13/07/2024

PROF. DR. SULEJMAN TOPOLJAK : Ramazan nas uči štednji i ekonomisanju, a to oboje je jedna od odlika islamske ekonomije

Objavljeno: 10-03-2024 | 08:00

PROF. DR. SULEJMAN TOPOLJAK : Ramazan nas uči štednji i ekonomisanju, a to oboje je jedna od odlika islamske ekonomije

O značaju ramazana, kako da vjernici dočekaju ovaj mubarek mjesec na najbolji način, propisima posta i olakšicama koje postoje u vezi određenih kategorija ljudi, razgovarali smo sa dr. Sulejmanom Topoljakom, profesorom na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću.

Profesor Topoljak je redovni profesor na predmetu Islamsko pravo, a vanredni na predmetu Tefsir (tumačenje Kur'ana) i Akaid (temelji islamskog vjerovanja) na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću. Pored toga, profesor Topoljak je vanjski saradnik u zvanju redovnog profesora na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru od 2003. godine. Jedan mandat je bio sudija Ustavnog suda Islamske zajednice u BiH, kao i član Svjetske unije islamskih učenjaka. Jedan mandat je bio član Upravnog odbora Univerziteta u Bihaću, te drugi mandat član Senata Univerziteta u Buhaću. Član je isto tako Upravnog odbora Fakulteta. Dva mandata je bio prodekan za nastavu IPF u Bihaću, te jedan od osnivača Master studija i pokretač Zbornika radova na IPF u Bihaću. Objavio je više od deset autorskih djela i na desetine naučnih radova, te stručnih recenzija, dva univerzitetska udžbenika. Preveo mnoga važna djela sa arapskog na bosanski jezik i učestvovao u prevođenju kapitalnih djela sa arapskog na bosanski jezik. Učestvovao je i na mnogim naučnim konferencijama i znanstvenim skupovima u zemlji i inostranstvu.

KRAJINA: Post je treći islamski šart i on je bio propisan svakom poslaniku i svakom narodu u svakom vremenu. Zašto je post toliko važan, koji je smisao propisa ramazanskog posta i koje benefite on donosi ljudima?

Prof. Topoljak: Post je temelj islama, a islam je bio vjera svih poslanika. To je jedina vjera koju je Allah slao svim poslanicima da je dostave ljudima kroz cijelu historiju njihovog življenja na zemlji. Vjera je u stvari uputstvo i pravilnik ljudima kako treba da se ponašaju i žive na ovom svijetu. Bez življenja i primjene tog pravilnika nemoguće je bilo kome doći do svog cilja i misije radi koje je stvoren na ovom svijetu, te živjeti, biti sretan i nadati se nagradi i spasu na budućem svijetu. Svaki propis koji nam je propisao Onaj koji nas je stvorio, ima svoj cilj i svrhu. Sve što nam je naređeno je bez sumnje dobro za nas, kako na ovome, tako i na budućem svijetu, i obrnuto, sve što nam je zabranjeno je štetno i pogubno na oba svijeta. Post je naređen svakom punoljetnom, slobodnom, zdravom i pametnom muslimanu da isposti mjesec ramazan, tj. apstinira od jela, pića i seksualnog uživanja svaki dan tokom ramazana u trajanju od zore do zalaska sunca. Onaj ko svjesno, namjerno zaniječe ovaj temelj islama prestaje biti musliman, a onaj ko ga prizna ali ne izvršava, taj ne izlazi iz vjere islama ali ima status velikog grješnika. Post ima svoj osnovni cilj radi čega ga je Zakonodavac propisao, a to je et-takva– bogobojaznost, tj. izgradnja samosvijesti i sveprisustva Stvoritelja u našem životu, kako bismo mogli ići kroz život putem koji nas vodi ka cilju i realizaciji misije radi koje smo stvoreni i poslani na ovaj svijet.To je osnovni i glavni cilj posta. Normalno tu su još popratni ciljevi bez kojih je nemoguće realizovati osnovni cilj, a to su samokontrola, tj. pobjeda samog sebe, svojih prohtjeva i nagona putem kojih djeluje na nas naš najveći neprijatelj, te pobjeda našeg najvećeg neprijatelja šejtana (sotone, đavala op.a.), izgradnja osjećaja društvene, socijalne, bratske i svake druge tolerancije. Tu su još navikavanje na umjerenost koja je osnovna odlika islama, štednju koja je pola nafake (opskrbe), te prilika koja se pruža svake godine svakom muslimanu da se preispita, pokaje, vrati svom Stvoritelju i promijeni svoj život i krene pravim putem. Ramazan je istinska prilika za to svakom od nas. To je, mogli bismo kazati, šok akcija za istinsku sreću na ovom svijetu i spas na budućem svijetu, jer ko isposti ramazan vjerujući u obaveznost posta i nadajući se obećanoj nagradi, biće mu oprošteni prošli grijesi. Ko provede noć Lejletul-kadr u ibadetu (noć u kojoj se određuje sudbina za narednu godinu op.a.) biće mu oprošteni grijesi koje je prethodno učinio. Ko doživi ramazan, a ne budu mu oprošteni grijesi, uistinu je udaljen od Allahove milosti i oprosta. Sve su to benefiti koje je Poslanik, a.s., najavio u vjerodostojnim predajama. Prema tome, samo onaj koji doista ne želi sebi dobro i ne misli o sebi može propustiti ovu šok akciju oprosta, pokajanja i neizmjernih nagrada.

