PETO GODIŠNJE DOBA: Apokalipto

“Dovršite ih”, flomasterom na avio-bombi napisala je bivša američka kandidatkinja za predsjednicu, dok je bila u posjeti državi stvorenoj na otimačini, progonstvu i ubijanju. Iste večeri, usljed granatiranja, u Rafahu je ubijeno više od 70 ljudi, najviše djece. I nije zapelo kod mutave Haley, ona je samo kotačić u ovom svirepom svijetu koji je žedan tuđe krvi, i da bi utolio žeđ, histerično vrišti : daj još, daj još, dovršite ih. Kuda smo to pošli kao civilizacija, pitam se, evo ima prekonekoliko decenija, jer nije ovo ludilo ujahalo nezvano, samo, preko noći. U nas na odgovorne i važne državničke funkcije po pravilu, stranački kandidati bez dana staža u struci bivaju imenovani i to naravski, prolazi ispod radara javnosti, koju ionako niko ništa ne pita. Osim svake druge i svake četvrte, po jedan dan, kada se narodu ufura da je kao on taj koji kroji ko će da nas vodi ravno do dna. Vrijeme kao i ljudi, promjenljivo, a kad bi se baš ravnalo po nama, možda bi nas vrijeme ovakve kakvi smo, satralo kao prastare civilizacije. A što ne znači da neće, rekao jedan pjesnik davno. Ako nije vrijeme, meteori, nešto se jače od ljudske zloće pobunilo protiv toga i cap-cap, sada o njima učimo kao o davno izumrlim pokoljenjima. Onako, žao mi onih divnih divljih konja što pasu po još uvijek zelenim livadama, al i njih ubijaju, zar ne? Vele ljudi, razmnožavaju se, pa ih valjda zato treba rokati, jer para da se zaštiti ta dragocjena divlja vrsta divnih konja, nikad nekako namiriti, vazda odu za veće plaće samoprozvanih vladara naših života. Turizam će biti naša vodeća privredna grana, koju smo već počeli rezati, a da na nju ni zasjeli kao turistikolozi nismo. Ne pravi se brajo turizam tako što digneš cijenu smještaja, napomeneš da u apartmEnu imaš klimu i tevejac, onda goste odereš, al’ pošteno, i ne platiš porez kako bi se valjda, razvijala cijela regija. Jok, logika je kod nas uvijek bila, daj ti meni sada, a što će se nekad sve to strmeknuti, koga briga. Betona, betona nam dajte, parkove nećemo, a više nas i ne zanimaju obale Une s kojom se dičimo još samo slušajući priče ostarjelih sugrađana, kada je rijeka sa svojim obalama, pripadala svima. Apokalipto, sviraju….

Objavio: usn krajina