NOVA PERCEPCIJA SVIJETA: Demokratska politička kohezija čovječanstva polako se raspada

PIŠE: prof. dr. Nedžad BAŠIĆ

“Evropa se neće pokoriti “brutalnom svijetu” umjesto toga može biti baza s koje se može obnoviti novi međunarodni poredak.” (Mark Carney, kanadski premijer)

Rat Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, s jedne, protiv Irana na drugoj strani, kao i višegodišnji rat Ru­sije protiv Ukrajine, vraćaju nas ka biblijskoj priči o neravnopravnom dvoboju pastira Davida i goro­sta­snog filistejskog ratnika Golijata. Baš kao u toj biblijskoj metafori kada se slabiji i pravedniji suočava sa mnogo nadmoćnijim i surovijim protivnikom, ali sa iskrenim uvje­renjem da je pravda na njegovoj strani, trijumf slobode, pravde i samopouzdanja nad silom i tiranijom postaje neminovnost. U toj borbi između pravednosti i suro­vosti ni najjači oklop ni ogromna moć Golijata ne pomaže. Srce i vjera u pravdu malog pastira triju­mfuje i Homo sapiens je ohrabren i nazire nove horizonte otpora autoritarnoj samovolji bezkrupuloznih i moćnih.

Autoritarni politički konstrukt
Danas se stare i nove prijetnje opstanku čovjeka sudaraju na globalnoj ravni, koja se opasno naginje, na kojoj vladaju autoritarni agresivni vladari sa imperijalnim ambicijama da vladaju svijetom i da kontroliraju slobodu Homo sapiensa. Unu­tarnja ograničenja koja bi mogla restriktirati njihove imperijalne ambicije postaju sve opsku­rnija i slabija što čini njihovu moć sve raskalašnijom i agresivnijom, a nove izazove opasnijim i složenijim. Nadolazeće klimatske promjene, pandemije, vještačka intelige­ncija (AI) koja izmiče kontroli čovjeka, širenje nuklearne opasnosti, učinit će suradnju između au­toritarnih imperijalnih sila i demokracije gotovo nemogućom, što će sve više gurati autoritarni po­pu­lizam u novu agresivnost i mržnju prema čovjeku kao glavnoj prijetnji njihovim imperijalnim ambicijama. Pod pritiskom imperijalnih ambicija autoritarnih režima i vladara, demokratska politička ko­he­zija čovječanstva polako se raspada, što sve više podstiče globalne tenzije otežavajući time odgo­vore na izazove koji se danas na­meću pred čovječanstvom. Raspa­daju se pra­vni i moralni principi na kojima je svijet funkcionirao pod okriljem Ujedinjenih nacija (UN) koje su uporno branile princip dominacije prava i morala nad silom. Raspa­dom globalnih pra­vnih i mo­ralnih principa, raste globalna difuzija autoritarne moći što će svijet učiniti više anarhičnim i nestabilnim.
Odsustvo interesa velikih autoritarnih imperija da relaksiraju te tenzije vodit će ka rasplamsavanju novih ratova u kojima će se pokazati sva njihova destruktivnost, slabost i nemoć relaksiranja demokracije, spolja i iznutra, što će prouzrokovati razorne posljedice za budućnost čovječanstva. Kako raste tenzija između starih velikih autoritarnih sila i novih nacionalnih entiteta, koji traže svoju participaciju u globalnom haosu, nestaje svaki respekt prema pravima i slobodama čovjeka.
Princip sile i pravo jačega po­staju dominantni principi novog međunarodnog autoritarnog pore­tka, koji se nazire na obrisima auto­ri­tarne politike u međunarodnoj zajednici, dok principi međuovi­snosti i suradnje postaju platforma zavisnosti i nemoći. Spremnost da se djeluje nepromišljeno s vojnom i nuklearnom snagom postaje te­meljna platforma tog novog globalnog poretka.
Tradicionalne geopolitičke brige sve više se sudaraju se s novim problemima, što otežava suočavanje s pra­vima i slobodama čovjeka. Ratovi autoritarnih režima koji se vode protiv Homo sapiensa pod krinkom globalnog bezbjednosnog pitanja otvorili su novi set pitanja o globalnim klimatskim promjenama, o globalnom snadbijevanju energijom, o globalnoj nuklearnoj preve­nciji, o globalnoj zaštiti interesa ve­li­kih i moćnih imperija. U sukobu između klimatskih promjena i energetskog snadbijevanja, pitanje klimatske promjene se potiskuje na marginu prioriteta populističkih autoritarnih režima. Prevencija i zaštita interesa velikih moćnih imperija sve više dobija prioritet nad međunarodno-pravnom zabranom upotrebe nuklearne prijetnje prema malim i nemoćnim.
Kako autoritarni režimi sve manje potenciraju pribjegavanje diplomatskim aktivnostima, sve je teže određivati zajedničke standarde globalnog zagrijavanja, globalne nuklearne prijetnje i ublažavanja katastrofalnih ekolo­ških po­sljedica, što otežava zaštitu i oču­vanje života na planeti. Agre­sivne politike autoritarnih režima sve više pritiskaju brojne zemlje da počinju razmatrati mogućnosti po­sjedovanja sopstvenog nuklearnog arsenala, što dovodi u pitanje i održavanje kontrolirane globalne sigurnosti.
Politika autoritarnog populi­zma koja inicira brojna geopo­litička prekrajanja što kreira nove unutarnje ideološke i političke izazove, sve više se manifestira kao politički konstrukt koji logički ne može ponuditi koncept kreativne jasnoće i konsensusa o zajedničkim problemima i izazovima, o zajedni­čkim standardima prava i sloboda čovjeka, što ga čini destruktivnim i nesposobnim da smanji rizik od ulaska čovječanstva u globalnu katastrofu.

