UZ 29. GODIŠNJICU OSNIVANJA: Specifičnosti nastajanja i konstituisanja Unsko-sanskog kantona

FOTO: Sa sjednice Skupštine USK, 1998. godina

Uspostavljena je potpu­na medijska blokada, jer u čitavoj zaštićenoj zoni nije bilo nijednog stranog dopi­snika, a UNPROFOR je u svojim izvještajima umanji­vao obim i značaj napada. Britanski visoki službenici su u tom smislu decembra 1994. godine, u vrijeme najžešće opsade Bihaća, otvoreno izražavali nadu da će njegov pad “ucijepiti notu realizma u stajalište bosanske vlade”.

Konstituisanje Unsko-sanskog ka­nto­na je pre­dsta­­vlja­lo značajan doprinos za fakti­čku uspostavu Federa­cije BiH, jer, samo egzistiranje Ustavotvorne skupštine, Vlade R/F BiH, predsjednika i potpredsjednika F BiH, te Tuzlansko-podrinjskog kantona koji je formiran 18. avgusta 1994. godine, nije bilo dovoljno za zaživljavanje Federacije BiH. A za­ži­vjeti je morala. Jer, najveća vrijednost koju je Ustav F BiH 30. marta 1994. godine donio – bio je prestanak oru­žanog sukoba između Armije R BiH i HVO. Da bi se taj prestanak, odnosno mir održao, neophodno je bilo da F BiH i kantoni zažive i na terenu. Njihovo zaživljavanje na terenu u to vrije­me značilo je adut za oču­va­nje BiH kao države.
U uslovima svakovrsne blokade, ratne iscrpljenosti naroda koji je jedva preživljavao – Federacija je na po­dručju Okruga Bihać doče­ana raširenih ruku – kao spas i veliko olakšanje. Srećna je okolnost što je do tada već funkcionisao politi­čki sistem kroz Okrug Bihać i što nije bilo sukoba između Armije R BiH i HVO na ovim prostorima. Bihaćki okrug su 5. aprila 1994. godine posje­tili članovi Predsjedni­štva R BiH Ejup Ganić i Ivo Ko­mšić, te ministar spoljnih poslova dr. Irfan Ljubijankić, koji je i donio jedan primjerak Ustava Federacije BiH.

Zaživljavanje Kantona
U sastav Unsko-sanskog kantona, prema miro­vnom planu Kontakt grupe za Bo­snu i Hercegovinu, trebale su ući cjelokupne teritorije općina Velika Kladuša, Cazin, Bosanska Krupa i Bihać, te dijelovi općina Bosanski Petrovac, Bosanski Novi, Prijedor, Sanski Most i Ključ. Ukupna površina Unsko-sanskog kantona trebala je iznositi 4.841 km ili 8,2 % ukupne površine Bosne i Hercegovine. U cilju stvaranja pretpostavki za implementaciju Ustava Fe­de­racije Bosne i Herce­go­vine, odnosno zaživljavanje Kantona, predsjednik Okru­ga Bihać je sagledao potra­živanja i obaveze Okruga Bihać kao društveno-politi­čke zajednice, te je predložio odgovarajuće mjere s ciljem prelaska na Kanton. S tim u vezi zatraženo je od Izvr­šnog odbora Okruga da u saradnji sa tadašnjim ministrom koordinatorom za Okrug Bihać i banjalučku regiju mr. Mirsadom Vela­dži­ćem predloži Skupštini program aktivnosti na pro­vo­đenju Ustava Federacije BiH i formiranja prijela­znih kantonalnih i opći­nskih vlasti.
Nakon ovoga svim općinama je upućen zahtjev da odmah sazovu skupštine općina, izaberu prelazne općinske organe i delegiraju po pet poslanika u prelazno zakonodavno tijelo. Uz zahtjev su upućena i objašnjena dobivena od Skupštine Republike Bosne i Herce­govine. Međutim, činjenica da se implementacija Vaši­ngtonskog sporazuma u Okru­gu Bihać, odvijala u drugoj polovini 1994, i prvoj polovini 1995. godine, kada je 5. korpus izvodio najva­žnija odbrambena-ofanzi­vna borbena dejstva, uslo­vila je da je transformacija Okruga Bihać u Unsko-sanski kanton bila muko­trpnija i du­go­tra­jnija, nego što se oče­kivalo. Iako su ratni uslovi diktirali realizaciju odre­đe­nih zakonskih pro­pisa, ipak su općine odmah postupile u skladu sa upuće­nim zahtje­vom. U međuvre­menu su zadužena radna tijela Sku­pštine i Izvršnog odbora da u što kraćem roku izrade kantonalne propise: Nacrt Ustav Unsko-sanskog kantona, Zakon o vladi i Zakon o ministarstvima.
Shvatajući složenost si­tua­cije, radna tijela Sku­pšti­ne i Okruga Bihać pristupila su izradi nacrta Ustava i navedenih zakona i krajem 1994. godine dostavili člano­vima Izvršnog odbora Okru­ga radne verzije Ustava Unsko-sanskog kantona, Zakona o Vladi Unsko-sanskog kantona i Zakona o ministarstvima. Navedene aktivnosti realizirane su u vrijeme kada je srbijansko-crnogorski agresor pokuša­vao da preko Bihaća slomi 5. korpus i tako prisili državni vrh R BiH na prihvatanje nepovoljnih političkih rješe­nja. Njihov cilj je bio da se slamanjem otpora 5. korpusa dokaže kako Armija R BiH nema snage, država R BiH nema snage, te da se uslovi neko političko rješenje koje je imalo za cilj podjelu Bosne i Hercegovine.
Jedna od najtežih ofa­nziv­a izvedena je krajem 1994. godine, kada su združene snage vojske Jugoslavije, vojske RS, NO AP „ZB“ i pobunjeni Srbi u Hrvatskoj iz tzv. UNPA-a zone napale sigurnu zonu UN-a Bihać, čime je otvo­rena tzv. Bihaćka kriza. Iz zaštitne zone u jednoj drža­vi, organiziran je napad na zaštićenu zonu u drugoj državi. Pola godine prije na­pa­da, zaštićena zona Bihać se izgladnjivala, humanitarni konvoji uopće nisu išli (od 143 konvoja samo 12 je prošlo, 131 je vraćen), a neposredno pred napad zaštićenu zonu Bihać je napustio Francuski bataljon. Zamijenila ga je jedinica iz Bangladeša, malobrojna i slabo naoružana.

