20/05/2024
20/05/2024
Objavljeno: 23-02-2024 | 11:55
Iako im je studij na Univerzitetu u Sarajevu otvorio vrata postdiplomskog obrazovanja u Evropi, na upit o kvalitetu njihovog obrazovanja u BiH, ističu kako postoje značajne razlike u usporedbi sa Švicarskom, pogotovo u pristupu studenata samom studiju
Kemal Mehinagić i Ismar Klebić su Bosanci koji su se 2015. godine zaputili put Švicarske, gdje su otišili na stručno usavršavanje iz oblasti veterine, a ostali i na doktorskom studiju kojeg su nedavno uspješno priveli kraju i postali prva dva doktora veterinarske patologije. Nakon četiri godine predanog rada postali su prvi diplomirani specijalisti veterinarske patologije iz Bosne i Hercegovine.
Kemal je nakon specijalizacije ostao u Švicarskoj, gdje trenutno radi na Institutu za virologiju i imunologiju u blizini Berna. Njegov trenutni rad fokusiran je na proučavanju virusa Afričke svinjske kuge (ASK) i imunoloških odgovora na isti, doprinoseći globalnim naporima u suzbijanju ove zarazne bolesti. Ismar se nakon specijalizacije pridružio BASF-u, najvećoj svjetskoj hemijskoj kompaniji sa sjedištem u Ludwigshafenu. Tu obavlja funkciju toksikološkog patologa i aktivno učestvuje u naučno-istraživačkom radu, doprinoseći razvoju novih inovacija iz oblasti hemije i veterinarske medicine.
Put nauke je težak
Kemal i Ismar su se upoznali i sprijateljili tokom studija veterinarske medicine na Veterinarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu (VFS), a nakon završetka studija Kemal odlazi u Bern gdje započinje program specijalizacije iz oblasti patologije, takozvani residency.
– Residency je program specijalizacije koji traje četiri godine i obuhvata razne aspekte patologije, kao npr. tehnike obdukcije, mikroskopiju, seminare teoretskog znanja i rad sa studentima. Ja sam zvanično počeo sa radom u januaru 2015. godine. Godinu dana poslije, Ismar je završio svoj studij i uz odobrenje nadređenih pozvao sam ga da na institutu u Bernu obavi nekoliko sedmica stručne prakse. Ismar se odlično uklopio u tim, pa me je šef jedne prilike upitao da li bi i Ismar bio zainteresovan za residency. Tako je sve krenulo, Ismar je ubrzo nakon toga primljen na specijalizaciju, uz uslov da do početka radnog odnosa mora savladati određeni nivo njemačkog jezika, prisjeća se Kemal, koji je zbog vremena provedenog u ratnom izbjeglištvu već poznavao njemački jezik.
Tokom završne godine studija u Sarajevu, Ismar je posvetio svoje vrijeme volontiranju na Katedri za patologiju, aktivno se angažujući u patološkoj dijagnostici, istraživačkim projektima i pisanju naučnih radova. Njegov izuzetan trud i kvalitet rada nisu prošli nezapaženo, pa je uprkos nedostatku poznavanja njemačkog jezika pozvan da se pridruži Institutu na kojem je već bio angažovan Kemal.
– U februaru 2016. godine, ja sam započeo svoju specijalizaciju. Dok sam čekao vizu, intenzivno sam bio posvećen učenju njemačkog jezika, koji je bio neophodan za moje dalje profesionalno usavršavanje u Švicarskoj. Moj odlazak u Švicarsku predstavljao je novo poglavlje u mom životu, a započeo je u studentskom domu dijeleći sobu sa mojim današnjim najboljim prijateljem i kumom Kemalom, priča Ismar.
Uz navedenu specijalizaciju, obojica su završili i doktorske studije iz oblasti veterinarske medicine.
– Ja sam ustvari izvorno primljen na kombinovani program obuke, koji pored navedene specijalizacije uključuje i doktorske studije iz oblasti patologije. Bitno je naglastiti da u okviru veterinarske medicine postoje dvije kategorije doktorskih studija. Jedna varijanta obuhvata kraći program koji traje između 12 i 18 mjeseci, nakon čega se stječe titula doktora veterinarske medicine (dr. med. vet.). Kako sam se u sklopu specijalizacije bavio i istraživačkim radom, ovu titulu sam stekao paralelno sa specijalizacijom, priča Kemal.
Dodaje, kako s druge strane postoji i zahtjevniji program u trajanju od četiri godine, a uspješnim završetkom istog se stječe akademska titula “Doctor of Philosophy” ili “Doktor filozofije“, odnoso PhD.
– Iako naziv sugerira fokus na filozofiji, zapravo se odnosi na najvišu akademsku titulu koju pojedinac može postići u mnogim disciplinama, uključujući i veterinarsku medicinu. Ja sam svoj PhD radio na Institutu za virologiju i imunologiju u Mittelhäusernu, malom mjestu pored Berna, fokusirajući se na molekularne karakteristike virusa ASK, pojašnjava Kemal.
Bez jezika nema priče
Za razliku od njega, Ismar je imao nešto zahtjevniji put, koji nije bio lagan. U samom početku radio je sa studentima, te bio primoran komunicirati na engleskom i ograničenom njemačkom jeziku.