Politička slabost i moralna poroznost autoritarizma
Zgusnuta mreža autoritarnih režima koji su međusobno ujedinjeni njihovim unutarnjim proti­vurečnostima i vanjsko-političkom agresivnošču, pokazuju prve znake političke poroznosti i moralne slabosti, što počinje ozbiljno osporavati njihovu prenapuhanu moć. Ozbi­ljno je dovedena u pitanje moć velikih autoritarnih sila u Ukrajini i na Bliskom istoku i u brojnim drugim osjetljivim regijama svijeta, poput Grenlanda, Jemena, Tajva­na, Libanona, gdje se stvara novi set buntovnih nacija s ratnim mentalitetom koje nisu spremni prihvatiti samovolju autoritarnih režima na globalnom planu.
To je prva vanjska dionica osporavanja globalnog algoritma auto­ritarne moći na međunarodnom planu. Autoritarni režimi Vladi­mira Putina u Rusiji, Donalda Trampa u USA i Benjamina Nete­njahua u Izraelu, našli su se na rubu pucanja njihovog autorita­rnog populističkog balona, što diskredituje njihovu imperijalnu moć i umanjuje njihovu sposobnost vladati Homo sapiensom. Ovo posrtanje na geopolitičkom planu velikih autoritarnih sila stvara pritisak unutar njihovih političkih sistema što vodi unutarnjim političkim promjenama, čime se otvara puta­nja ka urušavanju autoritarnih populističkih režima iznutra.
Zbog neprijateljstva i izoliranosti od liberalnog demokratskog sistema, koji je čovječanstvo izveo iz zone siromaštva i nepismenosti, u kojem je svijet doživio snažan ekonomski rast i uveo čovjeka u svijet znanstvenih fantazija i inovacija, autoritarni populizam po­činje plaćati visokom cijenom na samom početku njegove diktature.
Kroz značajno slabljenje vladavine prava, gubljenje sposobnosti privlačenja talentiranih migr­anata u većim razmjerama, dra­stično sužavanje socioekonomske mobilnosti stanovništva, što neminovno vodi do lošeg upravljanja eko­nomijom i do unutarnjih poli­tičkih podjela i politički inspiri­sanog nasilja, naziru se prve pukotine na unutarnjim zidovima auto­ritarnih struktura, koje će ranije ili kasnije, značajno oštetiti arhitekturu au­toritarnog populizma i dovesti do njenog urušavanja. Pad inovacija, demografske realnosti koje nastaju usljed prirodnog procesa starenje stanovništva, te sprječavanja slobodnih migracija stanovništva, otuđenja ili neprijateljstva prema susjedima, pojačan otpor autoritarnom vladanju od strane mlađih generacija stano­vni­štva, tranzicijski problem liderstva, što prijeti opasnošću od sukoba za moć unutar autoritarnih struktura, čine vidljive reference prvog reda unutarnjeg propadanja autoritarnog populističkog konstrukta. To će činiti autoritarni populistički sistem sve više krhkim i nestabilnim iznutra i sve manje kredibilnim na globalnom planu.

