KATARZA PUŠKE: Zvuči totalno ludo, ali je surova stvarnost okupirane Palestine

FOTO: Civili Izraela šetaju s automatskim puškama

Svaka dosadašnja  agresija Izraela na narod Palestine, pored namjernog likvidiranja civila, bolesnih i djece, donese poneku „novinu“ u „kreativnoj“ im bestijalnosti.  

Pored činjenice što svakodnevno gledamo slike izmasakriranih Palestinaca, porušenih domova, bolnica, vrtića, jednom riječju – svega. Gdje cijeli svijet vidi i zna da je bilo kakvo vojno suprotstavljanje Izraelu od strane Palestine ravno nuli, Izrael je otišao korak dalje. Masovno su odobrili civilima nošenja, ne ličnog, već vojnog, automatskog oružja.

Danas ulicama Jeruzalema šetaju Izraelci – civili naoružani automatskim puškama.  I dok  katatonično-uspavani ostatak svijeta,  u velikoj većini, još uvijek gleda koji model mobitela da odabere, Izraelci su svoju lepezu „gadgeta“ proširili u jednom posve,  za njih, praktičnijem pravcu.

Dok se mi normalni zgražavamo nad današnjim strahotama iz Gaze, Izraelci u kafićima, trgovinama i restoranima Jeruzalema, pored standardnog navijanja i odobravanja ubijanja, sve češće, na te i takve slike, prstom spremnim za paljbu, trljušaju polugu na svojoj pušci koja određuje rafalnu ili pojedinačnu paljbu. Pozicija „SAFE“, iako prva kod većine automatskog oružja, sve im je dalja kao opcija. I sve to dok šetaju, kupuju, ispijaju kahvu, sok, vino, pivo, u blizini, recimo, Al-Akse.

Dobar dio medija je već došao i do ovog podataka da je od 7. novembra više od 190 hiljada zahtjeva za izdavanjem dozvole za nošenje oružja podneseno izraelskim sigurnosnim vlastima. 

Ponekad nas zatekne činjenica da dočekamo i doživimo nešto što je bila tema nekog od distopijskih filmova, u kojem se propituje budućnost društva. Jedan od takvih je film “The Purge” (Pročišćenje) u kojem se u Sjedinjenim Državama jednom godišnje na 12 sati dozvoljava sve, pa i ubijanje. Dakle, vlasti preko medija i gradskih razglasa objave da na 12 sati obustavljaju pružanje asistencije svih javnih službi (policija, hitna pomoć). Stanovnicima je dozvoljeno sve, što ovi naravno iskoriste onako kako većina i gleda na tih 12 sati čiste anarhije, totalnim ludilom i ubijanjem ko koga stigne.

Danas, samo deset godina od premijere filma, na ulicama Izraela, a pogotovo na okupiranoj Zapadnoj obali,  imamo daleko goru situciju, koja je nadmašila redateljsku maštu iz “Purgea”.  U Zanuti, palestinskom selu u okuprianoj Zapadnoj obali, domicilnom stanovništvu ne samo da nije dostupna javna služba, naprotiv, tamo ih policija i vojska Izraela u saučešništvu s naoružanimn doseljenicima proganja, zastrašuje i ubija. U posljednjih mjeseca dana više od 200 Palestinaca je ubijeno.  A stanovnici spomenute Zanute odlučili su da napuste svoje domove.

Inače, a pogotovo nenaoružan, ne bih volio biti na mjestu jednog Palestinca u jednoj vjerovatnoj situaciji, koja samo što se nije desila, kada će organizirana rulja krenuti na Al-Aksu i gdje će svaka pomisao za dostojansvenim odvraćanjem takve rulje biti dočekana masovnom egzekucijom Palestinaca od strane izraelske policije, vojske i 190.000 naoružanih civila.

U trenutnoj situaciji  to je najvjerovatnija opcija. Očima prosječnog, sada i  naoružanog Izraelca, ovakvo što najviše ima “smisla”. Čovjek bi očekivao pročišćenje, katarzu duše.  Suočavanje s učinjenom nepravdom. S pokajanjem. A dobili smo sasvim suprotno. Izraelci čiste pušku da jednom zasvagda etnički očiste otetu zemlju od Palestinaca.

Objavio: usn krajina