NEKOLIKO CRTICA: Podebljanih stavki „vječnog“ rata – trajnog stanja ljudske rase

Prva pročitana knjiga, samo zbog naslova, koji je zagolicao moju tadašnju šestogodišnju glavu, „Crtice iz moje mladosti“ Ivana Cankara, prije nego li sam i krenuo u školu, ostavila je priličan dojam na moje shvaćanje uopće. Muku sam mučio da dokučim „šta mu znače te crtice“, jer sam kao dijete crtice vezao doslovno uz ono što znače – crtice i ništa drugo. A ako tome dodamo tadašnju naslovnu stranu knjige koja je likovno bila riješena tako da su pored lika jednog dječačića (Ivana) ukoso bile isrctane kratke linije, koje su mi tada više lličile na kišu, onda je moja tadašnja mogućnost shvatanja „crtica“ dovedena do totalne nelogičnosti. Knjigu sam i pročitao, a nisam shvatio šta su „crtice“…

– CRTICA PRVA –

Nisam vjerovao da će se obistiniti izjava mog imenjaka, kada je prije 15 i više godina, skoro pa proročanski (gluho bilo), izjavio da Izrael i Iran nikada neće zaratiti. Da budem precizan, nikada neće ući u otvoreni sukog zbog Palestine.

U odnosu na obostrano prolivenu višedecenijsku žuč i mržnju, zvuči nejerovatno, rekli bi paradoksalno! Ali, kako vidimo paradoksa nema. Ako ga je i bilo on (paradoks) nestaje istom brzinom, kako nestaje životni prostor Palestinaca.

– DRUGA CRTICA –

Jedan od najvećih mislilaca 20. vijeka, Bertrand Russell, u svom viđenju svega onoga što pritišće Bliski istok, izjavio je da Izrael svakom novom ili sljedećom vojno-brutalnom akcijom, „podebljava“ efekte one prethodne, a poništava sve ono što je dogovoreno kao temelj bilo kakvog trajnog uređenja odnosa između dva naroda. Odnosno, Izrael kod međunardone zajednice, ma šta to bilo, ne želi ostaviti prostora da se vrati na položaje od prethodne agresije, već uporno i sistemski označava Palestince kao one koji su krivi za svaku akciju, pri kojoj perfidno i sistemski doslovno stišće za gušu narod Palestine i stješnjava ih na sve manjem prostoru.

– CRTICA TREĆA –

Današnja, ali jedanko tako i jučerašnja, vjerovatno i Evropa sutrašnjice, stalno i iznova se zgražava nad „islamskim terorizmom“, džihadom i svim drugim oblicima ove pojavnosti. A nijednom da postavi pitanje „Zašto?“.

To zlo što oni zovu terorizmom, NASTALO je isključivo zbog Palestine i izraelskog terora nad Palestinicima, kao jedini „ODGOVOR“ nemoćnih, svakodnevno višedecenijski potlačenih Palestinaca.

Ovo je samo jednom, javno na tv-u, izjavio Pavle Kalinić, nekadašnji savjetnik, nekadašnjeg zagrebačkog gradonačelnika, inače jedan među prvima koji je objavio znanstveni rad na temu sigurnosti.

Danas ga nema u eteru.

Neka se svaki pojedinac zapita šta bi uradio da su mu pradjed, djed i otac mrcvareni onako kako su ugnjetavani i uništavni Palestinci.

-ČETVRTA CRTICA-

U zoru možebitnog prijema naše i država regije u familiju EU, njemački ministar za …. nešto, reče da se muslimani moraju više potruditi oko dokaza pripadajuće tolerancije i jače osude antisemitizma.

Bit će da ne smije ovaj „precizni“ Nijemac da osudi, ne samo brutalnu izraelsku agresiju na Pojas Gaze, već i na pojačanu izraelsku, jednako brutalnu aktivnost, oko otimanja zemlje na Zapadnoj obali i svakodnevnom protjerivanju cijelih sela i naselja ove, kako B. Russell reče, davno otete zemlje u nekim prijašnjim terorističkim akcijama države Izrael. Države, koja je nastala samo jednim potezom pera i pozivom na vjersku knjigu, umjesto na međunarodni poredak, koji je definitivno umro.

-CRTICA PETA-

Pandorina kutija je otvorena. Bolje reći, otvorena je „sezona lova i progona“ slabijih, malobrojnijih i onih koji nisu pod zaštitnom kapom svjetskih sila. Pitanje je je li ikada bila zatvorena? Tako da nas, nakon ovoga što proživljava palestinski narod, ništa ne može iznenaditi.