Neusklađenosti autokracije i demokracije
Sve vidljiviji otpor prema vanjskom geopolitičkom širenju auto­ritarnog populizma (Ukrajina, Iran, Libanon, Jemen, Grenland, Kanada…) i sve vidljiviji proces unutarnjeg trulenja autoritarnih sistema vrijednosti (Mađarska, Brazil, Poljska…) danas čini sve vidljivijim sukob između principa autoritarne vladavine „čvrste discipline i reda, poslušnosti i hijerarhije“ i principa demokracije kao liberalnog principa ljudskih prava, sloboda i inspiracija Homo sapiensa.
Otpor prema agresiji i prema širenju nuklearnog oružja, poštovanje nepromjenljivosti granica suverenih država, globalna borba protiv klimatskih promjena i epidemija, uživaju otvorenu podršku svih demokratskih država, ali i podršku brojnih nedemokratskih država sa autoritarnim populi­sti­čkim ambicijama, što unosi do­datnu konfuziju u odnose između demokracije i autoritarizma. Ova preferencija za očuvanje međuna­rodnog poretka, na vanjskom planu, s jedne strane, i odbacivanje demokracije i ljudskih prava i sloboda na unutarnjem planu, s druge strane, pokazuje se kao neodrživa, opasna i destruktivna dimenzija autoritarizma, koja kad tad mora eskalirati u konflikte u multilateralnom okruženju s novim autoritarnim geopolitičkim podjelama i novim globalnim demokratskim izazovima.
U konačnici najveći rizik za ovu preferenciju nalazi se u otvorenim ili prikrivenim društvenim podjelama, u kojima krajnja desnica jednakost ljudi sagledava kao pre­preku napretku što čini slobodu i demokraciju međusobno inkompatibilnim u autoritarnom matri­ksu. U ovom matriksu razmišljanja afirmira se princip da se na bogate ne odnose obaveze i propisi koji se nameću građanstvu, što unutarnji pravni, politički i moralni poredak autoritarnog režima čini lomljivim kako na vanjskom tako i na unutarnjem planu.
Države sa političkim i ideološkim preferencijama u kojima se prava i slobode čovjeka doživljavaju kao prepreka razvoju, ne mogu rješavati svoje unutarnje pro­­bleme niti se mogu smatrati pouzdanim i predvidljivim partnerom u međunarodnim odnosima što ih vodi u otvorena neprija­teljstva s demokratskim državama i u savezništva sa autoritarnim režimima, što definitivno vodi u podjelu svijeta na autoritarni i demokratski svijet. Sukob između ta dva svijeta bit će glavna odrednica u pravcu koje će se kretati čovječanstvo u ovom stoljeću.
Koji će svijet dominirati na kraju ovog stoljeća za mnoge je još uvijek nepredvidljivo. Vladajuća ideologija krajnje desnice postala je monstruozni, supremacistički sa­mo­preživljavajući sistem koji preoblikujei rebrendira stare ambicije i privilegije autoritarnih vla­dara, koji sanjaju o hiperkapitalističkom društvupod isključivom kontrolom autoritaarnih izuzetno bogatih vladara, koje je zaštićeno privatnim plaćenicima i AI robotima i finansi­rano kriptovalutama.
S druge strane onima koji vjeruju ljudska prava i slobode i koji su skloni graditi demokratski svijet, ne preostaje ništa drugo do da izgrade globalni demokratski svijet dovoljno moćan da ovaj san autoritarne birokracije i njenih imperijalnih vladara učine definitivno samo njihovom iluzijom.