FOTO: Osnivački akti i lista poslanika, Adem Borić, predsjedavajući Skupštine Kantona

Potpuna medijska blokada
Uspostavljena je potpu­na medijska blokada, jer u čitavoj zaštićenoj zoni nije bilo nijednog stranog dopi­snika, a UNPROFOR je u svojim izvještajima umanji­vao obim i značaj napada. Britanski visoki službenici su u tom smislu decembra 1994. godine, u vrijeme najžešće opsade Bihaća, otvoreno izražavali nadu da će njegov pad “ucijepiti notu realizma u stajalište bosanske vlade”. Ali 5. korpus je slo­mio ofanzivu agresorskih snaga, iako je srbijansko-crnogorski agresor upotrijebio sve ono što je imao na raspolaganju, ne samo na prostorima Srbije i Crne Gore, nego što je posebno karakteristično, sve ono iz okupiranih područja Hrva­tske, iz tzv. UNPA zona. Uslijed navedenih teškoća, koje su proizilazile iz iscrpljenosti, nedostatka oružja i hrane, posao na impleme­ntaciji je išao znatno sporije nego što se očekivalo.
Izvršni odbor Okruga Bihać je početkom 1995. godine razmatrao radne verzije Ustava i zakona i uputio ih na javnu raspravu. Jedna od javnih rasprava o Ustavu Unsko-sanskog ka­ntona je upriličena 18. januara 1995. godine u organizaciji Kluba intelektualaca Bihaća. Nakon razmatranja i sumiranja rezultata javne rasprave, Izvršni odbor Okru­ga je donio i Odluku o načinu rada Skupštine Unsko-sanskog kantona. Do donošenja Poslovnika o radu, a po odluci, do izbora predsjeda­vajućeg Skupšti­nom Unsko-sanskog kanto­na, će predsjedavati najstariji poslanik.
Konstitutivna sjednica Skupštine Unsko-sanskog kantona u prijelaznom pe­riodu održana je 27. maja 1995. godine u sali tada­šnjeg Doma Armije u Bihaću. Skupštini je prisustvovao i ministar vanjskih poslova R BiH dr. Irfan Ljubijankić. U svom obraćanju on je prenio pozdrave i selame predsjednika Izetbegovića, čestitke na postignutim re­zu­ltatima i uvjerenja pre­dsje­dnika Izetbegovića da je Okrug Bihać ključni dio Bosne. U daljem toku obra­ćanja dr. Irfan Ljubija­nkić je istakao kako su njegovi uti­sci da su svi segmenti drža­vnog aparata, vojske i društva u tendenciji pobo­ljša­­nja svoje funkcije i poru­čio da se istraje na putu poboljšanja ukupne situa­cije na Okrugu Bihać.
Skupština, kojoj je prisustvovalo 45 poslanika i koju je vidio najstariji po­sla­nik Nazif Cerić je nakon usvajanja poslovnika i izbora Verfikacione komisije, donijela Odluku o verifika­ciji mandata izabranim u općinama: Bihać, Bosanska Krupa, Bosanski Novi, Bu­žim, Cazin, Ključ, Prijedor i Velika Kladuša. Potom je donesena odluka o progla­šenju Ustava Unsko-sanskog kantona i za predsjednika Kantona izabran mr. Mirsad Veladžić dotadašnji povje­renik Vlade R BiH za Okrug Bihać, za predsje­dnika Skupštine Kantona Adem Borić, dok je za nje­go­vog zamjenika izabran Tomo Ćurić. Na kraju je utvrđeno da predsjednik Kantona imenuje manda­tara kantonalne vlade, čiji će mandat biti potvrđen na prvoj slijedećoj sjednici.
Sutradan 28. maja, pri po­vratku, u 02 i 45 minuta oboren je helikopter u ko­me je bio dr. Irfan Ljubija­nkić i ostali članovi državne delegacije, nedaleko od Slunja, uz samu cestu Slunj-Velika Kladuša, u rejonu sela Kremen. Na ovaj način je dr. Irfan Ljubijankić mučki ubijen, kada je bio najpotrebniji. Ali otišao je kao da je htio da završi kratko životno putovanje tamo odakle je i krenuo na put ka Bosni kakvu je i sanjao. Bihać – kao simbol i međaš – bio je njegov borbeni zadatak. A tamo gdje se bori, čovjek gine da bi drugi živjeli.
Unsko-sanski kanton je formiran po modelu kako su se organizirali i ostali kantoni u Federaciji BiH. Ono što karakteriše formi­ranje našeg Kantona jeste činjenica da je on rođen u možda najtežem periodu odbrambeno-oslobodila­čkog rata. U trenutku osnivanja Unsko-sanskog kantona, civilne i vojne vlasti su kontrolisale 40 % današnje teritorije Kantona.