Pogotovo ne pisanje nekog fićfirića na Indexu, u kojem se s velikom zabrinutošći pita „Kako to da Palestinci ne prosvjeduju protiv Hamasa“. Pa iako i među samim Palestincima ima onih koji su shvatili sve ono iz „Crtice prve“, čovjek ne može a da ne odgovori takvom fićfiriću na jedan poseban način.

Recimo, kako bilo kome objasniti, pogotovo nakon što se u Hrvatskoj uvriježila čista laž da je „Jugoslavija tamnica hrvatskog naroda“, da je ta „tamnica“ u poređenju s iskonskom tamom Palestine bila i ostala dječji prdec, ništa.

Ipak, možda je današnja sloboda koju imaju bila „sanjana“ iz jednog prilično zeznutog razloga. Jer se u ondašnjoj SFRJ u Hrvatskoj radilo sve što i danas, osim što nisu mogli na mjestima javnog okupljanja ovako glasno i slasno podviknuti „za dom spremni“. Ako je ovaj poklič bio razlogom takve tamnice, onda se tu nema šta dodati. Osim da su obezvrijeli vlastite žrtve, a više nego inače dali smisla srpskim žrtvama .

Nakon 30 godina njihove slobode, skoro pa svaki dan vidimo i čujemo samo natezanja oko HOS-a i, naravno, „za dom spremni“. Čovjek ne smije ni zamisliti šta bi naši susjedi bili u stanju uraditi da su prošli kalvariju Palestine!?

-ŠESTA CRTICA-

Zemlja ubrzano klizi u promjene koje svjedočimo svaki dan. Vjetrovi, oluje, poplave, potresi,…rat(ovi).

Pored svih vrlina, znanja i vještina, čovjek nema onu da predvidi budućnost „civilizacije“, a kako vidimo i ova što se tiče prognoze vremena ništa nam ne znači.

-REFA – ILI PODEBLJANA CRT(IC)A

Prvo ću se vratiti u našu ratnu prošlost kada je ministar vanjskih poslova dr. Haris Silajdžić, u jednoj u nizu paklenih ofanziva srpskog agresora, na CNN-u prilično mudro parafraziorao povijesne riječi Winstona Churschila i rekao „Give us the tools, and we will finsih the job“. Otvoreno se protiveći, tada nevidljivoj, podvali iz Hrvatske (Franje Tuđmana i Mate Granića), i jednoj lukavo osmišljenoj uroti kojom su, umjesto našim novcem kupljenog oružja, u Bosnu „dopremili“ nekoliko stotina stranih boraca, naravno, mudžahedina, džihadista i to preteženo, vidi vraga i koincidencije s prvom crtisom ovog teksta – iranskih boraca. Treba li napomenuti da je tadašnja BiH bila okružena neprijateljima sa svih strana. Jedino što je moglo ući, ulazilo je preko zvaničnog Zagreba.

Dakle, umjesto traženog oružja (mislilo se na tešku artiljeriju, haubice, tenkove) mi smo dobili kukavičje jaje s kojim su kasnije probali pred svjetskom javnosti „opravdati“ unaprijed zacrtane zločine u Ahmićima, Mostaru, srednjoj Bosni i ostvariti zacrtani cilj – „Banovinu Hrvatsku“.

Danas iz te iste Hrvatske, s istog „izvora mudrosti“ – Mate Granića, hrvatska diplomacija, samo i isključivo zarad pokušaja ostvarivanja ratnih ciljeva u našoj BiH, naravno drukčijim metodama, ali istim principom, čini iste povijesne greške i glasa protiv mira u Palestini. Zauzvrat će najvjerovatnije dobiti podršku ukupnog izraelskog aparata u subverzivnim akcijama protiv naše države.

(Za one koji nisu čuli za Matu Granića, to je isti onaj savjetnik K.G. Kitarović koja je na njegov nagovor, prije nego li će pokisla do kože, zaplesati na jednom ruskom stadionu, onako usput rekla kako u „Bosni i Hercegovini „čuči“ 10,000 mudžahedina“)

Dobro otvorimo oči. Ne vodimo se emocijama, a pogotovo se ne smijemo voditi histerijom i bijesom, već krajnjim oprezom i mudrošću.

p.s. U vremenima što su uslijedila nakon Prve knjige, pohvatao sam šta su crtice.

Objavio: Osman Delić