Gazi Husref-begova džamija u Sarajevu

KRAJINA: Kako na najbolji način dočekati ramazan i ispostiti ga u skladu sa onim što Zakonodavac od nas traži, na što posebno treba obratiti pažnju tokom posta i ramazana?

Prof. Topoljak: Kako smo prethodno rekli, ramazan je poseban mjesec u kojem je počelo objavljivanje Kur’ana, u kojem se nalazi noć koja je vrijednija od hiljadu noći u kojima nema te noći, mjesec u kojem se posebno vrednuju dobra djela, mjesec u kojem se džennet priprema za vjernike postače, mjesec u kojem je Allah najmilostiviji, mjesec u kojem je prva trećina Allahova posebna milost, druga Njegov posebna oprost i treća četvrtina Njegovo posebno i neizmjerno oslobađanje od džehennemske vatre. Kada se sve to ima na umu, logično je i normalno da se onda pazi na svaki trenutak tog mjeseca da se maksimalno iskoristi na putu dobra i da se koliko god je moguće, vjernik klone grijeha i zla. To nam je i sam naš Stvoritelj omogućio i olakšao. Dao je poseban bereket u ovom mjesecu, neku posebnu snagu, poseban osjećaj. Ljubav, samilost i odvratnost prema grijehu, nemoralu i stranputici. Često čujemo kako o tome govore i oni koji poste i oni koje ne poste. To je najvjerovatnije posljedica toga što Allah dž.š., u ramazanu sputava djelovanje najopasnijih šejtana (sotona op.a.) kako bi olakšao svojim robovima da se u potpunosti posvete postu i realizaciji svih ciljeva i benefita radi kojih im je i propisao post mjeseca ramazana. Zbog svega toga, postač treba da zna da post nije smo puko gladovanje i sustezanje od hrane i pića, nego da kada ujutro zaposti treba znati da on mora imati kontrolu i upravljati svim svojim bićem. Dakle, treba znati da pored obaveznih vjerskih propisa, klanjanja namaza, učenja i proučavanja Kur'ana, davanja zekata, itd., da kako god njegov stomak i polni organ poste (sudržavaju se op.a.) od zore pa do izlaska sunca, isto tako mora znati da i svi njegovi ostali udovi moraju postiti a prije svega njegov jezik od ogovaranja, psovanja, prenošenja tuđih riječi, klevete itd., njegove oči od gledanja svega što je zabranjeno, razum od spletki i loših misli, ruke od uzimanje harama, noge od hodenja ka zabranjenom i na zabranjena mjesta, uši od slušanja harama itd. Ukoliko se tako ne pokuša postiti i ne posti, onda takav post neće postići željene benefite i rezultate, i nećemo izaći iz ramazana bolji, nego isti ili gori i nećemo moći krenuti a niti ojačati na putu koji vodi cilju našeg postojanja a niti izvršiti misiju radi koje smo na ovome svijetu. Stoga je Poslanik, a.s., rekao da će mnogi postači od posta imati samo glad i žeđ. Tu se krije i odgovor koji mnogi traži po pitanju onih koji klanjaju i poste, ali i dalje se ponašaju suprotno onome što od njih vjera traži. Takvi misle i vjeruju da je vjera samo u džamiji, tj. da su post i namaz svrha sami sebi i da ih je bitno samo obaviti a poslije toga da mogu raditi šta im volja. Apsolutno pogrešno poimanje i praktikovanje vjere, jer vjera se upravo pokazuje izvan džamije i poslije ramazana. Naše ponašanje na javnom mjestu, poštenje ili nepoštenje govori i potvrđuje da li pravilno ili pogrešno praktikujemo i primjenjujemo vjerske propise.

