INDUSTRIJSKE ZONE U BiH: Realni razvoj ili budžetski mit?

U Bosni i Hercegovini svake godine se kroz entitetske i kantonalne budžete izdvaja značajna količina novca za tzv. podršku razvoju industrijskih zona. No, pitanje koje se sve češće postavlja među privrednicima i ekonomistima glasi: da li taj novac zaista doprinosi stvaranju novih radnih mjesta, proizvodnji i izvozu, ili je riječ o projekcijama koje služe za lokalno-političke svrhe?

---

AKTIVNE ZONE – REZULTATI KOJI SE MOGU IZMJERITI

Postoje industrijske i slobodne carinske zone u BiH koje zaista predstavljaju motor lokalnog i čak međunarodnog ekonomskog rasta.

Primjeri stvarno funkcionalnih zona uključuju:

• Slobodnu zonu Visoko, gdje je 2020. godine poslovalo 14 firmi, a čak 94,98% proizvodnje je izvezeno. To je snažan indikator izvozne orijentacije i realne proizvodnje.
• Vogošća, gdje 21 firma posluje unutar slobodne zone, a 100% proizvoda ide u izvoz, prema dostupnim podacima.
• Holc zona u Puračiću, s jednom ali visoko produktivnom firmom, gdje 99% proizvodnje ide vani.
• Slobodna zona Hercegovina (Mostar), gdje je aktivno 15 firmi, s prosječnim izvozom od 57,27%.

Ukupna vrijednost proizvodnje u slobodnim zonama Federacije BiH 2020. godine iznosila je 343,96 miliona KM, od čega je 301 milion KM otišao u izvoz. Ovo su egzaktni i ekonomski relevantni podaci koji govore o stvarnom razvoju.

---

ZONE NA PAPIRU – OBEĆANJA BEZ REZULTATA

S druge strane, u velikom broju općina širom BiH – posebno u pojedinim kantonima, među koje spada i USK – javna sredstva se godinama dodjeljuju za tzv. “poslovne zone”, iako se u praksi često radi o:

• neizgrađenim zemljištima,
• zonama bez ijedne firme,
• projektima u stalnoj fazi „planiranja“ ili „nabavke opreme“,
• višegodišnjim budžetskim stavkama za istu zonu – bez efekta.

U takvim slučajevima se uočava obrazac u kojem se javni novac godinama ulaže u infrastrukturanje radove koji nikad nisu dovršeni, dok se istovremeno nijedan ozbiljan investitor nije pojavio. Lokalni budžeti nerijetko evidentiraju iznose u rasponu od 100.000 do 300.000 KM godišnje po zoni, bez konkretnih izvještaja o rezultatima: ni proizvodnje, ni izvoza, ni broja zaposlenih.

---

BUDŽETSKA TEHNIKA UMJESTO EKONOMSKOG RAZVOJA?

Ono što zabrinjava jeste sistemska narav ovakve prakse. Kada se zone više koriste kao mehanizam za upumpavanje novca u lokalne tendere i infrastrukturu bez realnog privrednog učinka, postavlja se pitanje: da li se radi o ekonomskom razvoju ili budžetskoj taktici?

Za razliku od slobodnih zona koje posluju po jasnim zakonima i moraju redovno dostavljati izvještaje o izvozu, zapošljavanju i investicijama, mnoge lokalne “poslovne zone” nisu podložne ozbiljnom nadzoru.

---

ŠTA JE RJEŠENJE?

Neophodno je uvesti strožije kriterije za dodjelu sredstava:

• Da se novac dodjeljuje samo za zone u kojima već postoji proizvodnja ili barem ugovori s investitorima,
• Da svaka marka iz budžeta mora biti praćena izvještajem o konkretnim efektima (npr. broj zaposlenih, količina proizvodnje, izvoz),
• Da se zaustavi praksa višegodišnjeg finansiranja praznog zemljišta.

Također, treba javno objavljivati izvještaje o svim zonama koje dobijaju sredstva – kako bi se građani i mediji mogli uvjeriti da se radi o stvarnim projektima, a ne o politički motivisanim konstrukcijama.

---

ZAKLJUČAK

Bosna i Hercegovina ima kapacitet za industrijski rast, ali samo pod uslovom da se podrška usmjeri tamo gdje donosi stvarne rezultate. Dok se jedne zone bore da zaposle ljude i izvoze proizvode, druge ostaju nijemi spomenici budžetske fikcije.

Bez jasnih mjerila, transparentnosti i odgovornosti, industrijske zone će ostati još jedan ekonomski mit – a ne sredstvo modernizacije i rasta.

Priredio: O. Delić

Objavio: usn krajina

Aktualnosti Prvi