KAD SU I NOGA I CIPELA LIČKA: A Konvencija Bečka koju krše Austrija i Srbija

Ambasada Srbije u Beču nije iznad međunarodnog prava. Aktivnosti koje impliciraju državnost Republike Srpske ne spadaju u legitimne diplomatske funkcije i mogu biti sankcionirane. Austrija ima jasnu pravnu i političku obavezu da spriječi korištenje diplomatskog prostora u svrhe koje krše Bečku konvenciju i međunarodno pravo.

Povodom obilježavanja Sretenja – Dana državnosti Srbije i tzv. “Dana državnosti Republike Srpske”, u Beču će biti održan prijem u organizaciji Ambasada Srbije u Austriji, uz podršku Predstavništva Republike Srpske.

Ipak, Dejtonski mirovni sporazum, međunarodno parafiran u Dejtonu i potpisan u Parizu 1995., nedvosmisleno utvrđuje Bosnu i Hercegovinu kao jedinu suverenu državu na svom teritoriju, dok entiteti unutar nje, uključujući Republiku Srpsku, nemaju međunarodno‑pravnu subjektivnost niti pravo na praksu državnosti u međunarodnom kontekstu. Ta je definicija sastavni dio međunarodnog prava i ugovornih obaveza potpisnica i članica UN‑a.

Organiziranje događaja u kojem se Republika Srpska eksplicitno tretira kao “država” u diplomatskom prostoru druge države nije tek unutrašnje političko izražavanje — to je pravna agresija protiv ustavnog poretka i međunarodnog pravnog reda koja itekako nosi posljedice kako po Srbiju, tako i po samu Austriju.

Prema Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima (1961.) — jasno je propisano da diplomatske misije i njihovo osoblje se mora pridržavati jasnih pravila:

1. Diplomatske misije moraju obavljati funkcije koje su u skladu s međunarodnim pravom i obavezama ugovornica, što uključuje ne miješanje u unutrašnje poslove trećih država i poštovanje suvereniteta država na čijem teritoriju djeluju, čak i kada se radi u vlastitoj ambasadi.
2. Izričito je propisano da prostorije misije ne smiju biti korištene na način koji je “nespojiv s funkcijama misije” kako su utvrđene konvencijom i općim međunarodnim pravom.
3. Osobe i predstavnici akreditirani u diplomatskim misijama moraju poštovati zakone i propise države primateljice i ne smiju se ponašati protivno međunarodnim normama.

U praksi to znači da ni diplomatski prostor ni diplomatski protokol ne mogu biti iskorišteni za priznanje statusa, u ovom slučaju RS, koji ne postoji u međunarodnom pravu. Aktivnosti koje se nameću kao “državni praznik entiteta” u diplomatskom prostoru u drugoj državi otvaraju pitanja zloupotrebe diplomatskog statusa i jasno narušavaju načela pacta sunt servanda (obvezu poštovanja sklopljenih ugovora) na koje se sve države članice UN‑a obvezuju.

Austrijskoj državi domaćinu obaveze iz Bečke konvencije nalažu da osigura da diplomatske misije ne koriste svoje prostorije na način koji bi bio “nespojiv s funkcijama misije” ili bi narušavao međunarodno pravo. To podrazumijeva i da domaćin ne smije tolerisati upotrebu diplomatskog prostora za slanje političkih poruka koje impliciraju priznanje nepostojećeg statusa treće države ili entiteta.

Da stvar bude gora iz prošlosti imamo situaciju u kojo je Austrija 2024. proglasila dva ruskа diplomata “personom non grata” zbog djelovanja koje je procijenjeno kao nekompatibilno sa diplomatskim statusom (npr. aktivnosti koje prelaze granice diplomatskog djelovanja poput obavještajnog rada). Države primatelji imaju pravo takvu odluku donijeti bez javnog obrazloženja.

Ova stvar sa tzv. Sretenjem, po svemu je teža povreda Konvencije.

Srbija, kao država koja te aktivnosti organizira preko svoje ambasade, također krši međunarodne obaveze jer koristi diplomatski prostor za praksu koja ne može biti pravno legitimno tumačena kao “državna” manifestacija trećeg međunarodno‑pravnog aktera.

Ovaj je incident stoga više od simboličnog: on potkopava vladavinu međunarodnog prava, podriva suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine zaštićen Dejtonskim sporazumom, i baca sramnu sjenu na države koje bi trebale biti “mjera” stabilnosti i poštovanja međunarodnih normi.

U tom kontekstu, kao još uvijek jasno izrečenu agendu u pogledu kandidature Srbije za članstvo u EU, takvi diplomatski postupci ne smiju ostati bez posljedica — oni traže jasnu pravnu i političku reakciju Austrije, ali prvenstveno Evropske unije kao i međunarodne zajednice prema obavezama iz međunarodnog prava i sporazuma koje su sve države, kao ugovorene strane dužne poštovati.

O. Delić