Doprinos izgradnji i stabiliziranju borbenog morala
I zaživljavanje Kantona, u narednih pola godine je bilo u znaku intenzivnih odbrambenih ali i oslobodi­la­čkih dejstava. Zapravo, nakon formiranja Kanton se izgrađivao u periodu najže­šćih neprijateljskih ope­ra­cija i oslobodilačke operacije „Sana 95“. On je svojim mje­ra­ma značajno doprinosio izgradnji i stabiliziranju borbenog morala jedinica 5. korpusa i jačanju njihovog odbrambenog i ofanzivnog borbenog duha.
Operacija je pripre­mana i izvedena pod nazi­vom Mač-95 za srpsku vojsku Krajine, a Štit-95 za vojsku Republike Srpske. Cilj navedenih neprijateljskih operacije je bio ovladati slobodnim prostorom Kantona i konačno razbijanje i unište­nje snaga 5. korpusa.
Na težišnom pravcu napada prema Cazinu, agresor je upotrijebio u prvom ešalonu dvije oklopno-me­ha­nizirane čete, tri pješa­dijske brigade, podržane sa dva mješovita artiljerijska diviziona. U drugom ešalo­nu uvedene su snage jedne oklopno-mehanizirane čete i dvije pješadijske brigade. Na pomoćnom pravcu na­pa­da Željava-Bihać i Gorje­vac-Bihać u borbu je uvedena po jedna oklopno-mehanizirana četa i pješadijska brigada.
Namjera agresora je bila da brzim dejstvima prodre u Cazin i presječe slobodnu teritoriju Kantona na dva dijela, a zatim da sa konce­ntrične osnove izvrši ene­rgično uništenje jedinica 5. korpusa. Kakav je intenzitet borbi bio dovoljno govori podatak da su jedinice 5. korpusa za kratko vrijeme uništili 7 tenkova, oštetili 5 tenkova i 1 transporter i zaplijenili jedan tenk T-84.
Srpski napad na Bihać omogućio je hrvatskoj vojsci da otpočne sa izvođenjem borbenih djelovanja pod nazivom „Oluja“, a 5. korpusu da porazi tzv. Narodnu odbranu R „ZB“ i poče­tkom avgusta oslobodi Veli­ku Kladušu po drugi put. Na ovaj način je konačno po­slije višegodišnje blokade deblokiran Kanton i omo­gu­ćen barem djelimično normalan život.
Deblokadom je omogu­ćeno doturanje pomoći u ljudstvu i MTS, ali i kontakt sa najvišim državnim i vojnim strukturama uživo. Nakon deblokade pristupilo se uspo­stavljanju usta­vno-pravnog poretka države Bosne i He­rcego­vine na prostorima tzv. R „ZB“ , uspostavljanju civi­lna kontrole granice, grani­čnih prelaza i carina.
Nakon izvođenja opera­cije „Sana 95“, u kojoj je oslobođeno 50 % okupiranog teritorija Kantona, pri­stupilo se takođe uspostavljanju ustavno-pravnog po­re­tka države Bosne i He­rce­go­vine. Po oslobađanju oku­pi­ranog teritorija općine Bihać, Bosanskog Petrovca, Ključa i Bosanske Krupe u septembru 1995. godine, te Sanskog Mosta u oktobru 1995. godine, pružena je po­moć ovim općinama u no­rmali­ziranju stanja.
Maslak Nijazija

Objavio: usn krajina