PETO GODIŠNJE DOBA: Pomrčina

Eto, bilo pomračenje Sunca, baš se totalka pomračilo. Amerikanci kao ono sve u transu, a neki su plakali jer su skontali da eklipsa znači apokalipsa, što nije isključeno da jednom biti neće. Proljeće je, sve behara, samo malo pripeklo više nego što bi trebalo nekako s proljeća, ali šta sad da se radi, mrači se Sunce, eruptiraju vulkani, trese se zemlja svako malo, pa onda ni vrelo proljeće nije više čuđenje. Ustvari, ništa više nije da se zabezekneš. Osim, davno izumrlim običajima kod ljudi, koji su sada uglavnom prekobačeni na digitalu, pa se fino digitalno volimo, slavimo sve što je za slaviti, a i tugujemo tuge. Zapravo, ne moraš ni trošiti vrijeme s kojim ionako ne znamo šta ćemo, pa pisati pisma duga nekome i opisivati kako se osjećaš kao ljudsko biće zbog nečega što je nekog zadesilo. Smislili stručnjaci emotikone, imaš za sve vrste svačega što sada zamjenjuje riječi. Sve je to novonormala, ili se navikni ili ćeš biti neprilagođen. Samo, ne pričaj mnogo, na primjer ako slučajno izvališ nešto, s lakoćom te digitalni ljudi etiketiraju kao teoretičara zavjere, a onda brajo, šta god da ti se desi. Ko drukčije kaže, kleveće i laže. Na političkoj sceni nemam pojma šta se događa, možda zato ne osjećam pritisak u lobanji, naprosto jer ne mogu više pohvatati ko bi s kim, ko protiv koga opet nekako vodio bitke. Bitke za fotelje, naravno, lovu i dobre položaje familijama kako u zemlji, tako u inozemstvu. Ako se nekome ne gadi, neka se slobodno uhvati za vrat sa prvim do sebe i zadave se oko neslaganja zbog političkih antiprotivnih mišljenja. Ni susjedima ni komšijama nije baš lako, jedni oko izbora, drugi isto oko izbora, samo ne znaju jesu li opet pogriješili ili su izabrali jednog, jedinog, najboljeg. Prav za prav, ne smatra me se mnogo ništa u tuđem dvorištu, samo bih voljela da ni oni ne pačaju u naše, niti da rješenje svojih problematičnih stvari, ne rješavaju preko nas. I da se ne brinu za nas, fala im. Što su brinuli, brinuli su, sad neka se pobrinu za sebe, mi za sebe, pa da se konačno ne grickamo zbog takvih stvari. Eto, u svijetu još uvijek ratovi haraju, ginu nedužni, a sve institucije koje su osmislili da budu u službi ljudskih prava, potpuno su obesmišljene. Jedan državnik ispada jači i moćniji od svih svjetskih državnika, institucija, a stradanja nedužnih postaju pogubna statistika. Dakle, novci ciklus je započeo, s onom pomrčinom, vidjet ćemo kuda plovi ovaj brod. Pardon, cirkus.

Objavio: usn krajina