toga, angažovana je kao vanjski saradnik za brojne projekte biroe. Vikendi za Edinu nisu vrijeme za odmor, već prilika da radi na svojoj plantaži aronije u rodnom Bu­žimu. Ovaj projekat nije po­kre­nula zbog finansijske dobiti, već radi fizičke akrti­vnosti i posti­zanja balansa između kancelarijskog posla i boravka na otvorenom. Tako­đer, odla­zak na plantažu omogu­ćava joj da provodi više vremena sa svojom majkom.
Svaki vikend provodim kod svoje majke, radim na pla­ntaži dok ona obavlja kućne poslove, ali pomaže i meni ko­li­ko joj snaga i godine dozvoljavaju. To me posebno moti­više da ustrajem u ovome, kaže Edina.

Lično zadovoljstvo, mir i duhovna sreća
Njena plantaža proizvodi samo dva proizvoda: svježu aroniju i hladnocijeđeni sok sa stopostotnim udjelom voća, bez aditiva i šećera, a biljke se zalijevaju isključivo vodom iz prirodnog izvora i hrane stajskim gnjojivom.
Iako od uzgoja aronije nije moguće živjeti, Edina nagla­šava da su lično zadovoljstvo, psihički mir i duhovna sreća zagarantovani.

Nema tu neke finansijske zarade, čak smo na gubitku, ali imam svoj unutrašnji mir, psihičko zadovoljstvo i fizi­čku aktivnost čime balansiram svoj petodnevni rad u kancelariji ili na terenu u građevini. Svoj sam gazda na svom, radim koliko hoću ali nakon napornog i teškog fizičkog rada čovjek osjeća unutrašnje zadovoljstvo i sreću, više nego da je zaradio određeni novac, objašnjava Edina.
Edina Muratović Isović (40) predstavlja inspirativan primjer osobe koja uspješno balansira između profesiona­lnih obaveza i ljubavi prema prirodi, pronalazeći unutra­šnje zadovoljstvo i mir u radu na svojoj plantaži aronije.
Počela je sa plantažom od 1.500 metara kvadratnih zasada maline, koje je morala ugasiti zbog niske otkupne cijene i zbog neposjedovanja velikih kapaciteta vlastite radne snage. Nastavila je sa proizvodnjom aronije i ima 300 grmova na 1.500 metara kvadratnih koji su u maksimalnom rodu i prinosu.
Prije pokretanja plantaže malo sam istraživala aroniju jer je to tada bila nepoznata biljka kod nas. Razgovarala sam sa raznim proizvođa­čima koji su imali neko svoje tržite, ali je ono bilo malo te su se oni kasnije ugasili, kaže Edina.

Oaza prirode
Balans između obaveza u porodici i profesionalnoj ka­rijeri sa radom na plantaži odlično je uklopila da niko ne ostane uskraćen za dio nje kao kćerke, majke, supruge i radne kolegice. Vikend joj dođe kao vrijeme relaksacije, a rad na plantaži neki vid izduvnog ventila.
Jedan tipičan dan na mome poljoprivrednom ga­zdi­nstvu kojeg sam nazvala „Oaza prirode“ počinje ustajanjem u 8,00 sati ujutro i sa standardnim obavezama kao što je priprema doručka i izlazak na polje. Ako je u pitanju košenje trave oko stabala aronije, onda to radim kosilicom, ili trime­rom ali više preferiram rad sa trimerom. Kada planiramo berbu, onda iskupimo prijatelje i rodbinu, pripre­mimo ambalažu u koju spremamo aroniju uz fizički rad imamo roštilj i druženje. Mlađi koji imaju više snage, na plantaži beru aroniju, a stariji kod kuće vrše tzv. bobanje – skidanje aronije sa petiljki gdje ostaje sami plod tj. bobice aronije. Nakon toga vršimo pakovanje aro­nije koju operemo i stavljamo u pvc kontejnere, a zatim je vozimo na proces obrade. U danima branja aronije, dan nam počinje u 5,00 sati ujutro i završava u 23,30 sati sa odvozom na mlijevenje i hladno cijeđenje jer aronija ne smije da stoji više od jednog dana u kontejnerima iz razloga što bi sok mogao početi da fermentira, pojašnjava Edina.
Dodaje, kako je najveći izazov u ovom poslu plasman proizvoda. Po naučnim istra­ži­vanjima i po agronomskim procjenama jedna stabljika aronije, ovisno o mjestu uzgoja i plodnosti zemljišta, može maksimalno da prinese 15 kilograma. Od jednog kilograma može se dobiti od 0,35 do 0,65 litara po jednom kilogramu, ovisno od godine, zemljišta i drugih faktora.

Nikada nismo nešto aktivno zarađivali od prodaje aronije, osim ličnog zadovoljstva i dobrih povratih informacija naših korisnika koji naš sok koriste iz zdra­vstvenih razloga. Sok aronije izuzetno je dobar za popravljanje krvne slike, aronija ima i svoja antikancerogena svojstva, posebno nakon kemo­te­rapije kada služi za podi­zanje krvne slike. Ima smiru­juće i opuštajuće dejstvo kao npr. uslijed velikog fizičkog umora i tada kada se uzima aronija čovjek se osjeća bolje i odmornije. Trudimo se održati kvalitet, uradili smo ambalažu za naš proizvod, reklame na društvenim mre­žama, ali prodaja je uglavnom niska. Bilo bi dobro kada bi naši prijatelji, rođaci i komšije podržali male biznise kao što je naš. Svako kada bi kupio po jedan litar soka od aronije to njima ne bi ništa značilo na finansijskoj osnovi, a nama bi puno doprinijelo u rasprodaji proizvoda jer stvarno puno uložim u radnu snagu i održavanje plantaže. Razgovarali smo o izvozu za jednu poznatu firmu u Turskoj, ali je naša proizvodnja aronije i proizvodnja u Unsko-sanskom kantonu toliko mala da se njima nije isplatilo ići u tu priču, ističe Edina.

Plasman proizvoda na lokalnom nivou
Proizvode uglavnom pla­sira na lokalnom nivou, a neku manju količinu preko prijatelja izveze u inostranstvo. Uglavnom nema neki uhodan lanac prodaje, niti neku zadrugu koja otkupljuje aroniju.
Bilo bi dobro da imamo neku ustanovu koja bi sakupljala i otkupljivala aroniju, te je izvozila vani firmama koje se bave preradom i proizvodnjom proizvoda od aronije na veliko. Dodatno smo posadili 30 stabljika bo­rovnice koje koristimo za lične potrebe. Pored toga imamo i 200 orhana na plantaži, tako da je kompletna parcela, koja ima oko 8.000 metara kvadratnih, vrlo ra­zno­­lika sa različitim voćem i povrćem, kaže Edina.
Što se tiče savjeta ženama, Edina smatra da je to vrlo težak posao za jednu ženu, kako kaže-kruh je to sa sedam kora.
Poljoprivreda je teška za ženu i teška za plasman proi­zvoda, te ju je zbog toga bolje­ zaobići. Svaki biznis ima svoju nafaku i ukoliko neko ima san i želju da se bavi time rezultati će doći. Treba postaviti ciljeve visoko i prema njima koračati hrabro. Preporučila bih svima koji planiraju da osnuju svoj mali biznis da se može ostvariti uspjeh, bez obzira na sve negativne utjecaje, poručuje Edina.
Fahrudin Vojić

Objavio: usn krajina