KRAJINA: Često pitanje koje ljudi postavljaju kada dođe ramazan je ko može biti izuzet od obaveze posta? Dakle, na koga se, osim putnika, odnose olakšice nepostenja da li samo bolesni ili tom olakšicom mogu biti obuhvaćene i neke druge kategorije ljudi poput radnika koji rade teške fizičke poslove i sl., te kakav je propis nadoknađivanja ili napaštanja propuštenih dana, a kakav je propis fidje (otkupa propuštenih dana) i na koga se odnosi jedno a na koga drugo?

Prof. Topoljak: Islam je prirodna vjera, tj. njeni propisi su kompatibilni sa ljudskim prirodnim potrebama i stremljenjima. Oni uvažavaju, razvijaju i kanališu te prirodne ljudske potrebe i na taj način štite čovjeka da ne padne na stepen životinje, a niti da osakati svoju prirodu i zanemari tjelesno potrebe poistovjećujući se i nastojeći da ih zanemari kako bi se uzdigao na stepen duhovnog svijeta, jer čovjek je upravo spoj te dvije oprečnosti, spoj animalnog i duhovnog svijeta. Islamske propise Allah nije propisao da oteža i kazni čovjeka nego naprotiv, da mu olakša, da mu sačuva zdravlje kako bi bio jak i snažan i mogao istinski, snažno i odgovorno biti Njegov zastupnik na zemlji. Uvjet da bi neko bio dužan postiti između ostalog je i da bude zdrav i da bude kod kuće, a ne na putu. Prema tome, putnici, bolesnici, nemoćni, trudnice i dojilje koje se boje za zdravlje i život svoje djece nisu dužni postiti ramazan. Oni su dužni da naposte dan za dan kada im se pruži prilika tokom godine i ne mogu plaćati otkup – fidju umjesto posta. Oni koji se ne nadaju ozdravljenju, a ne mogu postiti dužni su za svaki dan posta izdvoje otkup fidju u iznosu jednog obroka kojeg oni obično jedu. Oni koji se namjerno omrse u danima ramazana dužni su nakon što se pokaju kefaret učiniti, koji se sastoji od uzastopnog posta dva mjeseca i plus broj dana koje je mrsio u ramazanu. Ko ne može postiti dva mjeseca dužan ja nakon toga osloboditi jednog roba, a pošto danas nema robova onda ima treća solucija, a to je da nahrani šezdeset siromaha jednim obrokom. Putnik je također dužan napostiti dane koje nije postio na putu poslije ramazana. Radnik koji radi teške poslove je dužan svaki dan zapostiti i postiti sve dok ne osjeti da nije u mogućnosti nastaviti post. Tada treba prekinuti post, a dane koje nije mogao postiti dužan je napostiti poslije ramazana.

KRAJINA: Vječita rasprava, kada je ramazan u pitanju, vodi se oko broja rekata teravih-namaza i oko spremanja iftara. Šta je najbolje klanjati od teravih-namaza i koje tu postoje olakšice kada su u pitanju iznemogle i starije osobe, ljudi koji tokom posta rade i umore se? Kada su iftari u pitanju, koje su količine hrane optimalne i šta ulazi u pretjerivanje sa jelom?

