25/06/2024

ŽELIM VAM SVE NAJBOLJE: Sretnu i uspješnu novu godinu

Objavljeno: 04-01-2024 | 23:58

ŽELIM VAM SVE NAJBOLJE: Sretnu i uspješnu novu godinu

Šta mi, ustvari, hoćemo?  Šta tražimo?  Šta želimo?

Prođe još jedna, bla, bla, bla…godina…bla, bla.

Je li moguće da smo u ovako bijednom stanju dočekali vrhunac ljudske civilizacije!? Sada je očito da ne postoji stvorenje koje sebi ne postavi pitanje – gdje to srljamo? Kuda gonimo?  Šta više hoćemo?

Nema sumnje, čovjek je postao takvo stvorenje koje je samo sebi dovoljno. Da sve znamo – to već odavno znamo. Znanje, bolje reći količina informacija koje nosimo u našim glavunturama vjerovatno je za nekoliko egzabajta veća od informacija koje su „posjedovali“ naši djedovi!  Ali pravo je pitanje je li ta količina informacija znanje?

Danas znamo sve. Hoću reći, toliko pretpostavljamo da zanmo, da su nam savjeti stručnjaka postali dosadni i nekako bezveze. Ne daj bože da se utrne Google! Tada bi nam naša sigurnost opala barem za pola onoga što mislimo da kužimo. Sve to što mislimo da znamo upravo je licemjerna mjera naših postupaka u kojima što kradom, što otvoreno, trčimo to tastature da „proguglamo“ sporni pojam. I najčešće se na tome zaustavljamo. Google u djeliću sekunde odradi ono što smo tražili, mi pročitamo i odmah mislimo da znamo. Već sutra ne znamo šta smo „guglalli“ jučer, jer zaboga, danas surfamo za novim „znanjima“. Ko još brine šta je bilo jučer. Dobro, danas je i Google postao „dosadan“. Sada je fora Chat GPT ili Google Gemini. Ali, oni što znaju kažu da se zanje te umjetne inteligencije većinom bazira na bazama Googla i još nekih servisa.

Pa iako na  „znanje“ nas običnih smrtnika gledamo kao na nešto što je oduvijek tu, što „vibrira“ iza naših očiju, ono  što se ističe kao posebno opasno jeste znanje naših političkih „lidera“. Oni toliko znaju da slobodno mogu Googlu ponuditi usluge tog neisrpnog vrela „znanja i mudrosti“.

Posegnuo je tako i naš Mile u duboko plavetnilo svog „procesora“, pa odao tajnu kako su Bošnjaci nekom posebnom ujdurmom namjerno naseljavani uz granično područje sa susjednom Srbijom samo zbog toga da se ne ostvari tako „prirodna“ veza između srbijanskih i bosanskih Srba!? Iako će nam i Google reći da je Drina bila granica još od Rimskog Carstva. Tačnije da je granica na Drini uspostavljena 396. godine.

Naravno, da se iza ove „Dickove teorije“ krije neki drugi „mozak“. Jer naš prosti Dick o tome ne može razmišljati na taj način. Ali, ono što jeste bitno upravo je to da je to izogorio upravo on. On ja ta „avantgarda“ koja predvodi srpski narod do konačnog cilja, do „slobode“. Mislim da dalju gradaciju takve slobode ne moram izvoditi. Srbi odlično znaju šta danas znači pojam slobode i „slobode“.

A da smo u današnjoj Bosni i Hercegovini slobodni svi, u to ne moram uvjeravati nikoga. Ni Srbe, ni Bošnjake, niti Hrvate, niti bilo koga drugoga.

Ono od čega nismo slobodni, a što jeste problem, upravo su oni, koji poput Dodika, svaki na svoj način želi i hoće da povede svoj tor do „slobode“. Tu nam svima fali hrabrosti da jasno i glasno izgovorimo  – DOSTA. Dalje neće moći! Ali to ostavljam za bolja vremena koja ne mogu doći dok ne prođu ova vremena laži i obmana.

Svako malo izbaci nam naš Mile poneki „biser mudrosti“ i to mu je postalo pravilo.  Što bi Hakala rek'o, Svaki tjedan – biser jedan!

Detalji, vražji detalji – sve da se ne čuje ISTINA

Takvom taktikom raspamećivanja u kojoj svakodnevno iznese hrpu laži, gadosti i mržnje Mića igra igru probijanja tačke detaljima. Naravno, lažnim detaljima.  Sva ta poplava nevjerovatnihi laži, ali detaljnih laži, ima samo jedan smisao – uvjeriti sve da ono što on bljuje je istina i, ono najgore, da su rješenja koja on nudi na tako skrojene laži, a što su opet laži, jedina  moguća.

Svako onaj koga treba uvjeriti da je potpisani Sporazum predvidio isključivi suverenitet Bosne i Hercegovine, a nikako entiteta, dalje ne treba čitati, a bome ni slušati nikoga doli Miću. Takve će Mile sigurno prevesti na drugu stranu. Onu preko vode. Sad, da li do „slobode“ ili samo žedne, ostaje tajna koju moraju sami otkriti.

Nadam se da nastavak ovog teksta čitaju upravo svi oni iz bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska koji misle svojom glavom i koji će bez obzira šta pročitali ili čuli, donijeti vlastit sud o svemu.

Moje bi bilo da iznesem činjenice. Ništa drugo nego suhoparne, ali opet tako otrejžnjavajuće argumente ISTINE.

Dejtonskim sporazumom dogovren je prvenstveno MIR. Puni naziv tog Sporazuma glasi „Opći okvirni  sporazum za mir u Bosni i Hercegovini“.

