PETO GODIŠNJE DOBA: Trampolino i novi vrli svijet

PIŠE: Niha Džanić
Ako ste se pitali kuda srlja ovaj svijet, odgovor je jednostavan, pa na Svjetsko prvenstvo brajo. Nije više ni važno ko igra, nego ko plaća. FIFA je odavno dokazala da je lopta okrugla samo na terenu. Sve ostalo ima vrlo precizan oblik novca. Nekad su se zbog korupcije hapsili nogo­metni moćnici. Danas se iste priče prodaju pod sloganima o reformama, transparentnosti i zajedništvu. Svjetska prvenstva sele se od jedne političke kontroverze do druge, a moral se mjeri veličinom investicije. Što više milijardi, to manje pitanja. U međuvremenu, svijet je dobio i novu disciplinu. Kad već svi tumače Ustav, zakone i izbore, zašto netko ne bi tumačio i crvene kartone? I tu u svom maniru cirkuskog jahača, nastupa Trumpolino. Glatko je čova nazvao Infantina i kazao mu nešto u stilu da on ne kuži šta znači crveni karton i da odmah u igru uvede onog kostolomca u najavi. I uvede ga šef FIFA-e. Bez da je kihn’o, još je objašnjavao inače neobjašnjive stvari. Tresla se gora, šuma, i na kraju ništa. Još samo čekamo da se uz VAR uvede i VIP, Very Important Politician. Ako se moćniku ne sviđa isključenje, sazove se konferencija za medije, proglasi da karton “ne vrijedi”, a sudac pošalje na dodatno političko savjetovanje. U takvom nogometu ni ofsajd više nije ofsajd dok ga netko dovoljno utjecajan ne potvrdi. A kod nas kreće drugi spektakl, predizborna kampanja. Opet će nas uvjeravati da živimo bolje nego što mislimo. Da plaće rastu. Istina, rastu, ali uglavnom onima koji već znaju da im rastu i to ohoho. Oni koji odlučuju o tuđim životima oda­vno su izgubili dodir s onima koji računaju mogu li od jedne plaće dočekati sljedeću. U novom vrlom svijetu više nije važno je li država demo­kratska, poštuje li ljudska prava ili koliko građanin vrijedi. Važno je može li organizirati spektakl, izgraditi stadion, osigurati VIP lože i dovoljno vatrometa da zaslijepi publiku. I dok se jedni prepiru oko crvenih kartona, drugi oko izbornih obećanja, a treći oko toga ko će biti domaćin sljedećeg spektakla, običan čovjek pokušava shvatiti kada je postao statist u vlastitom životu. Jer ako politika počne suditi nogomet, nogomet određivati politiku, a predizborne kampanje zamijene stvarni život, onda više ne govorimo o sportu, demokraciji ili ekonomiji. Govorimo o predstavi u kojoj je scenarij unaprijed napisan, glumci se mijenjaju, publika uredno plaća kartu, a jedino što je doista neizvjesno jest koliko će još trajati ovaj novi vrli svijet. Da, jasno je i to da najskuplju kartu za sve spektakle u ovakvom svijetu plaćaju oni kojima zaborave dati plaću za dostojanstven život.