PETO GODIŠNJE DOBA: Put svile

Znači, novitermin, sad se razdružujemo. Sad kao nije k’o fol, nego stvarno zaista. Dobro, pred nama je sezona staro-nove sapunice, u zraku osjećam nove snage kojećekao da opet sve to udruže, pa onda malo halabuke, i ništa. Zadnje tri decenije ovdje je jedno veliko ništa, u tom velikom ništavilu, neko se čak i snašao. Nešto poput štakora, i oni imaju vođe, klanove. A sitna buranija u njih ima zadatak da kad iziđu na površinu jedu hranu i ako riknu, hrana je otrovna, ako prežive, onda i vođe mogu da jedu. Nemam pojma zašto, ali mi sve liči da smo mi mali, neobični, nebitni, poput ovih kušača hrane. Dok mi rikavamo, brkate vođe se maste delicijama, a preživjeli kušači sretni pa presretni što su dobili obrok. Dok jednom ne riknu. Zamjenu će im vođe lako naći, tako je to posloženo u podzemlju, pardon, ni nadzemlje se bolje ne osjeća. Vrijeme se uskočoperilo, nije meni što su kiše lile, nego što su ljudima koji žive od zemlje, uništile usjeve. Države su odmah kazale da će pomoći sitnoj buraniji, vođe se naslikale, sjele u blindirane vozilice i razgulile. Nešto se počelo govorkati o krajnjoj granici do kada ćemo raditi, pa u penziju. Kako su počeli dizati tu rampu, izgleda da sa radnog mjesta odmah idemo u vječna lovišta. Ali, važno je da parlamentarne glave znaju svoja prava, i ma da im se isplati svaka markica za nedolazak na sjednice, međutim, eto jedan put im se omaklo, pa će ostati uskraćeni za dnevnicu. Dabome, digla se dreka, ali kad narodne mase traže svoje zasluženo, onda ove parlamentarne glave imaju velikih problema sa sluhom, vidom, generalno sa osjetilima. Stiže ljeto, pa će godišnjaci, onda nekako s jeseni, možda se opet udružimo, ako bude dovoljno love da se ne razdružimo. U davna vremena zvao se to Put svile, sad kažu: samo prati tok love….

Objavio: usn krajina