21/05/2024

KAKO UČE DJECU SRBIJE: Veliko prikrivanje genocida u Srebrenici, opsadu Sarajeva jedva spominju

Objavljeno: 03-05-2024 | 07:04

KAKO UČE DJECU SRBIJE: Veliko prikrivanje genocida u Srebrenici, opsadu Sarajeva jedva spominju

Jedan od najporaznijih zaključaka je da su do danas u skoro svim udžbenicima ostali neokrnjeni Miloševićeva ideologija i njegova djela, ocjenjuje za Nova.rs istoričarka Dubravka Stojanović, profesorica filozofskog fakulteta, analizirajući knjige iz kojih historiju uče djeca u srbijanskim školama. Upozorava da se Srbi sve više prikazuju kao gubitnički narod, okružen neprijateljima, što može biti pogubno za mlade generacije, koji na osnovu takvih knjiga grade predstavu o svijetu oko sebe.

Dubravka Stojanović je u svojoj knjizi “Prošlost dolazi” sabrala istraživanja duga skoro 30 godina o udžbenicima historije u školama u Srbiji. Obuhvaćeni su udžbenici od Balkanskih ratova, do današnjih dana i analizira se kako su u njima predstavljeni Balkanski ratovi, Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat i ratovi vođeni devedesetih, kao i kako se mijenjalo tumačenje tih događaja.

– Nema nikakve distance i nikakve kritike Miloševićeve politike, nikakve odgovornosti. Čak se koriste i njegovi argumenti. To je najupadljivije u udžbenicima objavljivanim odmah poslije 2000. godine. Po njima, raspad Jugoslavije počinje smjenom Rankovića 1966. i Ustavom 1974. Dakle odgovorni su komunisti, a ne nacionalisti, Ustav iz 1974, a ne onaj iz 1990. To je idealno, jer jednim udarcem odgovornost bacite na dežurne krivce, a abolirate nacionaliste. Jer proklamovani ratni cilj je bila granica Karlobag-Karlovac-Virovitica, a o tome ni slova nema ni kod Rankovića ni u Ustavu 1974 – ističe.

Iz toga se, kako navodi, jasno vidi da pad Miloševića nije doveo i do pada njegove ideologije.

– To objašnjava zašto se mi i dalje koprcamo zarobljeni u istim pitanjima više od 30 godina. Ne možemo da nađemo izlaz jer nismo promijenili odgovor koji dajemo na ta pitanja. A nismo ni postavili nova drugačija pitanja – naglašava.

U školskim knjigama, kako dodaje, “ne samo da nema pitanja odgovornosti za najnižu tačku na kojoj se Srbija ikada našla, nego se Miloševićevi potezi direktno podržavaju”.

– Žrtve su samo srpske, zločini su samo tuđi. Đacima ništa neće biti jasno, ni zašto više skoro da nema Srba u Hrvatskoj, ni zašto su bile sankcije, kako smo stigli do bombardovanja, kako je izgubljeno Kosovo? Pošto nije opisano šta se dogodilo, time se podržava teza da je ’uvijek sve protiv nas’, što je iracionalan odnos prema prošlosti. Mora da se razumije kompleksnost tih događaja, da bi se nešto promijenilo i da se takve stvari više ne bi ponavljale – naglašava Stojanović.

“Ni riječi o opsadi Dubrovnika”

Primjećuje da u današnjim udžbenicima “opsada Dubrovnika, koja je trajala osam mjeseci, uopšte se ne pominje, iako je upravo bombardovanje tog grada koji je svjetska baština stvorilo krajnje negativnu sliku srpske strane u međunarodnoj javnosti”.

– Opsada Vukovara, koja je trajala skoro tri mjeseca i završena je ratnim zločinom na Ovčari i protjerivanjem hrvatskog stanovništva, se u udžbenicima od 2000. do danas skoro uopšte nije spominjala. U najnovijim udžbenicima se ti događaji nisu mogli izbjeći, ali su, osim u jednom, prikazani u iskrivljenom svjetlu. Čak se koristi Miloševićeva terminologija, pa se, na jednom mjestu, za osvajanje tog grada kaže da su jedinice JNA ’odblokirale grad’ – objašnjava.

Navodi da se samo u dva udžbenika “danas pominje odbijanje plana Z4 koji je nudio Srbima u Hrvatskoj skoro veću autonomiju nego što je Kosovo imalo u Srbiji”.

– Oluja ostaje potpuno nejasan događaj jer se skoro ni u jednoj knjizi ne navodi da je postojala Republika Srpska Krajina koja je zauzimala trećinu Hrvatske. I umjesto da se kaže da je osvajanje značajnih dijelova Hrvatske bilo pogrešno i da je dovelo do Oluje koja je iskorištena za protjerivanje 200.000 Srba, to je sve prećutano, zahvaljujući čemu se ovdje i dalje vodi ista, pogubna politika – ocenjuje Dubravka Stojanović.

Jezične vratolomije oko Srebrenice

Niz je nelogičnosti, ali i istorijskih prećutkivanja i u lekcijama o ratu u Bosni i Hercegovini tokom devedesetih.

– Nije opisano šta se desilo, samo se u jednom današnjem udžbeniku kaže da je RS stavila pod kontrolu najveći dio BiH, ali se ne kaže kako se to desilo. Opsada Sarajeva koja je trajala četiri godine se pominje samo u dvije knjige. U jednoj sa tačnim podacima, a u drugoj tako da se stiče utisak da su opsjednuti zapravo bili sami Srbi – prenosi sagovornica Nove.rs.

Što se Srebrenice tiče, za nju je najzanimljivije bilo analizirati koliko energije je potrošeno na prikrivanje, i to posebno u gotovo svim udžbenicima objavljenim poslije 2021. godine.

– Neki su prikazali kao da su žrtve pale u borbama, a ne da se radilo o masovnom zarobljavanju i ubijanju civila. Iseljavanje bošnjačkih žena i djece prikazano je kao humanitarna akcija, a ne kao etničko čišćenje. Najzanimljivije je kakve su sve jezičke vratolomije primjenjene da se zataška presuda najvišeg suda Ujedinjenih nacija. U jednom udžbeniku se kaže da se još vode pravne debate o ocjeni tog zločina, u drugom da Srbija nije prihvatila tu presudu. Time se ne samo poništava presuda, nego i Deklaracija kojom je Skupština Srbije prihvatila tu presudu! Da li to autori ne znaju ili namjerno ne govore istinu? I šta je gore? – pita Dubravka Stojanović, a nastavak analize možete čitati ovdje.

Objavio: usn krajina