Prof. Topoljak: Poslanik, a.s., je rekao da ko isposti ramazan i provede noći ramazana u ibadetu vjerujući da je to naređene i nadajući se nagradi obećanoj od Allaha, biće mu oprošteni prošli grijesi. Mnogi učenjaci smatraju da klanjanje jacije i teravije u džematu i ostanak u džamiji sve dok je imam ne napusti, ima status provođenja ramazanskih noći u ibadetu. Dakle, svako onaj ko tako postupi s Allahovom dozvolom dobiće obećanu nagradu. Prema tome, kod teravije se uslovljava da se prati imam u džamiji. Kod nas je uobičajeno da se klanja dvadeset rekjata teravije i to je najispravnija verzija koju treba slijediti i primjenjivati. Oni koji rade teške poslove ili su nemoćni da klanjaju dvadeset rekjata oni mogu koristiti olakšicu i klanjati osam rekjata. Ramazan je jedinstvena prilika koja se pruža samo jednom godišnje i zašto onda tu blagodat ne iskoristiti i svoditi je na minimum minimuma kada nam je dragi Allah ostavio priliku da to vrijeme iskoristimo maksimalno u Njegovoj pokornosti i zaradimo sve nagrade i benefite koji nam stoje na raspolaganju samo u ovom mjesecu. Ono što ovdje treba posebno istaći i što je osobenost mjeseca ramazanu jesu iftari. Vjernik u ramazanu ima dvije radosti: radost kad se iftari i radost kada se sretne sa svojim Gospodarem na Sudnjem danu kako je to naš Poslanik, a.s., rekao. Iftar je doista radost jer nakon cjelodnevnog posta istinski osjetimo i shvatamo Božiju milost i blagodat hrane, pića i sitosti koju nam je dao, te da mu se zahvalimo na tome svemu. Isto tako, ramazan je prilika da nakon što smo shvatili vrijednosti tih blagodati ne rasipamo ih i ne uništavamo. Ramazan nas uči štednji i ekonomisanju, a to oboje je jedna od odlika islamske ekonomije. Samo spremanje naših iftara nam indirektno potvrđuje koliko smo shvatili i razumjeli cilj i smisao posta. Pretjerivanje u spremanju iftara, raznovrsne hrane, slatke, slane, pića itd., te pretjerivanje u njenom konzumiranju, uništavanju, bacanju, kupovanju, itd., govori nam i potvrđuje da nismo shvatili, niti živjeli, a niti naučili ramazansku poruku ekonomisanja, umjerenosti i štednje. Postač mora raditi na tome da sve poruke ramazana usvoji kao stil svoga života, a jedna od najbitnijih je i umjerenost, ekonomisanje i štednja u hrani, piću, odijevanju, stanovanju, prijevoznim sredstvima, jer rasipništvo je šejtanska osobina i kroz rasipništvo se iskazuje nezahvalnost Allahu na blagodatima jer se ne koriste u svrhu radi koje su stvorene i date. Prema tome, iftari nam trebaju biti umjereni, zdravi i halal kao i naše konzumiranje hrane. Iftari nas posebno trebaju asocirati i nagnati da se sjetimo gladnih koji nemaju šta jesti i koji umiru od gladi. Kako je moguće zamisliti, a kamo li raditi to da se uz ramazan pretjeruje u spremanju i konzumiranju hrane, pića i ostalih luksuza a naša braća u Palestini- Gazi i drugim krajevima ne mogu sebi priuštiti ni krišku kruha ili jednu kiflu. To postači trebaju imati na umu. I to podsjećanje ih treba nagnati da umjesto pretjerivanja u kupovinu, spremanju i konzumiranju hrane na iftarima, to ostave i pare koje daju da to pretjerivanje uštede i na kraju ramazana pošalju gladnima, našoj braći i pomognu im na taj način. Ko bude tako radio on je istinski shvatio i razumio ramazansku intenciju umjerenosti, štednje i ekonomisanja.

KRAJINA: Vaša generalna ramazanska poruka čitaocima Unsko-sanskih novina povodom nastupajućeg mubarek mjeseca ramazana?

Prof. Topoljak: Prije svega svim muslimanima našeg kantona, naše države i cijelog svijeta neka je ramazan šerif mubarek olsun. Da nam Uzvišeni Allah dadne snage, strpljenja, bereketa da ga u zdravlju i Njegovom zadovoljstvu ispostimo i da zaslužimo sve benefite i nagrade koje je obećao onima koji ga isposte, a najveća je oprost grijeha i Njegovo zadovoljstvo. Život teče ka svom kraju odmah čim se rodimo. Život su prilike koje se ne odgađaju jer niko ne zna kad će umrijeti a svako vjeruje da će umrijeti. U takvom stanju pametan se priprema za putovanje kako bi bio uvijek spreman kad god kucne sat putovanja. Stoga podsjećam sebe i sve čitaoce da nam dolazi evo još jedna prilika pa je ne prepustimo, jer možda je ovaj ramazan zadnji ramazan i zadnja prilika i meni i mnogima drugima još. Iskoristimo je, bez obzira kakvim smo do sada bili, šta smo radili, koliko grijeha imali, iskoristimo ovaj ramazan. Nanijetimo da ćemo ga postiti u ime Allaha s ciljem da zaslužimo Njegovu nagradu i oprost. Iskreno se vratimo Allahu pokajmo mu se. Zatražimo oprosta za naše grijehe, ne vraćajmo se više na stare navike i ne bacajmo se šejtanu u zagrljaj. Allah nas čeka i raduje se našem povratku. Stoga neka ovaj ramazan bude naš istinski povratak našem Gospodaru i naša istinska reforma i revolucija u našem životu.

F. Vojić

Objavio: usn krajina