– Izveštaji o slučajevima obdukcija, koje smo morali svakodnevno sastavljati na njemačkom, predstavljali su veliki izazov za mene. Bilo mi je potrebno znatno više vremena nego kolegama kojima je njemački bio maternji, ali sam uz podršku Kemala i ostalih kolega uvijek uspijevao obavljati zadatke na vrijeme. Nakon tri godine predanog rada i učenja, dobio sam priliku da se počnem baviti i istraživačkim radom u sklopu doktorskih studija, tačnije istraživanjem raka dojke. Istraživački projekat bio je izuzetno zanimljiv i pružio mi je priliku raditi na dotad neistraženim poljima molekularne biologije raka. Nakon završetka projekta, Švicarski nacionalni fond za nauku ocijenio ga je kao vrijednog daljeg razvoja i podržao ga milionskim sredstvima, priča Ismar.
Nakon uspješno odbranjenog doktorata, Ismaru se otvorila prilika karijere za poziciju patologa u BASF-u. Sa svojih 130.000 uposlenika, BASF je poznat kao lider u hemijskom sektoru, a Ismar je sada jedan od sedam toksikoloških patologa uposlenih u sjedištu firme u Ludwigshafenu.
– Sve što sam naučio u Bernu sada primjenjujem ovdje, s razlikom da u BASF-u imam priliku raditi i na mnogo kompleksnijim stvarima, ističe Ismar s ponosom.
Njegova stručnost i predanost poslu sada imaju globalni utjecaj, čime pridonosi znanstvenim inovacijama i unapjeđenju industrije u BASF-u.
Bosna i Švicarska nebo i zemlja
Iako im je studij na Univerzitetu u Sarajevu otvorio vrata postdiplomskog obrazovanja u Evropi, na upit o kvalitetu njihovog obrazovanja u BiH, ističu kako postoje značajne razlike u usporedbi sa Švicarskom, pogotovo u pristupu studenata samom studiju.
– Bio sam iznenađen koliko su studenti u Švicarskoj gladni znanja. Skoro svakodnevno zahtijevaju i dolaze na vannastavne konsultacije, nakon predavanja i vježbi uvijek imaju dodatnih pitanja i žele da budu uključeni u raznorazne seminare i istraživačke radove. U Bosni se često, kao što je nažalost i kod mene znalo biti, studiranje svodi na polaganje ispita, upisivanje ocjena i prelazak na sljedeći predmet. Nažalost, imam osjećaj da je manje želje za pravim razumijevanjem materije i produbljivanjem znanja, objašnjava Kemal.
Ističe da, unatoč mnogobrojnim izazovima, u BiH postoji izuzetan kvalitet pojedinaca koji žele raditi značajna istraživanja, ali sistem često nedovoljno podržava tu ambiciju.
– U BiH ima izuzetno puno odličnih stručnjaka koji su u stanju provoditi vrhunska istraživanja, ali je nažalost jako teško doći do sredstava. Ipak, s obzirom na uvjete u kojima rade, ljudi postižu izuzetne rezultate. U Švicarskoj se nauka jako mnogo cijeni, što se vidi po ogromnoj količini novca koji se izdvaja za raznorazna istraživanja, uključujući i ovo moje istraživanje o ASK, kaže Kemal.
Kako se u svakodnevnom radu bavi ovim opakim virusom, pomno je pratio dešavanja vezana za izbijanje ove bolesti u BiH. Iako su posljedice pojavljivanja ove bolesti u BiH katastrofalne, Kemal s entuzijazmom priča o potencijalnim suradnjama koje se mogu izroditi iz toga.
– Kontaktirao sam svoje bivše profesore sa fakulteta u Sarajevu, kako bi uspostavili suradnju i razmijenili virusne uzorke. Prvi uzorci iz BiH već u februaru trebaju stići u Mittelhäusern i izuzetno mi je drago što su kolege sa fakulteta bili zainteresovani za suradnju. Kada se ASK pojavila u BiH, Ismar i ja smo uz pomoć direktorice mog Instituta pokušali organizirati i neke edukacije za veterinare, ali nažalost u tom momentu nismo imali dovoljnu podršku vlasti, ističe Kemal.
Obojica ističu kako su voljni pomoći razvoju edukacije i naučno-istraživačkog rada u BiH, posebno iz oblasti patologije.
– U Evropi postoji krovna organizacija svih veterinarskih specijalizacija koja diktira pravila i uslove za postizanje titule specijaliste. Da biste uopšte mogli pristupiti završnom ispitu, obuku morate odraditi na akreditovanom institutu pod mentorstvom barem jednog diplomiranog specijaliste. Trenutno Veterinarski fakultet u Sarajevu nema takvu akreditaciju, ali se kroz diplome koje smo mi stekli otvara mogućnost za dobivanje iste. Želimo doprinijeti tome da se veterinarska patologija u BiH izučava na još većem nivou i da studenti imaju mogućnost stjecanja internacionalno priznatih diploma bez da napuštaju BiH, poručuje Ismar.
Fahrudin Vojić
Objavio: usn krajina
