PETO GODIŠNJE DOBA: Oni što dolaze za nama

Kad su prošle sedmice oba pala, ne sjećam se kad je veća globalna panika nastala. U roku odmah mediji su izvještavali da je pad Facebooka i Instagrama uzrokovan ne znaju ni oni zašto, a narod je bio zabrinut gdje će sada iznositi svoja mišljenja, tuđi prljavi veš i na čije će sad prozore viriti, pa pričati okolo kakve su zavjese u komšinice, jer eto, pali su. Džaba viri, nema kome reći. Malo je na X-u Musk provocirao tu nezgodu, na kraju su se oba digla i onda nam je život opet postao normalan. Neki dan mi prijatelj reče da ako ujutro ustanem i osjećam neku mučninu od dana koji treba pregurati, da to znači da je moje mentalno zdravlje sasvim ok. Ja nisam ništa rekla, samo sam blenula u njega, pa je on dodao da bi ga razumjela, da to znači da moj sklop prepoznaje sve devijacije u društvu na koje se ne može naviknuti, pa mi je kao zato muka. Bogati, kad si ti postao doktor za mozak, upitam, kaže nisam, ali kad sam imao te muke rekao mi jedan učenjak za mozgove da ne brigam, da je to to i od tada mi je sve ravno ne do mora, nego i tri dana leta odavde. Onda sam brzopotezno popila kafu i razgulila u dan spremna na sve novonormalnosti od kojih mi se prevrće utroba. Malo sam se i prepala, jer sam se osjećala kao uloga u Orwellovoj 84-oj, ona kad ne progovara, a ni očima ne daje znak da nešto nije u redu, jer imaju hodajući video nadzori koji prate gdje ko gleda, pa brajo ako pogledaš prema rećemo političkom antiprotivniku, skupa s njim ćeš da naj….. Bolje da se ja bavim rock and rollom, pa dokle-dotle. Još u onoj državi Atomci su se bavili pacifizmom i podizanju ekološke svijesti, a ja od sinoć u glavi koja eto kako reče prijatelj onaj, sasvim je ok, vrtim stihove: Neki su zaglavili u psihozi, ti ne bježi, stani, sjedi, jedi, što te panika hvata, neće biti trećeg svjetskog rata, nećemo valjda biti mi ta nesretna generacija na kojoj će se izvršiti velika posljednja racija. Ne budemo li, bit će to prvi put da su se Atomci zajebali, ali, ko vidi, vidi da se brzinski svijet okrenuo naglavačke. A ljudi, ljudi su uglavnom kao u postapokaliptičnom stanju, da bi njima bilo dobro, drugom bi isčupali komad kruha iz usta. Ima ih još koji bi da ne budu takvi, ali ih ovi svim silama nastoje potopiti. Pa, na koju će stranu sve ovo prevaliti, možda ova generacija dočeka, pa sazna. Nego, oba su se digla, sad nam je sve potaman. Osim ako opet ne padnu, a „znalci“ za sve i svašta kažu da onda nastaje katastrofa neviđenih razmjera.

Objavio: usn krajina