EU percepcija novog svjetskog poretka
Na ivici doticanja autoritarnog (zatvorenog) i demokratskog (otvo­­renog) svijeta, izrasta, još uvi­jek nevidljiv, „novi svijet“ koji traži novi koncept komplementarnosti između poslovnog razvojno-tehnološkog koncepta i sigurnosno-političkih i ideoloških zahtjeva. Stvaranje komplementarnosti između globalne razvojno-tehno­loške paradi­gme i globalne sigurnosno-politi­čke strukture uvodi čovjeka u taj „novi svijet“ u kojem se stvaraju nove intuicije i generišu nove strategije kreativnog prestrojavanja odnosa između države, društva i čovjeka.
Današnji svijet je mnogo više međusobno povezan nego što na prvi pogled izgleda. Zajednička naučno-tehnološka istraživanja i me­đunarodni lanci nabavke tehno­logija prostiru se širom svijeta, stvarajući efikasnost velikih intenziteta što je bilo nepoznato ranije. Ovu međusobnu povezanost prate sistemski rizici globalnih klimatskih promjena, globalnih finansijskih kriza, globalnih pandemija, te rizici brojnih poremećaja u globalnim lancima nabavke, kao i rizici globalnih cyber opasnosti, što sve više čini geopolitičke podjele svijeta manje efektnim. Sve izraženiji network-sistem zaje­dničkih vrijednosti demokratskih država dobija odre­đujuću ulogu u novom među­naro­dnom poretku. Svijet je promjenjen i više ne funkcionira na geopo­litičkim interesnim zonama već radije na tehno-nacionalizmu koji ima druge ciljeve i pravila igre.
EU, Velika Britanija, Kanada, Japan i Australija, kao mreža „zajedničkih vrijednosti“ imaju sigurnosne, tehno­loške, ekonomske, socijalne i iskustvene demokratske ka­pa­citete i standarde da stvore „novu globalnu zajednicu komplementarnu interesima države, društva (čovjeka) i tržišta“ s velikom sposobnošću da privuku druge demokratske zemlje. Ove države se po mnogo čemu razlikuju od autoritarnih imperijalnih država. Imaju bolje obrazovano i informirano stanovništvo koje razmišlja kreativnije i donosi odluke na drukčiji način o istim stvarima. Građane koji blagovremeno prepoznaju dolazeće globalne probleme čovječanstva koje traži adekvatna rješenja. Imaju prostran teritorij sa bogatim mineralnim naslagama, sa velikim kapacitetima apsorpcije inventivne migrantske populacije. Imaju najviši tehnološki, ekološki i demokratski indeks što ih čini najatraktivnijim dijelom čovječanstva. Imaju razvijene modele investicionog ulaganja.Imaju globalne harmonizirane standarde što im omogućuje stvaranje kvalitetno nove koplementarnosti interesa države, društva i tržišta u širokim razmjerama. Francuska i Velika Britanija imaju razvijenu nuklearnu balističku strukturu koja može poslužiti efektno u suoča­vanju eventualnih vojnih prijetnji. Uz to Njemačka, Švedska, Finska, Japan, Kanada i Au­stra­lija blizu su mogućnosti da zakorače u svijet nuklearnih sila.
„Network model“ ove nove globalne zajednice kao „novi sigurnosni, investicijski i razvojni projekt“, ekskluzivno može da ponudi unutarnju reformu kapitalizma i novi koncept javne politike i sigurnosti, kako bi se uspostavio model “progresivnog i odgovornog kapitalizma” kao koncept kompatibilnosti interesa države, društva (čovjeka) i tržišta kroz “stvaranje zajedničkih vrijednosti“ i zaje­dničkog sigurnosnog sistema. Cilj ko­ncepta “interesne komple­me­nta­­rnosti” između države, dru­štva i tržišta, je stvaranje zajedni­čkih vrijednosti koje služe ne samo dioni­čarima, već svim zaposle­nicima, kupcima, dobavljačima, lokalnim zajednicama i društvu u cjelini.
Svijet ulazi u još neistraženu zonu odnosa između države, dru­štva (čovjeka) i tržišta. Današnje globalne okolnosti su znatno dru­gačije od onih s kojima su se suo­čavale prethodne generacije. Slom ruskog, američkog i izrae­lskog imperijalnog autoritarnog režima u Ukrajini, Iranu i Gazi, i raspad autoritarnog populizma u Mađa­rskoj, Poljskoj, Brazilu, nužno traži Doktrinu kreativne modernosti kao novu platformu globalne strukture moći.

Freelance Professor
Fulbright Scholar
HEC Foreign Faculty Scholar
HUMAN RIGHTS CONFLICT PREVENTION CENTRE
Faculty of Law, University of Bihac
Kulina Bana 2/II 77000 Bihac, Bosnia & Herzegovina
E-mail: nbasic.hrcpc@gmail.com