Dakle, svi vi koji znate osnove formalno-pravnih dokumenata ne treba podsjećati da ovo „okvirni“ ili „Opći / Opšti“ znači  grubi nacrt. Nešto oko čega su potpisnici saglasni i što se ne dovodi, niti smije dovesti u pitanje, jer je na taj Sporazum dana riječ i, ono najvažnije – ta riječ je ovjerena potpisima.

Drugi dio tog Sporazuma nosi riječ „mirovni“. Samo po sebi trebalo bi biti dovoljno. U pitanju je mir, jer je mir nužan uvjet za bilo kakvu, usudio bih se reći, ljudsku aktivnost.

Dragi moji iz entiteta Republika Srpska – ovaj Sporazum  predviđa i osigurava postojanje Države Bosne i Hercegovine. Ovim sporazumom skrojena je drukčija forma države, ali ipak samo Države Bosne i Hercegovine. Ovim Sporazumom prihvaćene su neke velike, ogromne nepravde učinjene samom biću Države. Ali to je i dalje Država. Krajnje je vrijeme da tu činjenicu prihvatite kao realnost i kao nešto što pripada vama, baš kao i nama. Država Bosna i Hercegovina je takva u kojoj se niko ne može rakoliti i bahato ponašati. Niko. Ni pojedinac, niti grupa ljudi, a najamanje političai. Pogotovo naši poliičari, jer to, uostalom, i nisu ljudi. Svi odreda su se toliko odnarodili da u namjanju ruku ne liče ni na koga od nas. To je tako.

Inače, da malo opustimo situaciju, vidimo da u nekim državama postoje trendovi desničarske ksenofobije koja se prije ili kasnije vraća upravo građanima onih država čije vođe istrajavaju na  tradicionalnim glupostima koje u definitvno i ultimativno isprepletenom svijetu niko ne može biti OTOK.

Tako vidimo da se Orban živ raščupa’ pokazujući koliko su Mađari protiv migranata, a da sami migranti, i to svi odreda, nisu htjeli ni prismrditi u Mađarsku. Cilj im je, baš kao i našim sugrađanima, samo Njemačka.

Ta ista Njemačka svake godine iznosi nevjerovatne brojeve nedostajuće radne snage da nam se svima zavrti u glavi.  Toliko da od te centrifuge pogubimo sve one silne egzabajte podataka iz naših pretenciozno umišljenih glavuntura, gdje se opet iznova pokaže tačnom tvrdnja naših sveukupnih predaka kako je „Zemlja tvrda, a nebo visoko“.  Jeb..m mu miša, raditi moramo!

Dobro, to znamo. Ali gdje ima za zaraditi? Može li bosanski čovjek u novoj 2024. očekivati da može zaraditi u Bosni i Hercegovini i od toga pristojno živjeti, pravo je pitanje svim demagozima.

Nikada neću reći da su Bosanci glupi – jer to naprosto nije tačno. Ipak, da nas nešto oduvijek vuče na dno, bez obzira u kakvom uređenju živjeli – to je tačno. Majk mu stara, a šta, ili bolje reći KO nas vuče na dno. Jesu li to ljudi, ili političari?!

Neka svako sebi ko gugla ili ne gugla, postavi pitanje – Kako je i zašto oduvijek tako? Ja mislim da smo zadnjih, barem 30 godina, potrošili na sve moguće varijante naše lažne različitosti, a daleko više imamo zajedničkog. I to su činjenice, naravno, ko god želi može, a šta drugo nego guglati.

Bit ću toliko „bold“ pa ću izjaviti da je bosanska nacija jedna od najkoherentnijih na ovim prostorima. Da nam se zajednički preci mogu tražiti najduže u prošlosti. Baš kao što ću biti krajnje iskren i reći da je isključivo vjerska konverzija, koja je opet bila sve suprotno od onga što su uspjeli prodati našim precima, jedini faktor emancipacije i odvajanja. Naša haplo grupa je identična. Guglajte šta je haplo grupa. Krv je krv, i to u pravom smislu. Ne onome kakvim ga želi prikazati „ratnik“ Mića.

Ako su Bošnjacima iza posljednjeg rata ostale masovne grobnice, Srbima otetiti i etnički očišćeni teritorij, a Hrvatima ustrajnost u tvrdoglavosti baziranoj na priličnim gadostima, onda se skupa moramo upitati – kuda gonimo. Šta to ostavljamo našoj djeci.

Je li to taj recept Bliskog istoka – vječnog rata i nepravde. Ili, nakon svih ovih jalovih godina, potrošenih uništa, možemo smoći ljudskosti pa se napokon pogledati u oči. Onako otvoreno i pošteno. Sasvim suprotno kako se gledaju oni što nas tobože politički predstavljaju.

Neke je stvari teško, gotovo nemoguće zaboraviti i „progutati“, ali sličih primjera ima na cijeloj Planeti. Svi mi koji znamo guglati lahko možemo provjeriti koja društva su prosperirala, a koja nisu!

Francusko-njemački odnosi su vjerovatno najsvjetliji primjer. Stvarno ne vidim ni jednog razloga da nešto tako jednostavno, tako racionalno ne prihvatimo, dok se, s druge strane,  moramo zapitati kako je moguće da tako brzo trznemo i povučemo u smjeru u kojem nas žele povesti svi oni koji razmišljaju poput Miće. A dobro znamo ko je i kako je prošao. Šta misli o svojoj, a šta o tuđoj djeci.

Svi mi koji znamo guglati, a moramo priznati, guglati je važno, većinu toga možemo provjeriti. Pravo je pitanje hoćemo li PAMTITI. A pamtiti znači znanje.  I mudrost. Pamtiti znači – MIR.

Objavio: Osman Delić