Mersad Sarajlija glavni urednik je Trend Radija u Velikoj kladuši. U dugogodišnjoj novinarskoj karijeri često se bavio pitanjima slobode i prava novinara, a specifične okolnosti u kojima je radio ponekad su bile i otežavajuće za rad medija. O slobodi medija u današnje vrijeme za Krajinu je govorio Mersad Sarajlija.
KRAJINA: O slobodi medija, pravima novinara, potrebi neovisnosti najčešće se govori kada su u pitanju neki dani koji simboliziraju ta prava. Iz Vašeg ugla, kako to zapravo izgleda?
Sarajlija: Teško je govoriti o potpunoj slobodi medija, mislim da ona nije čak ni u svijetu u potpunosti zastupljena. Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, generalno mislim da je to stanje nešto bolje u odnosu na okruženja. Kada kažem okruženje, prije svega mislim na srbiju, donekle Crnu Goru, istovremeno smo u lošijoj poziciji u odnosu na Hrvatsku i Sloveniju. Kada je u pitanju sloboda medija u lokalnim zajednicama, više puta sam to rekao i stojim iza te činjenice da je puno teže biti novinar u lokalnoj sredini, nego što je to primjerice u Sarajevu. Sarajevo ima puno medijskih kuća i imaju malo veću slobodu. Kad kažem da je teže biti novinar u lokalnoj zajednici , tu prije ssvega mislim na činjenicu da ovdje imamo dosta interesnih grupa, kako političke stranke, tako i privatna lica i slično, tako sve to otežava rad medija u manjoj nego većoj sredini.
KRAJINA: Glavni i odgovorni urednik ste Trend Radija, da li ste tokom rada osobno doživljavali neke pritiske političke vrste?
Sarajlija: Da, bilo je. Na primjer, bilo je zloupotrebe govornice Općinskog vijeća kada se direktno mene i još jednog kolegu novinara iz Velike Kladuše optuživalo i napadalo, pokušalo se minimizirati naš rad, međutim ja nisam lično pao pod takvu vrstu pritika, radio sam svoj posao časno i pošteno i mislim da ukoliko imate ispravan stav, ukoliko imate pogled na novinarstvo onakvo kakvo bi trebalo biti, onda nema toga ko može izvršiti na vas pritisak u pravom smislu riječi.
KRAJINA: Misliti li bi da bi konkretniji Zakon koji bi štitio prava novinara riješio brojna pitanja o ovoj temi, jer nekako se stječe dojam da su novinari unatoč svemu, slabo zaštićeno dok rade svoj posao?
Sarajlija: Prvo bi, bar ja tako mislim, trebalo definirati ko je to novinar. Danas se nažalost, novinarima i našom profesijom predstavljaju ljudi koji nemaju puno veze s novinarstvom, koji nemaju iskustva kao pravi novinari. Oni otvore neki da tako kažem, bez da podcjenjujem ikoga, portal ili Facebook stranicu i oni se nazivaju novinarima.Tako d amislim da bi prvo trebalo tu napraviti regulaciju kada je u pitanju novinarstvo, a kada je u pitanju sloboda zaštite slobode novinarstva u svakom slučaju nam je to potrebno. Ono što je evidentno jeste da se posljednjih godina kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, da mi padamo polako na toj skali kada je u pitanju sloboda medija, a neko smo vrijeme bili iznad pedesetog mjesta, čak za jedno ili dva mjesta u boljoj poziciji nego hrvatski mediji. Mislim da smo počeli padati na toj skali, vjerojatno su uzrok tome i politički utjecaji, mislim da bi bilo dobro da se neki takav Zakon usvoji, jer bi tako bilo precizirano tačno kako se novinari mogu zaštititi i od političkih oligarhija i generalno od svakog ko ugrožava pravo na slobodu medija.
KRAJINA: Napada na novinari je bilo, što verbalnih, pa i fizičkih. Međutim, rađena je jedna anketa čiji su rezultati poražavajući, jer se 27 % ispitanika čak složilo s tim da su napadi na novinare opravdani. Upravo ovdje stoji vaša konstatacija da treba regulirati ko je novinar, ko nije, novinar je neko ko radi svoj posao, on ne krfeira afere nego izvještava o njima ako ih otkrije i ne bi zato smio biti izložen prijetnjama i napadima. Kako promijeniit takvo mišljenje kod javog mnijenjaja prema novinarima?
