Godine 1968, američki biheviorist John B. Calhoun proveo je eksperiment koji je zauvijek promijenio način na koji razmišljamo o prenapučenosti, društvenom ponašanju i krajnjim posljedicama otuđenosti. Eksperiment je nazvao Universe 25 – “Svemir 25” – i iako su njegovi subjekti bili miševi, poruke koje je ostavio zvuče kao upozorenje za čitav ljudski rod.
“Kada se izgubi svaki osjećaj odgovornosti, ostaje samo ljuštura društva.”
— John B. Calhoun
U laboratorijskim uvjetima stvoren je idealni svijet za miševe:
U “Svemir 25” ubačeno je osam zdravih miševa (četiri mužjaka i četiri ženke). Prvih nekoliko mjeseci sve je išlo očekivano — miševi su se razmnožavali, društvo je raslo, hijerarhije su se formirale.
Ali kako je brojka prešla 600 jedinki, sistem je počeo pucati.
Uslijed prenapučenosti, iako resursa nije manjkalo, došlo je do šokantnih promjena:
Jedna posebno zanimljiva grupa mužjaka, koju je Calhoun nazvao “The Beautiful Ones”, povukla se iz interakcija. Nisu se borili, parili, niti gradili gnijezda. Samo su jeli, spavali i čistili se. Izvana savršeni, iznutra — potpuno prazni.
“Nikada nisu učestvovali u seksualnom ponašanju. Nikada se nisu borili. Nikada nisu komunicirali. Sve što su radili bilo je jesti, spavati i čistiti se. Bili su fizički prelijepi, ali iznutra prazni.”
— John B. Calhoun o “Beautiful Ones”
U finalnoj fazi eksperimenta, iako je i dalje bilo dovoljno hrane, vode i prostora, miševi su izgubili volju za život. Niko više nije znao kako da funkcioniše u zajednici. Razmnožavanje je potpuno prestalo. Posljednji miševi su umrli — ne zbog gladi, već zbog psihološkog i socijalnog sloma.
Eksperiment se završio potpunim izumiranjem populacije, iako su svi fizički uslovi za život i dalje postojali.
Calhoun je ovaj eksperiment vidio kao metaforu za moderno društvo, posebno urbano:
“Ako čovjek želi preživjeti, mora redefinirati svoj odnos s okolinom i sa svojim bližnjima.”
— J. B. Calhoun
Iako su kritičari upozoravali na opasnost direktnog preslikavanja ponašanja miševa na ljude, ono što ovaj eksperiment ostavlja iza sebe jeste upozorenje — da materijalna sigurnost bez socijalne povezanosti vodi u propast.
U vremenu kada živimo u prepunim gradovima, gdje sve više ljudi pati od usamljenosti, depresije, gubitka smisla i međuljudskog povjerenja, “Svemir 25” zvuči zlokobno poznato.
…pitanja koja je Calhoun postavio i dalje vise u zraku:
Možda nas upravo ova mišja distopija može podsjetiti da suština preživljavanja nije u udobnosti, već u odnosima, pripadnosti i smislu.
Priredio: O. Delić
Objavio: usn krajina
Društvo MAGAZIN Prvi