Sarajlija: U svakom slučaju, slažem se s vama. Percepcija o novinarima polako pada na jedan niži nivo iz prostog razloga, baš ovako kako ste rekli, da nas građani, odnosno konzumenti medija, novinare doživljava kao kreatore nekih događaja, da su novinari ti koji su nešto izmislili, da su novinari krivi za stanje u društvu. To je potpuno pogrešna percepcija, ali ponavljam, prvo moramo „pročistiti“ svoje redove da bismo onda mogli doći u situaciju da radimo normalno svoj posao, da donosimo informacije, mi nismo ti koji kreiramo afere, mi ih razotkrivamo, a to prije svega rade novinari koji se bave istraživačkim novinarstvom, a novinari u lokalnim medijima ili u dopisničkim redakcijama donose informacije o dnevnim događajima, temama i to tako treba da plasiraju bez posebnog uplitanja ukoliko se donosi dnevna informacija, uvijek moramo razdvojiiti šta je komentar, a šta vijest. Tako da i novinari trebaju znati svoje profesionalne granice, kada se sve to dovede u jedan balans, bit će nam svima lakše radiit.
KRAJINA: Dolazite iz Velike kladuše, kako je raditi u toj sredini kao novinar?
Sarajlija: U svakom slučaju, dakle u principu novinar treba da radi svoj posao, a tako će biti u Velikoj Kladuši. Ono što ja očekujem kada je u pitanju Velika Kladuša je otvaranje općine prema novinarima. To je novoizabrani načelnik gospodin Horvat rekao, na način da vrata Općine neće više biti zhatvorena za medije , da će svaki medij moći doći, dogovoriri intervju s načelnikom , postavljati pitanja, pa i o stanju u Budžetu, jer mi smo zadnjih sedam do osam godina bili uskraćeni za to. Kad kažem mi, mislim na novinare, jer nismo imali prave informacije, a samim tim n i građani Velike Kladuše nisu imali informacije o tome što se dešava u općinskom organu uprave, šta se dešava sa Budžedtom, kako se troše budžetska sredstva, to su sve informacije koje građani Velike Kladuše trebaju znati. Ja vjerujem da će dolaskom novog načelnika i preuzimanjem funkcije u novembru, da će doprinijeti tome da Velika Kladuša postane transparentnija, u izvještavanju medija pa i onom kritičkom što je sasvim normalno, bez „etiketiranja da je novinar došao s tako da kažem, lošim namjerama prema u ovom slučaju, organu uprave.
KRAJINA: Budući da pratite sva dešavanja u Velikoj Kladuši, možete li nam reći kako živi tamošnje stanovništvo?
Sarajlija: Uvijek sam govorio da se u Velikoj kladuši živi dobro i smislu standarda, jer zahvaljujući poduzetništvu, našoj dijaspori mi kao građani imamo za današje uvjete, solida standard. Ono što je Velikoj Kladuši nedostajalo su dešavanjam otvorenost prije svega prema drugima, sportska, kulturna dešavanja i sve ono za šta su građani Velike Kladuše bili uskraćeni u odnosu na Bihać, Cazin i okolne gradove kada je u pitanju USK-a, ali i nedostajala je i ta povezanost jednih s drugima. Mi smo bili izolirani u smislu da je u Veliku Kladušu malo ko dolazio, nije bilo suradnje s općinama iz USK-a, F BiH , sa višim nivoima vlasti i od srca se nadam da će dolaskom nove vlasti sve se to okrenuti ili bolje rečeno pokrenuti i da će Velika Kladuša prodisati malo slobodnije, a sve sa ciljem da se građani Velike Kladuše i osjećaju kao državljani Bosne i Hercegovine. Zaslužili smo to, vjerujem u nov esnage koje dolaze, vjerujem u naše građane koji to žele i kada se sve to kako rekoh pokrene, uvjeren sam da će Velika Kladuša biti itekako primamljivo, ugodno mjesto za život. Trudom, radom i zalaganjem, mi to možemo dostići.
N.Dž
Objavio: usn krajina
Društvo Prvi